Et: grč. JidXiv = opet, iznova; YŁwn,ois = rađanje, stvaranje. (jiaXiYYFvioia = preporod, obnavljanje, preobraženje svih stvari poslije općeg suda)*.

Vječno ponavljanje do potankosti jednakih zbivanja po isteku razdoblja od nekoliko tisuća godina (Velike Godine).

Vjerovanje potječe iz Azije, bilježi ga Beroz, a preuzeli su ga i zastupali naročito Stoici (Vergilije, Georgica, IV, 220 sq; Eneida, VI, 719-920).

„Palingenezija" je za razliku od „vječnog vraćanja" više usredotočena na sudbinu duša. (V. transmigraciju).

„Neki su rodoslovci zapisali da u preporadanju ljudi ima nešto što se zove 'palingeneza'. Pisali su i da se ona dovršava kad isteknu ravno četiristo četrdeset i četiri godine na broju te se jednoga dana ponovno sjedine isto tijelo i duša koji su bili jedno." (Augustin, O Božjoj državi, XXI, 28).

„Alkemičari koji su se bavili palingenezijom... mogli su i samo nekoliko čestica pepela bilo kakve biljke napraviti cijelu biljku. To su činili tako da su tim česticama pepela dodavali univerzalni duh (tekućinu pripravljenu na poseban način iz rose, kiše ili snijega) i zatim bi grijali tu mješavinu." (O. M. Ai-vanhov, Dva Stabla iz Raja, str. 215) (O. C, sv. III, izd. Pro-sveta).

- FILOZOFSKA PALINGENEZIJA Ch. Bonneta (1769. g). Poslije prividne smrti, svako se živo biće, budući da u sebi sadrži „klice obnavljanja", ponovno rada u nekom novom stanju svijeta i dalje se razvijajući, sve dok neko naredno stanje ne bude i posljednje.

- DRUŠTVENA PALINGENEZUA P. S. Ballanchea {Palinge
nezija, 1872).

Povijest svakog naroda se ponavlja. Tako se ostvaruje providnost čovječanstva. Palingenezija primijenjena na društvo uvijek je ezoterična, dok je metempsihoza primijenjena na pojedinca uvijek egzoterična.