Et: grč. (tr/ag = velik, Xtdoc ■ kamen, stijena. (1867. g, Larousse).

Klada od neobrađenog ili grubo tesanog kamena, pojavljuje se gotovo svugdje u svijetu.

Megalit (i megalitizam) u vezi su s ezoterizmom po tome što, kako se čini, upućuju na astrološke obrede (izlazak i zalazak Sunca u vrijeme suncostaja i u određenim točkama), na simbolizam kamena i telurskih struja.

Tipologija megalita: a) menhir, kromleh (Stonehenge, 1848. g. pr. n. e), niz (Kerlescan), b) trojni dolmen, poludol-men, jednostavni dolmen, dolmen s hodnikom, nenatkrivena ulica, grobnica s kupolom, c) nuraghi (na Sardiniji), košara, klade i ploče; d) kip-menhir (Saint-Sernin), idol.

Nerazjašnjena pitanja o megalitima: starost (najstariji poznati megaliti kojima je utvrđena starost potječu iz 7030. g. pr. n. e), način prenošenja. Pretpostavke o namjeni megalita: a) vezivanje duša pokojnika za kamen (R. Heine-Geldern, 1928), b) grobnice, c) falosni simbol, d) sredstvo kulta Sunca, e) putokazi za ljude ili vanzemaljska bića, f) astronomski opservatoriji (Lockver, 1906. g), g) svetište predaka (Schu-ehardt, 1909-1926. g), h) druidsko svetište (J. Aubrey, 1665).

B. G. Daniel, The megalith builders of v/estem Europ, (1958), Pelican books, 1962; F. Niel. Connaissance des mćgalithes, izd. R. Laffont. 1976, 330 str. (nepouzdano).