MAG
Et: avest. maga = dar, spiritualno bogatstvo, božanska milost (P. Messina, Der Ursprung der Magier, 1930, Rim).
I) Iran.
1) Mđgoi (MdyoL) (grč, množ)
U izvornom značenju, Magi su pripadnici jednog od šest klanova Međana (IX. st. pr. n. e). „Postoje ova medska plemena: Busi, Paretakeni, Struhati, Arizanti, Budijci i Magi." (Herodot, I, 101, oko 400. g. pr. n. e).
Magi su, dakle, bili kasta medanskih svećenika (cf. Herodot, I, 140)!
V) Zoatar (avest) (sansk. hotr).
Prezoroastrijski mag, svećenik u ranom Mazdaizmu, pripadnik nasljedne svećeničke kaste u Medana (spominju se već 835. g. pr. n. e), a zatim Perzijanaca (čija je vladavina počela 556. g. pr. n. e). Magi se bave magijom, astrologijom, oniro-mantijom, nose kapicu s naušnicom, palicu (kasnije beresman u Zoroastrizmu), pjevaju teogonijske mitove pri prinošenju žrtava, mrtve izlažu psima i pticama, dualisti su itd.
v. Mazdaizam.
2) Magavan („obdareni")
Pridjevak Zaratustre (660-583. g. pr. n. e. ?), maga, obnovitelja i reformatora (on nije zastupao dualizam, vjerojatno je ustanovio kult vatre).
V. Zoroastrizam.
2') Magustdn.
Zoroastrijci kao magi, svećenici reformiranog Mazdaizma posvećeni u ezoteričnu doktrinu Zaratustre.
B. J. Duchesne-Guillemin. Zoroastre, G. P. Maisonneuve, 1948, str. 113. sq.
y
3) Mdgh („svećenik"), Mobad, Magu, Mogmart.
Službeni svećenici novog Mazda i zrna za perzijske dinastije
m Ahemenida (550-330. g. pr. n. e), u doba partskih Arsakida (250. g. pr. n. e. -224. g. n. e.) i perzijskih Sasanida (226-651. g. n. e). Smatraju se Zoroastrijcima premda zastupaju dualizam (Vtdivdđt u Avesti možda su oni napisali), prinose krvne žrtve, pokapaju mrtve...
B. G. Widengren, Les religions de l'Iran (1965), prij. s njem, izd. Payot, 1968, str. 110. sq (površno i zbrkano).
4) Mago-Haldejci (Magohaldejstvo: kovanice H. Corbina,
E. I. I, sv. II, str. 31).
Magi iz Babilonije koji su stopili u jedno perzijska, babilonska, asijanska, jevrejska i grčka vjerovanja (539. g. pr. n. e)
4') Magusejci (grčka riječ porijeklom iz aramejskog).
Magi iz Male Azije (Armenije, Ponta, Kapadokije). Njihova je doktrina mješavina Zoroastrizma, Zervanizma i Mitra-izma.
5) Helenistički magi.
Magi iz Babilonije i Male Azije poslije grčkih osvajanja (A-leksandar Veliki osvojio je Malu Aziju 334. g. pr. n. e, Alek-sandriju osnovao 332. g. pr. n. e, zauzeo Babilon i spalio Per-zepolis 331. g. pr. n. e).
Zaratustra, Ostan i Histasp spominju se kao najveći mudraci, znalci okultnih umijeća i tajnih knjiga helenističkih maga. Uz još neka imena, oni su glavni pisci Haldejskih proročanstava (Oracles Chalda'iques, II. st, na grč, prij, izd. Belles Lettres, 1971). Bavili su se i alkemijom. U ovu skupinu možemo uvrstiti i aleksandrinske alkemičare i hermetiste.
B. J. Bidez i Fr. Coumont, Les mages Hellinisis. Zoroastre, Ostaneš et Hy-stape d'apres la tradition grecque, izd. Belles Lettres, 2 sv, (I: uvod, II: tekstovi), 1938.
II. izvan Irana.
GRČKO-RIMSKI svijet: mag je osoba koja se bavi čaranjem, vještičarenjem i vlada umijećem gatanja i prizivanja.
kršćanski svuet: Magi su tri sveta kralja (poimence Melkior, Gašpar i Baltazar, tako nazvani u VII. st). Za ezote-riste oni su simbol zbog toga što na poklon donose „zlato, tamjan i smirnu", simbole Isusovih atributa (Kraljevstvo, Božanstvo, Mučeništvo), triju sastavnica čovjeka (duh, duša, tijelo), triju tada poznatih kontinenata (Azija, Evropa i Afrika) ili tri masonska stupnja (Majstor, Kalfa i Pripravnik).
„... dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: 'Gdje je no-
vorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda." (Mt, 2, 2).
8) OKULTIZAM: mag je čarobnjak, okultist, gatalac, teurg, pjg
vještac, astrolog, ali prvenstveno adept ceremonijalne magije.
B. F. Barrett, The Magus, 1801; Papus, La Science des Mages (namijenjeno samo za znanstvenu upotrebu).
9) EZOTERIZAM: mag je bijeli čarobnjak koji posjeduje ezo
terične spoznaje. „Magus" je jedan od inicijacijskih činova u
Golden Dawn (cf. Aleister Crowley, An autohagiography,
1929, izd. J. Cape, 1969, str. 797).
vanessa
bglavac
edin.kecanovic
