LABIRINT

Et: grč: X.a{Ji'Oivdog = kuća dvostruke sjekire (kdpouc;) ili pelazgijski = šupljina u stijeni (labra) (Guntert, 1932).

I. Labirint.

(Grčka) Minojska palača što ju je Dedal izgradio za Minosa prema njegovim uputama. Tu je držan zarobljeni Minotaur kojega je Tezej uspio ubiti i izaći iz Labirinta zahvaljujući Ari-jadninoj niti. (Ovaj mit sadrži mnogo inicijacijskih motiva: Čuvar Praga, kušnja, inicijacijska smrt). Neki arheolozi smatraju da je vjerojatnije da je Labirint bio umjetna spilja.

B. P. Faure, Fonctions des cavernes crčtoises, izd. Boccard, 1964; (tekst) Plutarque, Thčsće (Les vies paralleles, sv. I, prij. izd. Belles Lettres).

II. labirint.

1) Građevina ili vrt sagrađen s toliko mnogo odjeljaka (hod
nika) i na takav način da je teško otkriti izlaz, najpogodniji
put do njega i način izgradnje. Namjena nekih od labirinata
samo je igra, dok su neki načinjeni s inicijacijskim ciljem i po
ezoteričnoj shemi.

„Labirint [egipatski] ima dvanaest pokrivenih tremova čija su vrata bila okrenuta jedna prema drugima, po šest u redu sa severne i po Šest sa južne strane, a sa spoljne strane su svi bili opasani jednim zidom..." (Herodot, II, 148).

2) Popločenje u obliku kruga, osmerokuta ili upisano u kva
drat na kamenim podovima nekih crkava (npr. katedrale u
Reimsu) s geometričnim crtežima u vidu meandra, ponekad i s natpisima s datumom izgradnje i si. Namjena nije uvijek po
znata - to mogu biti ukrasi, ali možda i dijagrami inicijacijskih
kušnji, mandala na zapadni način, tlocrt Kalvarije ili hodo
čašća što ga treba prijeći na koljenima...

 

　

B. W. A. Matthews, Mazes and labyrinths, London, 1922; P. Santarcange-li, Le Uvre des labyrinthes, izd. Gallimard, 1974, 430 str; A.B. Deacon, Molekula, Londres, 1934, str. 554. sq (o labirintu na Novini Hebridima koji je istodobno itincrer smrti i crtež na pijesku, putanja plesa... ).

Labirint iz Reimsa (sagrađen 1290. g, uništen 1779. g)