JA
1) (filozofija) „Ja" se obično naziva predodžba čovjeka ovlastitoj osobi.
„Upoznaj samoga sebe pa ćeš spoznati i prirodu bogova" (natpis na ulazu u hram u Delfima, kasnije ga je preuzeo Sokrat, Alkibijad, 124b, 129a, 132c, 133b-l35c) (premda se smisao te izreke proteže sve do značenja 3).
(psihologija) C. G. Jung smatra da je „ja subjekt sveukupnosti psihe, uključujući tu i podsvijest" (Types psychologi-ques, 1921, prij. s njem, 1950, Zeneva, str. 479).
(ezoterizam) Istovjetnost mikrokozmosa, makrokozmosa i mikrokozmosa-makrokozmosa. ,,,Ja' je, kako rekosmo, transcendentno i postojano načelo, a njegovo očitovano biće, ljudsko biće naprimjer, tek je privremena i slučajna mijena." (R. Gućnon, S.C, str. 57).
Temu „Ja" u vidu istovjetnosti đtmana i brahmana nalazimo u upanišadama, a pod nazivom „Savršene prirode" u Suhra-wardija (cf. H. Corbin, E.I.l, sv. II, str. 260) itd.
„Ja smrti" je predodžba nastala s jedne strane kao plod kulturnog, a s druge kao plod osobnog predočavanja „Ja", tj. njegove idealne pojedinačne biti ili biti čovjeka (v. Savršeni Ant-hropos) ili kvinte^encije njegove ličnosti. S gledišta doživljaja, to izgleda ovako: „Evo dakle čovjeka koji umire i (...) spiri-tualnog bića nepoznate vrste, duha tople nježnosti što sav treperi ljubavlju. Njemu se ukazuje ,svjetlosno biće' (...) nagoni ga da svede račune svojeg prošlog života." (R. Moody, La vie apres la vie, prij. s engl. izd. J'ai lu, A 379, str. 27-28). Sdogmatskog gledišta, primjerice prema Mazdaizmu, poslije smrti čovjek se suočava s daenom, nebeskim licem osobe „u o-j bličju lijepe djevojke". (Avesta, yasht XXI - XXII; Hadoxt Nask, 9) (v. život poslije smrti, panoramska vizija).
V. Anthropos, đtman, brahman, čovjek, daimon, duh, duh pomagač, duša, dvojnik.
B. L. Gardet i O. Lacombe, L'expćrience du soi, izd. Desclće de Brouwcr, 1981, 392 str.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
