Običaji u Hrvatskoj na blagdan svete Lucije

Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema "brojanicama", može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine.

Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedan ostaje prazan. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjem papiru ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini.

Na Sv. Luciju izbjegavaju se svi poslovi s iglom, jer se vjeruje da bi moljci mogli oštetiti rad ili da bi se tako mogle “zašiti” oči.

Npr. na otoku Zlarinu, čak i u naše dane, vlada slijedeći ugodaj Sv. Lucije:
“Uvečer pred Svetu Luciju djeca bi, odlazeći na spavanje, stavila pod jastuk čarape, jer su očekivala da im sveta Luce stavi darove. U čarapi bi osvanula šibica, a dobra djeca bi dobila i suhih smokava, bajama, oraha, jabuka, eventualno i kupovnih slatkiša. Ujutro su djeca jedna drugom pokazivala što su dobila."

U Novalji na Pagu na dan sv. Lucije djeca i stare sirote išli bi toga dana od kuće do kuće dovikujući: “Dajte mi za Svetu Lucu, vami će Bog i Sveta Luce,“ a ukućani bi tada darivali. U Marceljima pokraj Kastva kaže se: “Sveta Luce, žarko sunce.“

Sveta je Lucija darivala marljive djevojke u ručnom radu, a one lijene plašila žarom koji je nosila na tanjuru. Na Sv.Luciju nije se smjelo peći kruha već tanka pogača od kukuruznog brašna, a od dana Sv. Lucije svaki dan ima osobitu moć.

Sveta Luce, žarko sunce

U kontekstu europskih narodnih običaja, Sveta Lucija zauzima svakako značajno mjesto, ovo osobito u Šveđana. U Hrvata kult Svete Lucije zadržao se u nekim djelovima Hrvatske, no po uzoru na europski romanski jug gdje se u tisućama crkava ljudi bolesnih očiju mole svetici, sicilijanskoj djevici iz Sirakuze, zaštitnici vida, krojača i kovača.

Prema legendi iz 6. stoljeća, ona je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca i oprla se tjeranju u javnu kuću. Lomača i goruće ulje ne bjehu joj naudili pa joj krvnik probode grlo mačem; zato je često i prikazuju probodena grla.

Po drugoj pak legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onom neželjenom proscu, a Marija ju je zauzvrat obdarila ljepšim očima. Zato je umjetnici prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju, s pliticom, očima i često nožem. Takvu je nalazimo i u našim narodnim običajima. Njezini štovatelji proširili su se po Siciliji iza V stoljeća, a običaj štovanja Svete Lucije prenesen je i na naša područja.