INICIJACIJA, POSVEĆENJE

Et: lat. initium = početak.

Slijed obuke i prakse što u vidu mitsko-ritualne priče ostvaruje niz kušnja-smrt-rođenje. Svrha (cilj i svršetak) mu je pristupanje u višu, natprosječnu razinu života (tjelesnog, osjećajnog i spiritualnog, ili društvenog i strukovnog).

Etnolozi razlikuju tri tipa inicijacije: - plemenska inicijacija, „pubertetska inicijacija", „obred inicijacije", „ispit zrelosti", „obred zrelosti", „inicijacija dobnog razreda", „drugo rođenje".

Riječ je o „obredu primanja u pleme" kaže Gućnon {Mi-langes, 1949, str. 43). Ta vrsta „inicijacije" obavezna je za sve članove klana (premda svi ne prolaze), uvriježena je naročito u „primitivnih" naroda, a sastoji se u obredima prijelaza čije je glavno obilježje niz izdvajanje-uvođenje-povratak, a uključuje gotovo sve vrste sakaćenja (V. obrezivanje, ekscizija) i zlostavljanja. Takvom inicijacijom mladi bivaju uključeni u društvenu i kulturnu zajednicu, a provodi se obično u pubertetskoj dobi. Dakle, u ovom je slučaju posrijedi prije ceremonija integracije nego obred inicijacije.

Primjeri: intičjuma australijskih urođenika Arunta, upa-nayana u Hinduizmu (v. inicijacijsko rođenje) (Ašvalđya-nagrhyas&tra, I 19 = Veda, sv. 2. str. 452-459), inicijacija zrelosti u Grčkoj (H. Jeanmaire, Couroi et Courćtes, Lille, 1939). „Urođenici [u Australiji] najvažnijim u svakoj prigodi sma-^ traju isticanje imena dema [bogova stvoritelja i prvobitnih bića — iz mitskih vremena: izraz potječe s Nove Gvineje], predaju ču-ringe što su ih bogovi ostavili na zemlji, obrede u vezi s tim predmetima i nakraju, moralnu i društvenu obuku kandidata po završetku tih obreda." (Nevermann, Worms, Petri, Les re-ligions du Pacifique et d'Australie, 1968, prij. s njem, izd. Payot, 1972, str. 318) - inicijacija u tajna društva, odnosno „religijska inicijacija".

Ceremonija što se sastoji od obreda simboličnog značenja sa
svrhom uvođenja u tajno društvo koje je ponekad prava inici-
jacijska organizacija. /

Npr: inicijacija u Masonstvu i Kompanjonaži.

„Obredi ulaska u tajno društvo u svemu odgovaraju plemenskim inicijacijama: osamljivanje, mućenje, inicijacijske kušnje, smrt i uskrsnuće, nadijevanje novog imena, upućivanje u tajnu doktrinu, učenje posebnog jezika i si." (M. Eliade, Mistična rođenja, str. 162)

- specijalizirana inicijacija, „mistična inicijacija", „magijska i-
nicijacija", „treće rođenje", inicijacija u pravom smislu, po
svećenje.

Stupanje u višu, navlastito spiritualnu razinu života što, pretpostavlja posebna svojstva i odabir.

„Najhitniji cilj inicijacije jest nadići ograničenost tog [pojedinačnog, ljudskog] stanja i omogućiti istinski prijelaz u viša stanja te, nakraju, dovesti biće u stanje iznad i izvan svake u-vjetovanosti." (R. Gućnon, Zapažanja o inicijaciji, str. 27)

Npr: dikša u Hinduizmu (cf. J. Gonda, Change and conti-nuity in indian religion, La Haye, 1965, str. 315-462).

B. E. U; M. Eliade, Naissances mystiques, 1957, bibl. Idćes, str. 24. sq, 270.

Moguće su i drugačije podjele. S obzirom na unutrašnja svojstva:

- inicijacija-proces (grč. uuf|oig): unutrašnje napredovanje,

inicijacija-obuka: pristupanje učenju i praksi. S obzirom na vanjska svojstva:

inicijacija-ceremonija (grč. teX.ett|): obredi,

　

inicijacija-prijem: pripuštanje u tajno ili nevidljivo društvo. S obzirom na učinkovitost (R. Gućnon, Zapažanja o inicijaciji):

stvarna inicijacija: spiritualni se utjecaj opredmećuje nakon stvarnog rada, npr. pravilno izvođenje yoge omogućuje ostvarenje mogućnosti, *j

virtualna inicijacija: obred je obavljen, utjecaj jest prenesen, ali posvetitelj ili „posvećenik" ne razumiju njegov potpuni smisao zbog čega se utjecaj očituje samo kao mogućnost, sposobnost za (u klici). Npr: masonska inicijacija daje samo mogući smisao simbolizma i obreda gradnje.

S obzirom na ortodoksnost:

INICIJACIJA, POSVEĆENJE • INICIJACUSKA PODOBNOST

　

　

- propisna inicijacija: provodi je mjerodavni predstavnik po
stojeće inicijacijske organizacije (npr. u Sufizmu),

pojedinačna inicijacija („spontana", kako kaže Steiner): nastupa bez posredovanja Učitelja ili organizacije, putem osobnog nastojanja (Buddha) ili „božanske milosti" (Platon, Država, VI, 493a).

S obzirom na vrijednosno određenje (R. Gućnon, R.Q.S.T):

inicijacija kao „prenošenje spiritualnog utjecaja",

pseudoinicijacija: „neprava", „lažna" inicijacija,

- kontrainicijacija, „izvrgnuta spiritualnost"; npr: satanizam.

S gledišta indoevropskih društvenih ustanova (cf. G. Du-

mćzil, L'idćologie tripartite des Indo-Europćens, 1958, Bruxel-le) (v. Kasta 1):

inicijacija vlasti: pravne (kraljevske), magijsko-religijske (svećenstva); cf. druidi, brahmani,

ratnička inicijacija: cf. templari, Graal,

- zanatska inicijacija: cf. Kompanjonaža, radno masonstvo.
S obzirom na oblik:

obredna inicijacija: temeljena ili izražena kroz obrede, ceremonije i svetkovine,

spiritualna inicijacija: bez obreda, bez izvršitelja i organizacije, bez hiera, zasnovana na molitvama, šutnji; cf. Corpus Hermeticum, XIII, 22.

B. R. Gućnon, Initiation et rialisation spirituelle (1952), Editions Tradition-nelles, 208 str; Apercus sur I'initiation (1946), Editions Traditioonelles, 1953, 303 str.