POMANJKANJE   ŠEĆERA

(Hipoglikemija)

U proljeće 1987. prodao sam svoj zrakoplov Beech A 36 jednoj tvrtki u Rheinlandu. Bila je to zapravo primo-predaja. Dieter Schau, s kojim ja često letim, došao je s novim vlasnikom, FORD-ovim trgovcem, na našu malu zrakoplovnu luku u Heide-Busum-u. Ovaj je pilot, dok je letio zrakoplovom, s oduševljenjem čitao moj članak o hipoglikemiji, te mi je spontano rekao: "Gospodine Wandmaker, od kupovine vašeg zrakoplova vredniji  mije  vaš  članak, jer  konačno poznam  svoju  bolest!"

Što se  dogodilo? Odmah nakon polijetanja u Hammu, novi je vlasnik odmah zatražio jedan bombon. On mora neprestano imati u ustima bombon, inače bi mu kao pilotu pozlilo. Budući daje gospodin Schau imao kod sebe moj članak o hipoglikemiji, mogao je analizirati svoj "problem", uglavnom zanemaren problem pomanjkanja šećera. Premda je član njegovog udruženja bio internist i liječnik za pilote, on je svom kolegi neprestano ponavljao: 'Tebi nije ništa, ti si hipohonder', kad bi on govorio o pomanjkanju  šećera.

Na tom zornom primjeru vidimo kako tu podmuklu bolest, od koje boluju milijuni, zanemaruju i liječnici. Stoje dakle 'pomanjkanje šećera'? Dijabetičari dobro poznaju to stanje, kad iznenada poblijede, kad ih oblije znoj a nesvjestica se približava! Brzo moraju uzeti komad šećera kako bi se izvudkli iz tog ponora. Isto se događa mnogima, kod kojih, nakon obroka bogatog brzo probavljivim ugljikohidratima,  dolazi do prevelikog izlučivanja inzulina.

Poznato je, da mi iz voćnog šećera, iz glukoze, crpimo svoju energiju. Bile to bjelančevine, masnoće ili ugljikohidrati, sve to mora najprije naše tijelo pretvoriti u glukozu, kako bi stvorilo dovoljno energije za živce. Besmislena je tvrdnja da bjelančevine vežu energiju. Upravo su bjelančevine teško probavljive i moraju se najprije razložiti na svoje aminokiseline. Od toga organizam koristi najprije lako probavljive ugljikohidrale, a zatim masnoće. Dakle, ako tijelo nema ništa drugo na raspolaganju, tj. u vrijeme gladi, dolaze na red bjelančevine. Budući da u našoj prehrani ima previše bjelančevina, mi se civilizirani izjelice moramo u svom tijelo boriti s velikim količinama bje- lančevinastog otpada.

Lako probavljivi šećer iz sladoleda, slatkiša, kolača, čokolade, itd. ide odmah u krvotok i povećava razinu šaćera u krvi. No tijelo ne može iskoristiti tu nagomilanu energiju. Zato gušterača mora proizvesti više inzulina, kako bi se normalizirala razina šećera u krvi. Budući pak da se tu radi o lako topivim "umjetnim" ugljikohidratima, proizvodnja inzulina promašuje  svoj  cilj.  Razina  šećera  u  krvi  se  sada spušta ispod normale, pa dolazi do već spomenutih simptoma pomanjkanja šećera. Posljedice hipo­ glikemije mogu se u postotcima izraziti ovako:

90% slučajeva:  nervoza - iscrpljenost - smetenost

-        vrtoglavica - drhtavica - nesvjestica/slabost - depresija - glavobolja - osjetljivost na buku.

60 - 80 %: nesanica - bojažljivost - zaboravnost - pospanost - probavne smetnje - ubrzanje pulsa - bol u mišićima - osjećaj guhoće - neodlučnost - pečenje očnih kapaka.

40 — 60 %: duševna smušenost - peckanje u tijelu - gubitak želje za seksom - nedruštveno ponašanje  - vika - alergije - astma  - nedostatak  koncentracije - mrak pred očima - grčevi u nogama .

Ostali simptomi: velika glad - neuroze srca - trzanje mišića - impotencija - mlohava koža  - mucanje - halucinacije - alkoholizam - suha koža - zijevanje - fobije - smetnje štitne žlijezde -  kožni osip.

Ako taj debalans inzulina ne bude poništen unosom novog šećera, pokreće se nadbubrežna žlijezda i izlučuje hormone, koji aktiviraju rezerve glukoze i tako donose novu hranu.

Ti neprirodni skokovi i stalno aktiviranje nadbubrežne žlijezde izazivaju bolove i "teška živčana" bolesna stanja, koja sam malo prije opisao. Ipak, takvo stanje je opasno samo kod šećerne bolesti.

Uzrok takvom stanju je opet na mrtvo kuhana škrobna hran a s previše šećernih tvari svih vrsta. S prirodnim plodovima nema problema, jer se uvijek probavlja čitav plod, a šećer brzo, iako sukcesivno, ulazi u krvotok. Tim žaljenja vrijednim bolesnicima treba savjetovati da prijeđu na svježe povrće, tako dugo dok se ne potroše zaostatci u izmjeni šećera, a stanje se opet normalizira.

Iz SAD-a sam donio čitav niz knjiga, koje se isključivo bave hipoglikemijom. Neke od njih spominjem u popisu literature. Postoje dakle milijuni bolesnika koji ništa ne znaju o svom pravom stanju, a njihovi ih liječnici smatraju "živčanim bolesnicima". Vrati se  prirodnoj prehrani i  ti ćeš  se u  potpunosti osloboditi sumnjivih simptoma!

Nije ti potreban test za toleranciju glukoze, kojim u stvari unosiš u sebe velike količine (125 g) čistog šećera, koji onda mora pokazati spomenute promjene. Posti nekoliko dana i počisti kuću svoga tijela. Ono će najbolje znati što treba poduzeti.

Kao i druga oboljenja i hipoglikemija je znak daje došlo do preopterećenosti tijela otpadom i da je prijeđena granica tolerancije. Septička jama je prepuna. Glavnu odgovornost za to snose "profinjeni" ugljikohidrati. Ti sam si uzrok tomu svojim ne­ zdravim načinom života. Rješenje problema leži samo u tebi, a ne u nekakvim lijekovima ili nekakvom  "liječenju"!

Tako ćeš se osjećati bolje !

Ako se nekad osjećaš malodušnim, pomisli na ovu osobu:

Nije završio  niti  osnovnu  školu. Otišao je  u  trgovinu  i  bankrotirao je.

Trebalo  mu je  15 godina da plati račune.

Oženio se, a brak mu je bio nesretan. Kupio je  kuću  i  izgubio  dvostruko.

Govor koji je izrekao bio je klasičan, a publika je ostala  ravnodušna.

Tisak ga je svakodnevno napadao a pola Zemlje ga je  preziralo.

Pa ipak pomisli, koliko je ljudi na čitavom svijetu inspirirano tom "bespomoćnom, uništenom, zamišlje­ nom" osobom,   a  njegovo je  ime:  Abraham Lincoln.

Abraham Lincoln, rođen 1809., ubijen 1865., republikanac. Kao 16. predsjednik Sjedinjenih država ukinuo je 1862. godine ropstvo, te je vodio Sjeverne države u secesionističkom ratu. Mnogi su taj rat između Sjevera i Juga gledali u napetoj televizijskoj seriji:  "Baklje u oluji"!