ISPRAVNA KOMBINACIJA ŽIVEŽNIH NAMIRNICA

Svaka živežna namirnica sadrži bjelančevinu, mast, ugljikohidrate, vitamine i mineralne tvari. Trebalo bi proizvod tako i probaviti kako ga priroda isporučuje. To se i može jer se u prijesnom, svježem, zrelom proizvodu isporučuju i potrebni enzimi i fermenti. Ali kako je to pak bilo prije tisuće godina? Jesmo li i tada imali velik izbor kao danas? Nisu li naši preci morali cio dan juriti da se nepotpuno namire hranom ili najradije plodovima, a ako njih nije bilo, lišćem i pupoljcima? Ipak nije bilo kao danas nikakva voćnjaka ili povrtnjaka, pogotovo, nije bilo nikakvih žitnih proizvoda, najviše trave, ali koja je u svježem stanju povrće. Danas dobro činimo ako hranu ispravno kombiniramo. Sto bolje se probavi, tim potpunije ju naši organi i preuzimaju. Mi vidimo da čovjek sve može probaviti, ali kako i s kojim posljedicama?

Ponavljanje: "Nije važno samo ono što u se uzimamo, nego ono što probavljamo!" Ispravna kombinacija živežnih namirnica brine se dakle za to da se probava odvija s minimumom potrošnje energije.

"The national enquirer" (SAD) izvijestio je da 50% obroka   prouzrokuje   probavne   smetnje   s   visokim stupnjem neprobavljivosti. Većina od nas to može potvrditi: bučanje u želucu i  u crijevima, razvoj plinova neugodna mirisa, žgaravica, lijeno disanje; sve znakovi loše probave.

Ali probavne smetnje sprječavaju ispravno prihvaćanje dopremljene hrane, one doprinose u znatnoj mjeri glavobolji, križobolji, prehladama, aknama, upali pluća, začepljenju crijeva (zbog narkotiziranja živaca), naposljetku raku itd.

Ali uslijed slabe probave vrlo brzo se osjeti žgaravica. No postoje mnogi antiacidi koji trebaju "neutralizirati" prezakiseljenost. To je unosna industrija koja zarađuje milijune. A ipak se tijelo opire, stalno pokušava uspostaviti ravnotežu.  Ti trebaš sve veće količine, želučana se sluznica upaljuje, preko "normalnog" čira na želucu ide se tada do neizlječivog raka na želucu. Ne, ne možeš ti kemijom trajno nadoknađivati pogreške prehrane, koje od tebe samog potječu, jer ti time ne uklanjaš uzroke trpljenja!

Znatan dio tih pilula protiv kiseline sastoji se od vrlo  štetnog  aluminija,  podsjećam  na  već  opisanu alzheimerovu bolest, kod koje se mozak jednostavno smežura.   Oboljeli   postaju   kao   djeca.   Osim   toga odlažu se sve anorganske tvari, dakle i svi antiacidi, kao otpad u  tijelu.  Još prije  se zakrečuješ.  Tako se događalo  i  događa svim ljudima koji žele pobijediti zakiseljenost  anorganskim  krečnim  preparatima,  ali ne   otklanjaju   njezine   uzroke.   O   tim    fantastima izvješćujem na drugom mjestu.

Pri prirodnoj prehrani i ispravnom sastavljanju hranjivih tvari postići ćeš mir u svom probavnom sustavu, nestat će svi simptomi! A ako u budućnosti imaš samo jedan jedini slučaj probavnih tegoba, tada moraš sam sebe kriviti, jer od danas ti to bolje shvaćaš. Mnogi činitelji vode do navedenih probavnih smetnji:

1. Jedenje mješavine hrane koja u odnosu na kemijske zahtjeve ne paše jedna s drugom. Time izazvana manjkava probava dovodi kod škrobnih proizvoda do vrenja, kod bjelančevinske hrane do truljenja a kod masnoća do užegnuća. Posljedica: plin metan, kiseli želudac, žgaravica itd. Ti otrovi (bakterije vrenja i truljenja) zajedno  sa otpacima pri izmjeni tvari stvaraju već spomenute tegobe. Bakterije vrenja pri tom proizvode veoma  otrovni alkohol i octenu kiselinu, alkoholovu sestru!

2.      Jedenje  hrane  koju  čovjek  kao   voćojed   ne može  lako  i  učinkovito  probaviti .  Općenito hranu  koja  nije od plodova probavlja  loše  ili nepotpuno.

3.      Jedenje  hrane  s  različiti m   vremenskim trajanje m  probave.  Tako  sporije  probaviva hrana  zadržava  brzo  probavivu,  dakle  opet opasnost   prelaska   na   kiselo   vrenje!    Jedenje deserta  poslije   obroka,   čak   i   voća,   uvijek dovodi do vrenja.

4.      Jedenje hrane koja je tijekom izmjene tvari kiselotvorna. Ona mijenja probavni trakt, dovodi tijelo do poznate prezakiseljenosti i uzrokuje osteoporozu kostiju i zubi! Pri tom se kostima i zubima oduzimaju lužnati elementi (kalcij) da se neutralizira prekomjerna kiselina. Već sam spomenuo da mi danas u se uzimamo 90% kiselotvorne hrane! 1 ljudi koji krivo osuđuju organsku voćnu kiselinu kao kiselo- tvornu sami pripadaju uživateljima kisele hrane.

5.      Prežderavanje i jedenje mimo probavnog kapaciteta. To prekomjerno jedenje je uvijek temelj za bakterije koje stvaraju  vrenje, truljenje i užegnuće sve do teškog slučaja nesklada želuca. Bakterije po sebi nisu krivci, one su naši pomagači da opet možemo suvišak brzo rastvoriti i izlučiti.

6.      Jedenje, kad su snižene probavile snage, kao kod stresa, kod emocionalnog uzbuđenja, slabog osjećanja, potrebe mirovanja,  uslijed opterećenja itd.

7.      Jedenje hrane koja sadrži začine, otrove za održivost, termički obrađena ulja i masti, otrovne supstance (kao mokraćna kiselina pri izmjeni mesnih tvari), vinsko sirce itd., sve te tvari dovode do iritacija, ometaju probavu ili je posve zaustavljaju.  Tu pripada i  ona za tijelo otrovna kemijska sol kao strani, mrtvi mineral!

8.      Jedenje kuhane hrane! Kuhani kelj potrebuje pri probavi dvostruko više vremena nego prijesni kelj i uz to je još postao bezvrijedan!

Većina od nas dozvoljava  si više prestupa istovremeno tijekom uzimanja hrane. U jednom danu možeš postići mir u svojem probavnom sustavu, ako se držiš kriterija ispravne kombinacije živežnih namirnica. Postoje dakako različite vrste živežnih namirnica, kao plodovi, salate, povrće, orasi, škrobna hrana, kao žito i krumpir. Da postignemo najbolju probavu, ne bismo smjeli nikada miješati voće s bilo kojom drugom hranom, ja to ne mogu dovoljno uvjerljivo naglasiti.

Ne bi smio isto tako orahe i sjemenje miješati s bilo kojom škrobnom hranom! Bjelančevinska hrana, kao orasi ili sjemenje, zahtijevaju u želucu kiselu sredinu za probavu,  dok škrob potrebuje lužnato ozračje. Želudac naravno ne može istovremeno biti kiseo i lužnat. Posljedica: neprobavljena gruda u želucu! Čovjeku svojstvena hrana i ispravno sastavljanje te hrane pomažu otkloniti bolesti. Shvati da samo tijelo izaziva tijek bolesti u organizmu. Sam tvoj organizam razvija upalu, vrućicu,  izlučivanje ljepila, glavobolju i grlobolju, drhtavicu i druge tebi predobro poznate simptome, da se oslobodi sakupljenih otrovnih otpadaka. Tijelo pojačava svoje napore U tu svrhu, kao što pokazuju vrućica i upala.

Čirevi i rakaste metastaze nisu ništa drugo nego dodatna smetlišta, sabiralište otpada! Kad tijelo ne bi stvaralo te nanose u nevolji, mi bismo se morali još mnogo ranije rastati od  svog zemaljskog svijeta. Rakastih čireva ima 10 puta više na bjelančevinskom otpadu naspram drugoj tjelesnoj građi, jedan znak da je rak u znatnoj mjeri povezan s danas nadasve jakom potrošnjom bjelančevinskih tvari. Meso je postalo najbolje "povrće"! Tvoje tijelo smatra dakle životno potrebnom tu krizu zdravlja za izlučivanje otpada. Da se te krize riješiš, treba samo da otkloniš uzroke, tako da se više ne događa prepunjavanje otpadom.

Prisjeti se rečenice u uvodu knjige: sve bolesti su zatrovanja, njihovo uklanjanje je omogućenje samo- liječenja tijela! Svako potiskivanje bilo kakvim sredstvima usporava, štoviše sprječava tvoje oz­ dravljanje. Nema nikakva "neprijatelja", kojeg nama priroda, Stvoritelj, šalje! Ispravna kombinacija hrane povezana je dakle s izbacivanjem otrova u tijelu.

Jedna od tih triju stvari može se događati s hranom koju jedemo:

1.     Ona je probavljiva i od tijela prihvatljiva.

2.      Ona može prijeći u vrenje (kao u slučaju neprobavljenog šećera u plodovima i škrobnim tvarima).

3.      Ona može istruniti i propasti, kao stoje slučaj neprobavljene bjelančevine.

U prvom slučaju tvoja se hrana probavlja, to je dobro, u drugom i trećem dijelu potrebno je najduže vrijeme, jer većina ljudi nema upravo nikakva pojma kako se kombinira hrana, da se ostvari najbolja probava. Uzrok vrenja i truljenja je dugo zadržavanje hrane u želucu. Tu je toplo i vlažno. Bakterije čine ono za što ih je Stvoritelj stvorio, naime poduzimaju razgradnju nepotrebnih tvari! Hrana prisutna u želucu, koja nije probavljiva, nije potrebna i zato ju bakterije napadaju, to jedino je uzrok vrenja i truljenja! Bakterije su dakle naši prijetelji. Bez njih mi umiremo!

Kako možeš biti siguran da će se hrana koju jedeš i probaviti?  Mi  moramo  jesti  upravo  hranu  koja  se dobro  slaže  s  drugom,  koja  ne  ostaje tako  dugo  u želucu.  Šećerne  tvari  u  plodovima  potrebuju  samo posve  neznatno  vrijeme  probavljanja,  one  brzo  idu kroz želudac u tanko crijevo za prihvaćanje u krvotok. Voćna hrana potrebuje općenito samo 15-30 minuta za probavljanje,  banana  malo  duže,  lubenica  najkraće vrijeme.               Prema tome najbolja               je         hrana               voćni mono-obroci, za jedan obrok samo jedna vrsta voća. Prije  svega  vrlo  brzo  se  uspostavlja  refleks  sitosti, osjećaš               to   zaključivanje koje      dolazi          iz    mozga. Proždrljivac  više  ne  poznaje  taj   prirodni   refleks. Mnogostrukost  je  početak  proždrljivosti.  Voćna mono-hrana je stroga i najjednostavnije sredstvo da se ponovo aktivira taj posve važan refleks. Proždrljivac jede i na početku svog "hranjenja voćem" preveliku količinu plodova, taj se zahtjev smanjuje automatski, kad se njegove bolesne stanice izmjene novima, životno sposobnima!

Ti možeš za svaki obrok uzeti drugo voće, da se tako spriječi monotonija. Svaka hrana, naročito svjež, zrio plod, ima svoje vlastito stanično treperenje! Ta se trepereća snaga pri mono-hrani razvija do visokog učinka. Rezultat: vrhunsko zdravlje, zadivljujuća okretnost i sloboda od bolesti, nema umora! Dok kiselotvorna žitna hrana stvara ugljični dioksid i krade životno važnu kiselinu, prethodno probavljeni voćni šećer brzo doprema energiju. Ali uživaju li se te brzo prihvaćene šećerne tvari zajedno sa sporo probavljivim proizvodima, kao s različitim škrobnim i bjelančevinskim vrstama, tada te šećerne tvari zaostaju s njima u želucu i tada uzrokuju ono dovoljno poznato vrenje i truljenje. Želio bih ovdje nadodati da alkohol i drugi proizvodi vrenja, kao ocat, kiseli kupus itd. također ometaju probavu druge hrane, ako se oni uživaju kod istog obroka. Ovom prilikom napominjem: kiseli kupus i sve kiselo spravljeno povrće nisu unatoč njihovu hvaljenju zdravi, oni stimuliraju kao kava i rakija. Ti moraš s njima još potrošiti otrovne otpatke iz tih milijarda bakterija vrenja! Kiselo je povrće bilo zaliha za dugu zimu.

Drugi je primjer kombinacija škrob/bjelančevina. U tom slučaju hrana se uopće ne može probaviti, jer se lužnata usna slina za probavu škroba i solna kiselina u želucu    za    probavu    bjelančevine    uzajamno    ne­ utraliziraju prema poznatom kemijskom zakonu!

To je jedan od uzroka zašto neki ljudi mogu jesti velike količine hrane a da se ne udebljaju! Ta hrana upravo nije bila probavljena! Ispravno povezivanje hrane može tvoj račun za živežne namirnice znatno smanjiti, ti samo moraš više kupiti od one vrste koja se lako probavlja, tada potrebuješ manje kalorija! Ti se dakle možeš uz obrok od 2000  kalorija  zdrave prijesne hrane divno nasititi, a uz 4000 kalorija s bogatom kuhanom hranom skapati od gladi. Proždrljivci "uživaju" u stvari stalnu dijetu glado­ vanja, oni su neurotičan i ovisnici.

Svi plodovi koji nose sjemenje s mesom ploda jesu plodovi. Zato se rajčice, krastavci, bundeve itd. ubrajaju u plodove, oni su povrćarski plodovi. Najbolje je da se plodovi ne konzumiraju s povrćem. To znači da rajčice i krastavci ne pašu dobro s tanjurom povrća. Ta se kombinacija loše probavlja. Pokušaj rajčice i krastavce jesti same kao mono-hranu, vidjet ćeš da će probava biti puno bolja!

Je li priroda načinila hamburger ili sendvič i slično? Je li ona pripravila soda-vodu ili colu, da možeš piti tu fatalnu smjesu? Nakon što si sad naučio ispravnu kombinaciju živežnih namirnica, okušaj sam spomenute smjese. Vidjet ćeš da su one potpuno neprobavljive. Restorani s takvom hranom zarađuju milijune i stvaraju kasnije, kad dođe račun prirode, silne troškove za liječenje bolesnika.

Uvijek će ti dakle biti bolje kad tražiš bilo što prijesno od majke prirode, elementi su u tome tisuću puta bolji nego svaka, ne znam koliko lijepo izgledala i prijala, gurmanska smjesa! Bio sam pozvan na susret svojih nekadašnjih školskih kolega. Na sastanak dopodne s priključnim obilnim objedom baš nisam otišao. U vrijeme popodnevne kave popio sam šalicu biljnog čaja. Prije toga sam u svom automobilu pojeo još jednu bananu, da bih mogao ne osvrtati se za zavodničkim tortama.

Pročitaj moje poglavlje o disciplini. Bez volje ništa ne ide. Ako budeš kod svake prilike slab, nećeš moći nikad žeti plodove. Stvarnu sunčevu energiju  s obilnim prilivom kisika imaju samo plodovi! Oni magnetiziraju i elektriziraju također najnaprednije tvoju živčanu snagu, koja baš ostvaruje energiju! Samo plodovi dobivaju uz sunce svjetlo, zrak i vodu. "Nema plina i podrigivanja pri ispravnoj kombinaciji prijesne hrane, to su nuspojave kvasajućih masa iz kuhinjskog   lonca!"

Kombinacija  kiselina/škrob

Posve izbjegavaj tu kombinaciju, time  ćeš spriječiti ne samo akutne bolesti, nego ćeš izbjeći neugodne popratne pojave teških probavnih smetnji. To je isto tako istinito i kod drugih krivih kombinacija, naročito su to kombinacije šećera  i škroba kao kod kolača.   Voćni  je   kolač   dakle  posebno   težak   za probavljanje!

Kiselkasti plodovi, kao što su naranče i limuni (i rajčice tu pripadaju), kao šljive i kiselkasto grožđe, isto tako ocat i kiseli kupus, ne bi se smjeli nikada jesti zajedno sa žitnim proizvodima, krumpirima, mrkva­ ma, ciklama kao i kruhom i knedlama i svim ostalim brašnenim proizvodima! Zato što kiselina odmah prekida probavu škroba!

Time se odmah uništava ptijalin, lužnati enzim iz sline, koji je neophodno potreban za probavu škrobom. Zato je i posve krivo "smekšati" svježu žitnu kašu jabukama, kako to kaže jedan autor. Tada kaša leži u želucu kao olovo. Ti bi trebao svoju vrstu hrane češće izmjenjivati, ali ne u istim obrocima varirati, da dobiješ sve potrebne hranjive tvari u velikom izobilju!

Sad slijedi nabrajanje pojedinih hranjivih sredstava, kojoj se vrsti koje ima pribrojiti. Budući da bi hrana trebala biti čisto prijesno vegetarijanska, manjkaju mesne i riblje prerađevine.

Proizvodi označeni zvjezdicom (*) nisu preporučivi. Neki  su povezani sa životinjskim proizvodima, drugi sadrže više ili manje otrovne supstance alicin i gorušičino ulje, oboje je neprobavljivo i škodljivo! Kupnja češnjaka u tabletama nije dakle samo bačen novac, nego su obje tvari za nas izravno otrovne. Reakcija je kao kod kemijskih tableta: stimulacija! To se pogrešno smatra liječenjem. Špinat, rabarbara, blitva, kiselica i drugo te vrste sadrži oksalnu kiselinu, koja je kradljivac kreča. To znači da se potrebni kreč u tim živežnim namirnicama zajedno s drugom hranom, koju u sebe uzimamo, islrgne i time postaje neuporabiva za primanje u tijelo. Dodatno se troše još naše vlastite rezerve kreča iz kostiju i zubi za neutraliziranje štetnih kiselina. Avokado i orah sadrže kako masti tako i bjelančevinu. Masti i proteini se mogu kombinirati jedni s drugima, tako da su orah i avokado cjeloviti proizvodi. Ali u slučaju s kikirikijem i grahom, te obje tvari nisu za miješanje, osim toga obje su osim toga teško probavljive tvari, a grah se mora još i kuhati! (Pripazi na moju stalnu suzdržanost prema orasima!)

Možeš si kod izdavačke kuće VValdhausen naručiti i jedan grafikon u veličini od 40x30 cm o ispravnoj kombinaciji živežnih namirnica te objesiti u kuhinji.

Plodove uzimati kao obrok za sebe, ne miješati ih s drugim živežnim namirnicama. Lubenice same za se, jer se veoma brzo probavljaju. Sve u ovoj knjizi ne preporučene živežne namirnice nisu navedene. Kikiriki sadrži bjelančevinu i škrob. Ali kikiriki se ubraja u mahunarke, nije nikakva dobra hrana. Sve mahunarke i žito smiju se jesti samo u obličju klica, ali i tada štedljivo! Avokado obiluje mašću, najbolje ga je upotrijebiti s povrćem. Rajčice su povrćarski plodovi, one se mogu jesti zajedno sa škrobom siromašnim povrćem ili proteinima.

Sad si vidio kako je hrana na temelju svoga prevladavajućeg karaktera bila podijeljena. Poradi važnosti želio bih ovdje dati još neka objašnjenja:

1.   Jedi proteine (bjelančevine) sa škrobom siromašnim povrćem ili salatama. Povrće oskudno sa škrobom je osim toga skladno s povrćem , koje je kako povrće tako i voće, kao rajčice (nisu slatki nego kiselkasti povrtni plodovi). Neki ljudi kažu da se kiselkasti plodovi moraju kombinirati s proteinima, ali šećer u plodu vrije kad se on zajedno s proteinima uživa. Primjer takve kombinacije su orasi i grejpfrut. Ali možda je to stvar probavne snage pojedinca!

2. Šećer i sirup se ne bi smjeli nikada upotrebljavati sa svojim spojevima. U slučaju da se to ipak događa, tada samo sa slatkim i poluslatkim plodovima.

3.    Jedi škrobne proizvode s drugim škrobnim proizvodima ili s hranom koja ne sadrži škrob kao škrobom siromašno povrće.

4.    Ako uopće masti  (one  se  u  prirodi  ne pojavljuju   koncentrirane)   tada   samo   sa škrobom siromašnim povrćem.

5.    Jedi slatke plodove zajedno s drugim slatkim ili  poluslatkim plodovima. Kiselina u kiselim plodovima  sprječava   brzu  probavu   šećernih tvari u slatkim plodovima, to vodi vrenju.

6.    Jedi poluslatke plodove s drugim iz te skupine ili sa slatkim ili kiselim plodovima, ali ne s kiselim i slatkim plodovima istovremeno.

7.    Jedi   kisele  i  polu   kisele  plodove  zajedno.

Rajčice su dobra kombinacija kiselih plodova s orasima; ipak ona nije idealna!

8.    Jedi lubenice  same   za  se,  možeš  dakako miješati  razne  vrste  lubenica.  Lubenice   su veoma dobre, ali uslijed veoma brze probave ne mogu se kombinirati s kojom drugom hranom, odmah bi nastalo nepoželjno vrenje.

9.    Možeš naravno miješati jedno s drugim škrobom siromašno povrće ili sa škrobnim povrćem ili proteinima, ali ne istovremeno s proteinima i škrobom.

10. Mlijeko bi trebalo koristiti samo kod djece kao majčino mlijeko. Drugi, koji još uvijek misle da bi morali piti  mlijeko, trebali bi ga posve samo  za   se   uzimati,  jer  se  ono   ne   može kombinirati s bilo kojom drugom hranom!

Razloženi prikazi daju ti dovoljno obavještenja da započneš start i da ispravno kombiniraš. To samo u početku izgleda teško, ti ćeš to vrlo brzo usvojiti i u svom želucu osjetiti što je ispravno. Načelno bi se trebalo moći svejedno preko drugog jesti, ali s kojim gubitkom snage i tegobama? Zašto si mi to ne bismo smjeli olakšati i uštedjeti energiju a time i živčanu snagu?