4) Nove ideje koje donose upanišade su: odbaciva­nje rituala, poricanje vrijednosti ranijih tekstova, isticanje samostalne spoznaje nasuprot tradicionalnoj predaji, misaono nadmetanje u kome se autoritet uspostavlja ne po pripadnosti i hijerarhiji već po snazi mišljenja, kao i nov osjećaj identiteta zasnovan na znanju o posljednjim pitanjima života i svijeta.

Ono što je do nas došlo kao dokument o duhovnim nastojanjima tog vremena, svjedoči o dvije proturječne tendencije: s jedne strane, o nastojanjima pojedinih mislilaca da otvore nova pitanja i daju na njih odgovore, a s druge, o procesu asimilacije tih ideja od strane brahmanističke predaje.

U postupanišadskom razdoblju (VI - V vijek p. n.e.) nastaju još burnija misaona previranja koja brahmanizam više neće moći da asimilira. Neka učenja priznavat će formalno autoritet veda (samkhya, yoga) a druga će i formalno ostati u opoziciji (lokayata, budizam, đainizam), formirajući tzv. neorto­doksna (nastika) učenja.

Pitanje apsolutne starosti pojedinih upanišada važno je, u tom sklopu, stoga što u pojedinima od njih srećemo i ideje srodne shvaćanjima nekih kasnijih uče­nja (samkhya, yoga, budizam).

U tim slučajevima se postavlja pitanje: da li je riječ o pozajmici, ili ideje iz upanišada prethode i čak, zajedno sa drugim učenji­ma, naprosto participiraju u idejama koje su u to vrijeme bile u širem opticaju.

Odgovor na ovo pitanje je često od dalekosežnog značaja za historijsko-filozofske zaklju­čke, jer opredjeljuje ocjenu o utjecaju u ovom ili onom pravcu.

nastavlja se...