2) U pokušaju da sistematski izložimo sadržaj upanišadskog filozofiranja susrećemo nekolike teškoće.

Prva je povezana sa ustanovljenjem relativne starosti upanišada i, u vezi sa tim, sa uspostavljanjem stvarnog redoslijeda upanišadskih ideja.

Druga teškoća vezana je za pitanje apsolutne starosti, na osnovu koje bi bilo moguće utvrditi odnos upanišadskih ideja prema shvaćanjima razvijanim u drugim učenjima: tj. samkhyi, bu­dizmu, itd.

Već smo rekli da u upanišadama nalazimo različite duhovne tokove i informacije, od mitskih predstava, filozofskih refleksija i dijaloga, do iskaza koji izriču kozmološko-fizička objašnjenja.

Tu nalazimo sukobe mišljenja, različite stavove o pojedinim pitanjima, bilo u sklopu jednog dijaloga ili razgovora, bilo u odvojenim odjeljcima.

Analogije radi, situacija je slična onoj koju bismo imali u grčkoj filozofiji, kada bismo pred sokratovske fragmente sabrali u nekoliko skupina, zajedno sa drugim duhovnim preokupacijama tog vremena čiji su tragovi sačuvani u literarnoj formi.

Nismo u prilici da rekonstruiramo sadržajni odnos između ideja koje su bile u faktičkom opticaju i onoga što nalazimo o tome u vidu literarne forme, pod nazi­vom  upanišada.  

Rane  upanišade  (o  kojima je  riječ) nisu tekstovi u uobičajenom smislu riječi (tj. sastav u kome neki autor izlaže svoje ideje), već neka vrsta filozofske epike (bilješke o tome što se mislilo i govorilo, izlaganje filozofskog i drugog zbivanja).

Znamo jedino to da su u jednom trenutku upanišade uobličene u određenu formu i uključene u Śruti (vedsku predaju). To je imalo i svoju dobru, i lošu stranu.

Dobru, jer su snagom brahmanističkog poretka ti sadržaji i ideje sačuvani od zaborava i gubljenja u bespuću historije, a lošu, jer je misaono bogatstvo, o kome samo možemo slutiti na osnovu pojedinih pasaža i fragmenata, pretrpjelo redukciju kako bi sa što manje trenja bilo uklopljeno u vedski korpus.

To je proisticalo iz same logike vedskog korpusa, koja je iziskivala da cjelina bude harmonična i neproturječna.

Ipak znamo da mislioci upanišadskog razdoblja iznose ideje koje nemaju uporišta u onom što im prethodi, ili čak negiraju tradiciju pa, po svemu sudeći, ne možemo suviše staviti na račun tendencija dogmatizacije i integracije, samim tim što je nešto od ove negacije došlo do nas i što nam upanišade — u svojoj sadašnjoj formi — dopuštaju da naziremo nove ideje koje je to razdoblje nosilo.

 

nastavlja se...