3) Komparativno istraživanje dovelo je Veljačića do zaključka da su se „indijska i helenska filozofija razvijale u dva krajnja područja jedne tisućima godina povezane kulturne zajednice čije je žarište u doba njihova razvoja bilo u sredini između ta dva područja" (tj. u Srednjoj Aziji).

On nalazi da nam u nekim aspektima komparativno istraživanje omogućuje bolje razumijevanje razvoja grčke filozofije, prije svega u prvom, pred-sokratovskom periodu (jonski hilozoisti), budući da su tu grčki izvori oskudniji od analognih indijskih izvora.

Drugo, ovakav pristup nam u jasnijem svjetlu prika­zuje pokušaj rascjepa pred-filozofskog i filozofskog mišlje­nja u grčkoj filozofiji, kao „jednu od posljednjih predra­suda klasicističkog shvaćanja 19. vijeka.

Međutim, čini se da rascjep mišljenja na filozofsko i pred-filozofsko nije samo klasicistička predrasuda, već vuče korijene i iz potrebe konstituiranja historije filozofije na osnovu jasno određenog predmeta i metode.

Ovo je iziskivalo da se njen predmet razgraniči i izdvoji iz kulturnog miljea i duhovne situacije u kojoj se razvijao u spletu sa drugim idejama mitskog ili religijskog ka­raktera.

Historijski gledano, valjalo je ustanoviti jedan početak od koga bismo nadalje predmet filozofskog istraživanja mogli ustanoviti u svojoj osobitosti, čist od mitoloških, religijskih ili drugih primjesa.

Uz čist početak valjalo je osigurati čist tok, razdvojiti filozofiju od mita i misterija i izaći na kraj sa teškoćama na koje smo se osvrnuli u prethodnom odjeljku. S tog stanovišta upanišade su nezahvalno štivo, budući da su pune „nečistoća".

Predstava o „čistom početku" postala je klasicistička predrasuda onda kad je, od metodske potrebe jednog istraživačkog područja, hipostazirana u historijsku činjenicu.

U vezi s ovim, Veljačić se osvrće na probleme određenja „početka" u grčkoj filozofiji, navodeći mi­šljenja pojedinih istraživača koji smatraju Talesa začetnikom, a nasuprot njima stavove Aristotela (koji ističe Pitagoru i Anaksagoru), a potom i Celera (pošto on smatra Parmenida začetnikom grčke filozofije).

Sli­čan problem možemo postaviti u indijskoj tradiciji ako se zapitamo treba li početak filozofije vezati za pojedine vedske himne (kako to čini Barua), ili za upanišadske tekstove.

No, problem početka (u sklopu komparativnog pristupa) javlja se i kao pitanje autohtonosti početka grčke i indijske filozofije. Navodeći istraživanja Mason-Ursela,  Brehiera i Cassirera, Veljačić zaklju­čuje da je antički pogled na svijet (tj. zapadni, srednjoazijski, indijski i kineski) povezana cjelina.

nastavlja se...