5) Kad govorimo o filozofiji upanišada mislimo na filozofske ideje koje — pored ostalih sadržaja — nala­zimo u upanišadskim tekstovima.

Upanišade se, općenito uzevši, smatraju filozofskim odjeljcima u sklopu brahmana.

Ali, kako upozoravaju skoro svi istraživači, s jedne strane, u samim brahmanama (sada govorimo o brahmanama bez njima pripadnih upanišada) sadržani su pojedini filo­zofski relevantni odjeljci koji formalno nisu uključeni u upanišade, dok, s druge strane, u upanišadama ima ritualnih sadržaja koji bi prije pripadali brahmanama.

Pojedine upanišade ostavljaju utisak kompilacije, jer ponekad bez prijelaza nižu odjeljke i diskurse koji ne stoje u sadržajnoj ili metodskoj vezi.

Tako nalazimo da jedna tema započinje ili se razvija u jednoj upanišadi, a potom se u drugom ili istom vidu ponavlja ili nastavlja u drugoj upanišadi, dok između toga stoje filozofski irelevantni dijelovi teksta.

Zbog toga je glavni posao prikazivača filozofije upanišada bio izlaganje, uspoređivanje i analiza pojedinih ideja i sadržaja onako kako se oni javljaju u nizu upanišada, kako bi bio stvoren jedinstven prikaz shvaćanja o jednoj temi.

Sa pozivanjem na određene izvore, pojedini istraživači ističu da je porijeklo samkhye i yoge predvedsko, dakle da su starije od upanišada.

Prema tome, upanišade su samo književni izvor ideja koje kao predmet historijsko-filozofskog istraživanja nazivamo „filozofijom upanišada".

Analiza i uspoređivanje pojedinih upanišada —uz napuštanje pretpostavke da mišljenja koja zastupaju upanišade treba izložiti kao u svemu jedinstvenu i harmoničnu cjelinu — dovodi nas do dva bitna zaključka.

Prvi je da upanišade u nizu točaka prekidaju sa tradici­jom i da nisu neproturječan dio vedskog korpusa, kako to tvrdi službena teorija (śruti) i pojedini indijski teolo­zi.

Drugo, u zavisnosti od vremena nastanka i škole kojoj pripadaju, pojedine upanišade zauzimaju različite stavove o istim pitanjima.

U tumačenju pojedinih stavova upanišada, tekstu smo pristupali sa većom strogošću nego što to, po na­šem mišljenju, čini većina istraživača.

Provjeravajući mnoge navode čitalac se može uvjeriti da u mnogim istraživanjima stav kojim je potkrijepljeno neko tumače­nje daje samo djelomično za pravo piscu.

U drugim slučajevima, pak (ako se uzme izvan konteksta), na­vedeni stav može biti tumačen na način kako je to učinio pisac, ali šira usporedba pokazuje da kontekst to opovrgava (utoliko gore što su se uzajamnim ne­kritičkim preuzimanjem neka od tih tumačenja učvrstila kao opća mjesta).

Iz tih razloga smo u ovom istraživa­nju izostavili neka mjesta iz upanišada koja drugi istraživači navode kao filozofski relevantna.

nastavlja se...