Kapetan Ljubo Mihovilovic!

On je pak vec u to vrijeme bio prilicno starim covjekom, a imao je jednu malu barku pa bismo zajedno znali raditi oko nje jer je njemu bila potrebna pomoc pri tome. On je bio nas predavac "Pomorskih vjestina" u Srednjoj pomorskoj skoli I ja ga tamo upoznah. On bi znao reci ako nesto ne bi bilo u redu: "Znas sto banditu, stavit cu ti sidro oko vrata da sa njime opseces Marjan." I imase jako puno prica iz svoga dugog pomorackog zivota. Jedna od njih bijase I prica o skolskom brodu Jadran, jednom neobicno lijepom jedrenjaku koji bijase u sastavu nase flote kao skolski brod. Za vrijeme Drugog svjetskog rata taj je jedrenjak sluzio kao most na jednom kanalu u Veneciji a onda ga je on dopremio u Hrvatsku, pa su onda izgradeni jarboli u Hamburgu I otada se nasa flota obucavala na ovom jedrenjaku. Ja sam u nekoliko navrata jedrio na njemu jos kao desetogodisnje dijete I kasnije I bijase neobicno lijepim jedrenjakom. Znao sam Ljubu Mihovilovica sresti na splitskoj Rivi pokatkada I tada bismo pricali o raznim stvarima a ponajvise o tome kako je danas ta struka , pomoracka struka, unekoliko devalvirana I sva etika te struke kako je devalvirana I kako se danas sa tom mladoscu vise ne moze racunati u niukojem vidu pa bi mi on znao navesti primjer: "Evo vidis ti banditi nasukali su hidrogliser na sprudovina nadomak Visa jer nisu poznavali pomorsku kartu Jadrana." I doista ja bih kasnije I procitao u novinama takve primjere a bijase jednom primjer sa pilotima jednog brazilskog zrakoplova koji se srusio u planinama Mata Grosa jer je njima prilikom navigacije sunce trebalo biti sa lijeve strane a ne sa desne pa su izgubili orijentaciju I konacno se srusili I to zato jer su slusali prenos nogometne utakmice. A kada bi pricao a bio mi u neposrednoj blizini svagda je imao tezak zadah vina pa se sticao dojam da mu vinske musice lete oko usta I nosa. Nedugo kasnije umre nesto malo nakon smtri svoje zene.

zlatan gavrilovic kovac