Pa ovo je zapravo prilično smiješna priča a njena poanta sastoji se u tome da sam uspio preživjeti u svojim svakodnevnim borbama za opstanak. Dunque, meni je u Adelaideu bilo svagda jako teško naći pravoga liječnika. Tako nije čudno da sam ja liječnike mijenjao kao čarape. I naposljetku se dogodi da sam dospio do gospođe Kneebone za koju doista tvrdim da je jedna jako dobra liječnica. I moja iskustva u tome pogledu su više nego pozitivna. Ja inače patim od kronične miokardičke ishemije što je vjerojatno posljedica teških fizičkih napora koje sam imao kao plivač, pa onda zahvaljujući dugotrajnoj izloženosti hladnoći u doba trajanja Domovinskoga rata u Hrvatskoj a vjerojatno i još nekih drugih razloga.Stoga je preporuka gospođe Kneebone bila redovito uzimanje jedne tablete metoprolol tartrate od 50 mg dnevno. I dođem ja jedared u National farmacy koja je u mojoj neposrednoj blizini, možda svega dvadesetak koračaja i dadem apotekarici za koju sam ranije znao da je talijanskoga podrijetla jedan recept za spomenuti lijek. Nakon nekog vremena upita ona mene: '' Vidite, ovaj recept je zastarjeo ali ako se vi slažete ja bih vam pripremila lijekove u manjem kontejneru pa mi vi donesite recept kada budete mogli.'' I ja se složim. Jer ja već devet godina uzimam lijekove iz iste lijekarne. I ja odem sa lijekom. Ali kada sutradan uzmem tabletu primjetim da se jako loše osjećam dok na koncu ne shvatih da je ona pripisala lijek čija je doza četri puta veća od propisane . Jer gospođa Kneebone je pripisala 5omg dok je apotekarica dala lijek u ukupnoj ''težini'' od 200mg. Sa napomenom da je toliku količinu lijeka propisala sama moja liječnica. I ja se sada pitam što znači uzimati lijek Minaxa čija je doza četri puta veća od propisane a s obzirom na moju dijagnozu i s obzirom na moj EEG