POKVARENI SVIJET

Koliko ima pokvarenoga svijeta u Adelaideu možda najbolje ilustrira slučaj gradskog prijevoza.Vi tako uredno uđete u gradski autobus, mirno sjednete i gledate ispred sebe. Ali u autobusu naravno niste sami.Ima još ljudi koji sjede i čekaju svoje odredište. A onda se dogodi da autobus naglo skrene u lijevo ili desno i ako niste pri sebi onda se desi da čovjek padne sa stoca na pod. I ako tu ne možete kriviti nikoga ponaosob u slučaju o kojem ja govorim svakako možete- to je slučaj nesavjesnoga vozača. Uđem tako ja jedared u autobus pa sjednem na invalidski stolac. I autobus krene ali nedugo zatim naglo zakoči, ja se zaljuljam na stocu pa padnem na pod. A kako sam ja jako težak od pretjerane težine inducirane mojoj bolešću i lijekovima to je bila velika opasnost da na tom podu i ostanem jer mi nije moguće dignuti se na ruke bez obzira koliko snažan bio. I kod mene i inače postoji jedan veliki stah ukoliko padnem na pod da se nikako neću sam moći podići. Ali uspijem nekako zahvaljujući i dvjema ženama koji mi priskočiše u pomoć. Ali kada se dignem na noge otkrijem da je sjedaća ploča stoca na kojeg sam bio sjeo- odšarafljena i da je to razlog moga pada. Jer sam ja skliznuo na pod sa čitavom sjedaćom pločom. Odatle shvatih da bi to mogla biti i neslana šala onih vozača kojima smeta to što invalidi i stariji ljudi imaju posebna mjesta u autobusima i gradskom prijevozu. Sa takvim uvjerenjem danas živim u Adelaideu stalno provjeravajući stoce u gradskim autobusima. zlatan gavrilović kovač