Zivot u ratnoj Hrvatskoj

　

Taj zivot bijase prilicno tezak jer moja Alica shvati bas nekako u to vrijeme da ja mozda I nijesam za nju pa me prvo izbaci iz kreveta, pa onda iz kuhinje I na koncu iz stana. I ja krenuh prvo u postanarstvo, jednu bijednu sobu u kojoj sam imao sex sa jednom curom tocno kako je to opisao Dostojevski dva stoljeca ranije. Njen otac bijase uciteljem fizike u jednoj osnovnoj skoli u Zagrebu, I njena majka bijase nastavnikom I bijahu jako dragi ljudi. On bi za rat u Kuvajtu koji je jos trajao znao reci: "Vidite ovim ratom kao da je cijeli svijet stao." A ta cura kojoj se sada ne mogu sjetiti imena bijase ucena I prijateljica jedinog ljubavnika moje zene koji je mnogo ocekivao od nje ,I ja njega cekah otprilike deset godina I na koncu mu rekoh:" Evo dragi Zeljko, ti koji si bio suradnik I novinar u mojoj novini I koji moju Alicu takoreci intimno poznajes, sada se mozes ozeniti ovom curom kako si to odranije naumio." A od te cure koja je lijepo slikala dobijem jednu jako lijepu minijaturu koju okacim Alici na zid njene kuhinje.

Nedugo kasnije zaposlim se ja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapce prema preporuci dugogodisnjeg prijatelja I sada ravnatelja te bolnice Bartula Matijace, a zivjeh u svojoj netom pripravljenoj kuci na Kraljevom Vrhu , na Kulezevom brijegu zajedno sa mojim Matom. Medutim je Hrvatska bila u toba teskom te se ja dosjetim I uclanim u Tudmanovu partiju HDZ I dobijem clansku knjizicu koju sam svima pokazivao kao znak moje lojalnosti novoj vlasti. Nedugo zatim postanem suradnikom tek osnovanog Suvarevog tjednika "Hrvatska ljevica" I tu prvi raskrinkam Tudmanovu poziciju I politicka stajalista tekstom pod naslovom " Od Tudmana do Carla Smitha" ali pod pseudonimom naime prezimenom moje majke kao Zlatan Kovac jer bijase u to doba velika kampanja kako su Tudmanova "Bespuca povijesne zbiljnosti" kapitalno ako ne I epohalno povijesno djelo. Pa onda se osvrnem I na americki film koji je tada plijenio svojom istinitoscu "Schindlerova lista" I objavim jedan politicki prikaz povodom tog filma pod naslovom "Fasizam I istrebljenje zidova". Ne smije se takoder niti smetnuti sa uma da hrvatski Jevreji jako patise u to doba a I u zagrebacku Sinagogu I Jevrejsku opcinu u Palmoticevoj ulici 11 ekstremisti stavise bombu tako da citavo predvorje bijase unisteno zajedno sa spomen plocom Jevreja patizana clanova te opcine koji su svojim zivotima platili jugoslavenski socijalizam. Slicna spomen ploca nalazila se I jos se nalazi u predvorju moje bolnice u Vrapcu koja je podignuta u spomen 72 zrtve koji su bili klijenti te klinike za vrijeme NDH. Ja sam kasnije pretrazujuci bolnicu otkrio I njihova imena, njihove fotografije I datume nestanka kao na primjer: Ta I ta , nestala dana toga I toga 1942 godine. Medutim je Bartul Matijaca, koji je inace bio vrijedan lijecnik, smatrao da tolika kampanja protiv slobodne Hrvatske nije opravdana te da Hrvatska niti geografski niti kulturoloski ne pripada Balkanu. I iako je istina da je on smijenio citavu staru garnituru psihijatara socijalistickih policajaca koji nisu prezali niti od cega u zastiti poretka isto tako je istina da je dolaskom Milasa za ministra za kadrovska pitanja bio I on smijenjen jednim psihijatrom hercegovackog podrijetla,koji samo naslijedi staru forenzicku psihijatriju koju su sada jahali novi kapitalisticki tajkuni. Drugim rijecima receno, sve institucije iz prijasnjeg poretka od sudstva do zakonodavstva , sabora, partija, policija , armija do psihijatrije I kaznjenickih institucija nova vlast samo je naslijedila tako da je citava struktura drzave ostala ista ali je ovoga puta ime bilo drugacije. Ja sam opet u toj bolnici ne samo zaradivao ono nesto malo para mada bijah jedan od bolje placenih naime 200 njemackih maraka mjesecno dok je hrvatski vojnik imao 800 maraka mjesecno nego sam se ponajprije prehranjivao tu a pocesto se znalo desiti da u toj bolnici I prespavam a onda bih krao hranu iz lijecnicke kuhinje I to bez obzira da li je tanjir bio pun ili je bilo rijeci o ostacima jer ja imadoh kljuceve te kuhinje.

Isto tako bijase to doba kada ostvarih punu suradnju sa Institutom filozofije Druzbe Isusove na Jordanovcu ,cini mi se, u Zagrebu, posebno sa gospodinom Koprekom koji bijase doktorirao na filozofiji Jaspersa negdje u Njemackoj I on mi objavi dva poduza znanstvena rada, jedan koji bijase moja interpretacija razgovora sa Abdul Selamom, a drugi bijase Kopreku neobicno drag jer je dohvacao podrucja njegovih interesa a to je bio moj rad o Jaspersovom razumijevanju psihoanalize I Zimmermanovim poimanjima psihologije. Oba ova rada bijahu od neobicne vaznosti, prvi, jer je pravio mostove Hrvata Katolika prema Bosanskim Muslimanima a drugi stoga jer je to bio prvi takav otvoreni javni nastup koji kriticki propituje dosege I dostignuca kod nas jos uvijek vladajuce psihoanalize u sluzbi socijalne kontrole I zbog novog gledanja na mjesto I ulogu Stjepana Zimmermana kao hrvatskog katolickog teologa kojem je trebalo ocistiti okaljano ime u cistkama Katolicke Crkve neposredno nakon rata. Bijase to takoder vrijeme kada nasu bolnicu posjeti I Kardinal Kuharic koji iskaze I par rijeci na racun uobicajene psihijatrijske prakse u nas s posebnim obzirom na rjesenja unutar Katolicke Crkve kao sto su na primjer rjesenja sa takozvanim Sedam Sakramenata, a slucaj htjede da ja bas u to vrijeme u Muzeju nase bolnice imadoh izlozbu jedne moje pacijentice, Drenke Duzel, tako da Kardinal bijase upoznat I sa tim mojim nastojanjima. Isto tako ja sam organizirao veliku izlozbu jednom nasem kiparu slijepcu, imenom Ivan ali mu se sada ne mogu sjetiti prezimena, koja bijase neobicno posjecena tako da cak I novinari dodohu a ravnatelj bolnice dadne uvodnu besjedu. Ja sam pak takoder dao svoje misljenje o toj umjetnosti u jednom prilogu koji je bio stampan povodom otvorenja izlozbe. Takoder u doba Tudmana ja sam zajedno sa pacijentima moje bolnice u okviru djelovanja Centra za resocijalizaciju I rehabilitaciju bolnice Vrapce I u okviru cjelokupne aktivnosti takozvane Biblijske terapije kao jednog vida suvremene logoterapije spasio, sredio I pobiljezio prvotnu najstariju biblioteku te bolnice staru 200 godina koja nemarom I iz razloga ideoloskog sljepila socijalistickih vlasti propadase na vlaznom tavanu bolnice gotovo 60 godina. Nasi su radnici I stolari bolnice u tu svrhu a prema mojim nacrtima napravili dvije velike prekrasne police I ta je stara biblioteka bila konacno spasena. I konacno, u okviru moga rada kao klinickog sociologa Centra za resocijalizaciju I rehabilitaciju bolnice Vrapce treba spomenuti I istrazivanja koja sam poduzeo a koja su se ticala vrednovanja stacionarnim uslugama nase bolnice, istrazivanje stresa medu medicinskim osobljem nase bolnice I u tu svrhu ja sam odrzavao predavanja kolegiju medicinskih sestara nase bolnice. Sva ta istrazivanja I predavanja na temelju tih istrazivanja visoko su ocijenjena upravo od strane najzainteresiranijih.

Bijase u to doba velikih hladnoca a snijeg na Kulezevom brijegu I preko jednog metra I ja sam onda trebao uciniti prvu prtinu a to ne bijase niposto lako, a sa proljeca bi se pojavila jata nepoznatih muha nikada do tada registriranih za koje ja nisam znao kakav bakterioloski materijal one nose jer se na Balkanu vodio ne samo psiholoski rat kojeg sam jako dobro poznavao,oruzani rat kojeg sam takoder dobro poznavao, propagandni rat kojeg sam takoder poznavao,nego I bioloski a vjerojatno I atomski. Kao primjer takvog kompletnog rata najbolje pokazuje slucaj otkrivene paucine po granama stabala negdje tamo u Krajinama prilikom povlacenja snaga JNA za koju ja nijesam bio upucen dovoljno da li sadrzi I kakve kemijske supstancije I nervne otrove a naknadno I sam dodoh do otkrica da ta paucina I nije drugo do preostatak spaljene pasticne mase a takoder i Hoolivud proizvodi neke vrste paucina za svoje filmove strave I uzasa. A tu sam paucinu otkrio jedne veceri kada zaspah naglo od iscrpjenosti I umora ali me uskoro probudi zvuk pucketanja vatre I veliki gusti dim koji se dizao iz moje male crvene crno-bijele televizije, na kojoj sam ja vec ranije bio upalio malu vostanu svijecu ,koja netom ranije eksplodira I ja odmah sve pobacam na ledinu ispred kuce . Sutradan cijela moja kuca bijase puna te paucine I to ponajvise na kutevina I rubovima plafona. Kasnije se uputih prema Alicinoj kuci I ona me doceka rijecima: "Pa kakav li si to? " I doista, ja se pogledam u zrcalo i otkrih da je moje lice posve crno od tog gustog dima I ja se operem. A Bijase opet dana kada cijela zemlja drhtase kao sto se ja osvjedocih jedne prilike kada osjetih podrhtavanje pod nogama jer upravo tada Jugoslavenski visecjevni "Orkani" zasipase zracnu luku "Lucko" u neposrednoj blizini Zagreba tako da ja bijah udaljen od linije fronta ne vise od dvadesetak, tridesetak kilometara . U to doba ja sam dopremao lijekove psihijatrijskoj bolnici u Vrapcu preko hrvatske ekspoziture Americke Kristove Crkve dok je Ivan Tesic I njegova porodica sa svakim zvukom prodornih sirena bio spreman za bijeg prema Austriji.

Imalo je obliznje Jakovlje vodovod kojeg su hrvatski bojovnici okruzili minama I to se minsko polje nalazilo na nekoliko koracaja od moje kuce mada to bijase potpuno nepotrebno jer nitko tu ne dolazise izuzev mene I moga Ezre ali mi izbjegavasmo tu stranu nego bismo se obroncima Medvjedice uputili duboko u sumu I tu upoznamo citav ekosistem kontinentalne Hrvatske mada bijasmo vise gladni nego siti. Tako bismo se kupali u bistrim potocima, lovili smo zabe otrovnice poslije kojih rukama ne valja trljati oci jer oci zare, suze I peku, lovili bismo dazdevnjake koji bi se lijeno kretali po sumskim stazama neposredno nakon hladnih kisa I ti odrasli dazdevnjaci bijahu drugaciji od onih proljetnih, naime crni sa zutim pjegama, docim proljetni I mladi bijahu zuckastocrveni, lovili bismo zmije bjelouske koje bismo kasnije ,kao I sve ostale zivotinje koje smo ulovili, nosili u skolu kako bi njegovi vrsnjaci vidjeli te gmazove, kao I velike sumske gustere, pa evropske kontinentalne sumske jezeve koji se znacajno razlikuju od australijske ekidna, isli bismo u gljive I pripremali ukusnu hranu kao I puzeve koji su nam bili delikatesa nakon dana gladi I nestasice, obilazili bismo pojila za divlje svinje I srndac , igrali karte sa Matom I pili njegovo vino. Bijase rat I sve bijase u kaosu a mnogi povjerovase kako bi im se sada isplatio lov u mutnom. Tako se mnogi preko noci obogatise , postadose generali I ugostitelji istovremeno ili veliki tvornicari a sve na racun one silne bijede koja povjerova kako im je sada sloboda zagarantirana. Iz toga perioda bijase mnogo dogadaja kao na primjer ovaj: bijase kasno u noci I ja svratim do jedne krcme u samom centru Zagreba, dodem do sanka I htjedoh naruciti casu vode ali doceka me bahati krcmar ispred kojeg stajase napis na engleskom "Srbs go home". I ja mu rekoh: "Sto ce ti taj napis, skloni to!" A on ce na to: "A tko si ti da mi to kazes!". "Ja sam onaj koji jesam" odgovorim ja I odem. Ili na primjer, takoder bijase kasno u noc I ja bas odlazih iz bolnice kada na Crnomercu , na jednoj visokoj metalnoj ogradi primjetim djecju robicu, nesto poput donjih majica posve male djece I ja pomirisem obje te majice , jedna bijase cista, bijela I mirisna a druga imase miris formalina. I ja obe te majice stavim na vrata Americke Ambasade na Zrinjevcu. Nedugo kasnije navratim ja ponovo u tu Ambasadu kojom je gospodario Peter Galbrajt I vratim Witmanovu "Vlati trave" koju knjigu sam ukrao godinama ranije iz te iste Ambasade, zajedno sa jednom djecjom ukosnicom kako bi se Americke Dame podsjetile prekrasnih zagrebackih jeseni I Zrinjevca punog crvena javora.

A bijase I jos jedan dogadaj sa Ezrom kojeg neobicno zivo pamtim. Bijase vrijeme kada ja bijah posve bez novaca uostalom kao I mnogi drugi, a Ezra je taj dan htio da posjetimo zooloski vrt u Maksimiru I odemo mi tamo I dodemo do pred sam ulaz vjerujuci kako bi nas vratar mogao propustiti onako od milja ali mi se nekao ucini grubim I netolerantnim covjekom. I ja konacno odlucim da zaobidemo taj ulaz I da se popnemo visokom ogradom pa da na takav nacin udemo u vrt. I doista bijase ograda mozda I tri metra visoka a na vrhu sva isprepletena bodljikavom zicom. I ja prvo uspnem Ezru a on se hitro prebaci preko te mreze i caskom kasnije vec bijase u vrtu, a onda se ja uspnem ,prebacim nekako preko mreze ,I malo kasnije oboje hodasmo vrtom kao najbogatiji kulaci. A taj zooloski vrt imase jednog velikog slona koji bi sticajem slucaja svaki puta riknuo bas kada bi se Ezra priblizio ogradi I on bi onda potrcao prema meni u skute. I ja znajuci za taj njegov strah pokatkad bih glumio slona ako bih ga htio na nesto nagovoriti ili ako bi bio neposlusan kao na primjer da ne hoda iz vagona u vagon u brzom vlaku jer me bijase strah tih njegovih namjera pa bi ga ja upozoravao da se u onom susjednom vagonu upravo krije onaj njegov veliki slon a kada bih ja krisom riknuo on bi smjesta otrcao do svoje mame u skute pa tako mi mirno prosjedismo ostatak puta.

Bijase to vrijeme rata I bijase nam svima tesko mada stvari na frontu prema hrvatskim I njemackim pokazateljima stajahu prilicno dobro . Tako danas u plavome Jadranu mozete vidjeti samo njemacke topovnjace od kojih se Jadran prekomjerno zagrijava tako da su nasi marin biologist otkrili nedavno novih tridesetak vrsta riba u ovom moru koje nikada do tada nisu bile registirane. Isto tako u Zagrebu se pije ne vise Turska kafa nego Wienna kafe I tome slicno, vozi se Njemackim polovnim karamboliranim tramvajima, I uopce u Zagrebu je toplo isto kao sto svojevremeno bijase pod upravom Suvareve vlasti jer, Hrvati aristokratskog porijekla sa podrucja danasnjeg Irana ,a kumice, zagrebacke purgerice, vlastela I kmetovi zaduzeni su prekomjerno upravo kod Njemackih banaka jer se integracija Europe danas provodi Njemackom hegemonijom upravo bankama a ne vise topovima, vise kulturoloski I ideoloski preko raznih crkava nego soldatesom koja kolje po Balkanu . Tako danas Hrvatima pa I citavoj Europi najvaznije jesu tri stvari: fusbal, fusbal I fusbal tako da se ,na primjer, u Parizu na Sonzelizeu za vrijeme proslave Svjetkog kupa okupi vise Francuza nego u doba pada Bastilje.

Konacno nakon dugih peripetija ja ponovno pokusam obnoviti vize za Australiju. Medutim imadoh problema kao na primjer uredba Vlade Hrvatske da medicinsko osoblje ne smije napustati drzavu pa se ja izvlacih da sam ja sociolog I da sa medicinom nemam nikakve veze, pa onda uredba Oruzanih snaga Hrvatske o proglasenoj mobilizaciji prema kojoj ja nisam smio napustiti zemlju, pa onda bijah imao problema I iz financijskih razloga jer u to doba mi nismo imali dovoljno novaca za nase pasoske fotografije a nekmoli za placanje fijeva Australijskim vlastima. Pa ipak nakon godine dana procedure u Australijskoj Ambasadi u Becu te se vize obnove, ja prodam na jedvite jade hizu na Kulezevom brijegu za 10 000 Njemackih maraka mada ulozih duplo vise, oprostim se od moga Mate poklonivsi mu gotovo sve sto imadoh kao imovinu , od mojih kaputa, pecice, do stolice za ljuljanje, popijemo jednu kupicu njegove prekrasne sljivovice koju smo zajedno pekli I pripravljali jedne godine grohotom se smijuci budalama iz nizine za koje mi bijasmo cudaci I on bi onda znao reci: "Znaci Zlatane ti sada ides na posve drugu stranu ove nase planete pa je meni onda dovoljno iskopati rupu kao da pravim jedan veliki bunar pa da tako dodem do tebe." I tako se ja oprostim od njega I nedugo kasnije ,ispracen ljubavnikom moje zene ,kombijem Medunarodnog Crvenog Kriza stigosmo do zagrebackog Plesa I airbusom kompanije CSA krenusmo prvo do Praga, pa onda Bankoka, Singapura I konacno nakon naporna leta ugledasmo svijetla Adelaida izutra oko 5 sati 19. septembra 1994 godine. U Adelaideu nas doceka gospodin Zimmet, clan Jevrejske opcine u Adelaideu sa kojom ostvarismo kontakt nekoliko dana ranije I koja nas gostoljubivo primi kao sto je to I obicaj u Australiji. Policija otvori nase pasose I udari pecat Departmenta Imigracije "Migrant arived". Tako otpocne nas Australijski period.

　

　

zlatan gavrilovic kovac