TUGA

 

 

diši sa mnom, možda

udahneš mjene

povjesnice nijeme

da je mržnja okovala

biti i privide

živa voda odnijela istine

nebo su nam razdvojili

živote slomili

tihe duše zatomili

bijele kao breze

blijede kao nemoguće

želje žena sa ceste

u potrazi za srećom

napuštene a misli i

tuge im druzi pusti

 

 

 

slatka je ljubav

takva je slatka je

mudra kao Sapfo

hrabra kao Valentina

sa jednom zenom

sve bih riješio

da nije tuge puste

vremenom okovane druge

ludošću načete duše

koja je u vremenu

prepoznala vladara

koji zvijezdama i nebom vlada

snom smjelim

za tren ludi

da u vječnosti vidi

čitavu

neponovljivu sadašnjost

 

 

 

zlatan gavrilović kovač