Njegosev Lazni car Scepan Mali I prica o bosanskome veziru

zlatan gavrilovic kovac

Kako I sam Njegos zapisuje u svome Predgovoru ovome vijencu Scepan mali je bio "laza I skitalica ali je znamenitu epohu u Crnoj Gori I u okolini ucinio imenujuci se ruskijem carem. Njegov zivot niko opisao nije jerbo se samo u predanjima glavna stvar sadrzavala a druge se sitnarije s drugijem vremenom gube. Dokumenata slabo se kod nas nalazi jerbo po nedostatku hartije cesto puta I listovi svetijeh knjiga za fiseke su se upotrebljavali: stoga se I o Scepanu na Cetinju nije naslo nista do ovi listic od igumana Mrkojevica…" Dobar dio ovoga vijenca ako ne I najveci nastao je kod Mletaka za Njegoseva boravka tamo 1847 godine a I objavljen je takoder prvi puta u Trstu 1851 godine. Ova knjiga ima I svoj in memorijam da tako kazem koji glasi: "Ne pita se ko se kako krsti, No cija mu krvca grije prsi, Cije l’ga je zadojilo ml’jeko." Ovaj tekst je ispisan na tabli naslovne strane prvog izdanja Laznoga cara Scepana maloga I napisan je I cirilicom I latinicom a izdao je godine 1851 Andrija Stojkovic u Trstu kako kazasmo. Kazem "in memorijam" jer je doista istina da jako puno stvari ima na Balkanu danas koje su umrle I koje su pokopane zajedno sa velikim nasijem piscima I pjesnicima.

Ima ta istina da je Njegos ponekada pravio svoje vijence uzimajuci u obzir dogadaje iz povijesti Crne Gore pa je tako I ovaj vijenac prica o jednome takvom dogadaju ali je Njegosu trebalo da zade u Venecijanske arhive I na fundamentu takva njegova istrazivanja kao I iz pricanja ljudi nastade knjiga o Scepanu malom. Za mene osobno ova knjiga je bitna s obzirom da se u ovome vijencu spominje ime bosanskoga vezira a kako obraduje dogadaje iz 1774 godine to je sasvim sigurno da je rijec o Osman pasi takozvanom Resulbegovicu koji je upravljao Bosnom iz Trebinja gdje je bilo njegovo sjediste. Naime ove godine bila je poslata silna vojska iz Stambola od preko 100 tisuca vojnika da udari na Crnu Goru. Ima vise OSMANA u Bosni I u Turskoj Carevini ali svi imaju isto ime. O jednom Osmanu kako vec rekosmo posao je Gundulic a ovaj Osman je njegov najblizi rod I kao sto se moze vidjeti nosi isto ime kao I njegov prethodnik jer je uprava I vlast nad Bosnom bila takoreci stvar porodica iz kojih su se regrutirale Pase, Veziri I Sultani. Ovoga Osmana je cesto boljela glava pa je patio od glavobolja. Dunque taj je Osman, poznat danas kao Resulbegovic, opisan takoder I u ovome Njegosevom vijencu I Njegos ga opisuje u smislu covjeka intriga I spletki koje se zaposjedaju izmedu Turskih snaga I svestenih crnogorskih lica kako bi se izbjeglo krvoprolice naroda. Pa je tako Osman pasa u tim intrigama I spletkama na strani Turskoj dok proto Avramovic sa strane Crnogoraca. Pa taj razgovor medu njima izgleda u skracenom obliku nekako ovako: "Dobro ste se , pope,potezili I dobar ste kolac donijeli kad su samo dvije-tri rijeci, dobro ste se dogovorit mogli da nam I taj kolac otpravite. Hajde pricaj sto ce I to biti da vidimo I to cudo sto je". A onda kasnije pasa zbori: "Vjera I bog, pope, sijaseta! Kako bi se ovaj belaj moga o manjojzi trsit glavobolji?!" A Proto Avramovic odgovara:"Lako paso da je vama drago, od napasti da nam se prodete, to je lijek ovoj glavobolji." Isto tako upozoruje Osman pasa da valjade otkloniti krvoprolice pa kaze: "Kada posa do ovoga dode ne moze se lako razmrsiti, ali smo se duzni postarati no nek nacin prekinut poklace." A onda prota kazuje: "Ja drugoga ne znadem nacina do ovoga te sam ti kazao". "Cudna posla sto se opravili! Ja sam cisto znao I mislio to ce biti ali nesto takvo. I sa tijem vi ste namislili I u vasu pamet okrajili da vratite jednu silnu vojsku sto I dvadeset hiljada Turakah da ne svrsi sto je naumilo! I sa tijem vi ste namislili zaslijepit oci serackijem I svima nama drugijema?! Smijesna posla I misljenja!" Docim vezir savjetuje: "A ja znadem jedan dosta laki, primite ga da se ne kajete"…"Kada biste vi trojica sceli…opremit se pravo put Stambola…da pokornost caru izrucite da recete er medu vam nema toga vraga te se carem zove…" "Deder pope domisli se sada kako bismo I na koji nacin ovo vrazje kolo razmetnuli"…"Rasta cemo razbijat glavu o stijeni ovoj krvavojzi?" Pa se prota Avramovic zamisli pa kad se domisli odgovori: "Iguman ni pjesice ne moze te pojasi hata Scepanova…kad budemo kod gospode turske sve cemo im po cistini kazat, brnjasa im dati Scepanova, tada ce nam vjerovati Turci I videlo nigdje da mi znamo, tijem cemo zadovoljit Turke I glavare od turske ordije, glas ce puci u tursku ordiju, cara nema no je pobjegao, nu mu evo debela brnjasa, Turcima ga daju Crnogorci I cara bi za brnjasa dali da on nije nekud uteko. To ce silnu povratiti vojsku, rat krvavi odmah prekinuti." A na te rijeci pasa kaze:" Musafi mi I moga kurana u popa glavi ima soli…""U popa je jezik ka u zmije, pop je punan svake davorije, k svacemu se umije primaci, od svasta se umije odmaci, svacemu se znade domisliti." I to poglavlje zavrsava zapisom: "Smiju se tri pase a I Beglerbeg se malo osmjehiva." Eto tako nekako zavrsi ta prica o laznom caru Scepanu malom Petra Preradovica Njegosa.