Kombiniri Svjetla i Sjene zapravo su Dvostruki Čuvari – razumiju Svjetlo i Tamu, te čuvaju Ravnotežu između njih (athu. Svjetla i Tame). U središtu Raspjevane Planine, dobro skrivena i teško dostupna, postoji Dolina Odjeka nazvana Jekalina. Erodah koji puše tim planinama prolazi kroz škriljaste otvore u stijenama i pri tom proizvodi određeni Tonkord (athu. akord). Ako se u Jekalini pojave Bića čija Srca nisu skladna planine počinju urlati.

Dolinu nadzire i čuva Erionel – kombinir Pozoid Pozotaur (athu. čovjek-zmaj). Gornja polovica mu je gotovo humanoidna (athu. ljudska), a donja savršeno pozoidna (athu. zmajska). Lice Erionela je mirno, poput vodene površine, ali ispod kože vidljivi su pozoidni živci i svjetlosne šare, ima kristalni rep i oštre kandže na nogama. Erionel – Sklad nije u Tišini, već u slušanju onoga što ne razumiješ.

Usred Pustoprahe Varite, beskrajne ravnice srebrenastog Zrnopraha koji se padom Mraka pretvara u stakleni Moremir (athu. mirno more). Samo istinski hrabri mogu kročiti Zrnoprahom Laži, a da ih isti ne proguta. Pustoprahu nadzire i čuva Sejlava – kombinir Narmak (athu. narod Mačaka). Gornja polovica je lavica, a donja je ženska. Sejlava ne napada, ona razotkriva, u njezinim očima koje mijenjaju oblik (athu. lavoid) teku Svjetlo i Sjena i može se lako prepoznati Sfera Verista. Sejlava – Tko bježi od svog obličja bježi od Svjetla.

Vrt Umirućeg Stelara smješten je u Visisvjetu, tu cvijeće raste i miriše poput Kristala Sjećanja koji je pao u vrt kao komad Stelokreta (athu. kometa). Svaka latica tog cvijeća uspomena je na neku izgubljenu ljubav … Liranov vrt ljubomorno čuva Melira Krilata Naduša (athu. odgovara krilata sirena) kombinir Vilke i vodene zmije. Gornji dio je tijelo Vilke, svjetlosno, eterično … predivno oku, a donji dio je gmazoidan, prekriven tamnim ljuskama-ljušturama koje svjetlucaju poput suza.

Melira, račvastim jezikom, kuša svakog tko želi ući u Vrt Umirućeg Stelara, zapravo svojom pjesmom testira Srce – onaj koji zaplače od iskrenosti može proći, a onaj koji šuti iz Straha, odlazi u Vječni San. Melira – Ljubav ne boli – boli ono što se boji prestati voljeti.

U tajnovitim i misterioznim dubinama Svjetopoda, skrivena je Škrinja Plamenova, u šupljini kaverne, gdje Kameus (athu. magma, lava) pjeva pjesmu Vatre, mjesto gdje Plamen Vatre ne spaljuje tijelo - već Sjećanje. Tu praiskonsku škrinju (athu. neki bi je mogli povezati sa Zavjetnim kovčegom, ali nemojte to raditi – nije to ni slično), čuva Taurijak – Vatreni Konotaur (athu. odgovara mitskom Kentauru).

Taurijak je kombinir Živostvora i Demona, dakle, humanoida i zloida. Humanoidna polovica mu je tijelo čovjeka izrezbareno ožiljcima, a donji dio je demonsko zloidan, kao da gori od Vatre Kameusa. Njegova pojava izaziva najgoru moguću Viziju Straha. Taurijak – Strah je tvoj brat, nije tvoj neprijatelj. Gledaj Strah u oči i zapamti ime njegovo!

}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{