Štovalište (athu. Svetište) je zapravo Pribježište (athu. utočište), iako je slično, razlikuje se od običnog hrama jer je dostupno samo određenim (athu. izabranim) osobama.

Na kamenitim vratima Štovališta Pomirenih bile su ispisane riječi koje su razumjeli samo Davni, barem je tako bio uvjeren Alantael, ali Divana je riječi razgovjetno i bez problema pročitala: Kad Svjetlo prestane suditi Tami, otvorit će se Treći Put Svijeta. Iz Tame začuo se dječji glas: Majko, Oče, pronašli ste ono što ste tražili! Alantael je na trenutak, ali samo na trenutak, na rubu Tamne Doline vidio buduću kćer - Akseben mu je mahnula i nestala, bila je starija, bila je već djevojka ...

Divana primijeti Alantaelovu zbunjenost, ali nastavi čitati: Dolina pamti, Dolina ne zaboravlja! Alantael na trenutak zaustavi Divanu: Što to čitaš Noćurice, što je to? Divana ga pogleda s osmijehom i nastavi: Alantael, ono što je stvorenu u boli ne može biti uništeno ... može biti jedino - preoblikovano! Noćohodi nisu kraj Svijeta Poznatoga - oni su Ogledalo Novog Početka Svijeta Poznatoga!

Erodah Pustoprahe odnekud je donio šapat Prošlosti, a nakon šapta Sjene su se stale povlačiti dublje u tajnovitu Dolinu. Divana upozori Alantaela: Alantael, ako je ovo početak Pomirenja, moraš se suzdržati Mača, a ja Magije, samo Riječi ovdje pomažu ... Alantael sada prekine Divanu i opetovano je iznenadi: I Sjećanje, Noćurice, Sjećanje! Nakon ovoga Dolina kao da je prodihala, kao da je napokon udahnula toliko potrebiti Aer (athu. zrak).

Alantael i Divana nastave hodati stepeništem u središte Štovališta, prema mjestu gdje ih je čekala Pomirena Duša rođena iz spoja razumijevanja Tame i Svijetla. Pomirena Duša je početak pojave Svjetlosjena Svjetlana. Svjetlani su Odsjajnici odsjaja - pojave kada se lome Svjetlo i Tama.

Svjetlo Odsjanika nije bijelo, nije crno, njihovo Svjetlo je srebreno-ljubičasto, gotovo purpurasto. Iz tog purpurastog Svjetla uobličavalo se Biće - žensko, visoko, kože boje opala, a u očima iskrio je Dan, u drugom tinjala je Noć. Kosa joj je bila poput Parodime, a po odjeći bili su izvezeni Slovožigovi Svitka Lucijana. Biće je progovorilo: Ja sam Prva Pomirena, ja sam Panera! Nisam Božica, nisam Vikarina (athu. kraljica), ja sam stanje postojanja (athu. to su Bića rođena u Srcu Tame i Iskri Svjetla, Bića koja ne poznaju osudu i strah).

Dakle, Svjetlani su bića koja nemaju tijelo od krvi i mesa, njihovo tijelo načinjeno je od savršenog sklada Ravnoteže ... Svjetlani Dahom smiruju Magiju, njihovo Sjećanje je kolektivno, vide kroz Vrijeme, ali nikada ne putuju kroz Vrijeme - oni zapravo dišu Vrijeme.