Kazivanje u Pričoslovlju ide dalje, nastavlja prema Nebokrilim Plamtigorima - posebna Nebeska Bića koja stoje između Svjetla i Materije (athu. OPREZ! Svjetlo, Tama, Vrijeme, Dobro, Zlo, Stvoritelj ... to su Nedokučivi ili Neopipljivi, ali Materija: Bića, Stvorovi, Pojave, Elementi, Magija, Stelari, Lunar, Cenus ... su Živostvori ili Opipljivi.

Dakle, dobro proučite Athumanunhov prikaz na gornjoj slici i pokušajte shvatiti mjesto Posebnih Bića (athu. Nebokrili) u odnosu s Nedokučivim, Živostvorima, Sferama i Stanjima ...

Bića stvorena od Žarosjajnog Izvora Svjetla, točnije od njegovog početnog zračenja, su Nebesnici Nebokrili - Posebna Bića koja stoje Između. Nemojte ih uspoređivati s Anđelima, niti pak s Devama, jer to su Entiteti koje sam ja zamislio i njihova suština (athu. bit) je povezanost s Harmonijom i Nazočnošću (athu. prisutnošću), to nema nikakve veze, ni dodirnih točaka, s religijom (athu. filozofijom).

Plamtigori (athu. Serafiti) nastali su od Žarsijalnog Izvora Svjetla u trenutku kada je Svijest Svealana zasjala kroz koprenu Tame. Plamtigori nisu Anđeli jer nisu temeljeni na vjeri i nemaju krila poput Anđela, a lete pomoću svjetlosne Rezonance koja im omogućava kretanje između Sfera (athu. dimenzija). Dakle, poput čiste Misli (athu. Misao je Stanje) ili, možda bolje poput Titraja Bića.

Iako su Plamtigori izvan dosega Vremena, mogu se, barem privremeno, spustiti u Stvarnost, ako se Ravnoteža naruši. Dolasku (athu. Pojavljivanju) Plamtigora prethodi Zlatni Erodah koji šapuće drevne riječi Prisege. Tijela Plamtigora, u tjelesnom obličju, poprimaju obličje Svjetlonoša, no, njihove granice su zamućene, ali ipak blistave. Oči im ne svijetle, mutne su, a govor im nalikuje zvučnim kristalnim prstenovima koji ostaju u prostoru dok se jednostavno ne rasprše.

Sanati - tihi čuvari koji bdiju nad Snovima, a njihova nazočnost donosi Spokoj Sjećanja na izgubljene Prisege. Sudeputi - blještavi voditelji Sudbonosnih Odluka riječima mijenjaju tijek bitke, ali i Vremena. Pletkari - mogu povezati Prošlost i Budućnost, a vrlo često pojavljuju se nakon rođenja Akseben.

Nebokrili Plamtigori ne mrze Tamu - oni je zapravo jako dobro poznaju i razumiju, jer nastali su kao Prvo Prosvjetljenje Tame. Noćohodi, ali i sva ostala Noćobića (athu. Noćurice su isključene) ne usuđuju ih se gledati direktno jer im njihova svjetlost blještavila razbija Sjene u kojima žive. Ipak, jedan od njih je pao u iskušenje i poželio je vidjeti i razumjeti Tamu iznutra - to je Zagaslik - Noktaumov Vidjelnik.

Zagaslik je preobratio Nekromanika na Tamu, ali je krivo izabrao! Trebao je to biti Alantael: Svjetlost ne dolazi spasiti te - Svjetlost ti pokazuje koliko Tame možeš osvijetliti!

Ninebo tada još nije imalo boju, bilo je Mistično, Uzvišeno, Duboko ... Vrijeme je stalo, a samo je puls Svjetla titrao i treperio oko Alantaela koji je stajao na rubu Tišine. Odjednom pojavi se tri Plamtigora, točnije: Plamtigor, Munjogor i Kerukril, poput trepćućih silueta, ali ne s Nineba, već iznutra - iz Zrnca Svjetla koje je tinjalo u Alantaelovom Srcu.

Glas Plamtigora bio je dubok, poput mjedenih zvona potopljenih u vodu: Steluari nisu oružje, Kavaliru Svjetla! Steluari su Sjećanje Svijeta koje se budi kada ti pokušavaš zaboraviti samoga sebe. Steluari nisu tu kako bi ih ti posjedovao, oni su tu kako bi ih ti - slušao. U svakom Steluaru spava Duh Praiskonske Svjetlosti koji ne priznaje Posjedovatelja - samo Čuvara! Budi Čuvar, Alantaelu, nemoj biti Posjedovatelj!

Alantael je razumio, shvatio je da mu Plamtigor kazuje (athu. govori) o nečemu što je starije i moćnije od bilo koje Magije do sada poznate. Munjegor je progovorio riječima koje su bile nalik toplom dahu: Mnogi su pali tražeći ih, a ti si ih pronašao. Steluari ne traže Snagu, oni traže Čistinu Namjere. Sad kad si ih pronašao nemoj od njih tražiti - pokaži im što ti možeš dati Svjetlu koje oni pokušavaju zaštititi. Ako im pokažeš Taštinu, oni će je ugasiti, ali ako im pokažeš Ljubav oni će ti izgraditi mostove Između Svjetova.

Alantael je oborio pogled, opet je razumio, shvatio je kako mu Munjogor zapravo kazuje o Divani! Pokazuje mu Divaninu blagost i njezinu vjeru u njega samoga. Kerukril je progovorio posljednji, tiho, ali moćno: Zapamti, Kavaliru miljeniče Svjetla, Steluari nisu samo Svjetlost! Svaki Steluar u sebi nosi jeku Tame koju je morao svladati. Zato, samo onaj tko može prihvatiti i prigrliti svoju Tamu, može shvatiti njihovu Harmoniju Sklada. Ako si Dornonamjeran, Steluari će ti otvoriti Vrata Spoznaje, ako pak nisi - pokazat će ti Bezdan!

Nakon toga, Tišina je progutala obrise Nebokrila, ostala su lebdjeti samo tri svjetlosna prstena ... Bili su to odrazi Riječi Nebokrila. Alantael se naglo okrene, pored njega stajao je Athumanunh, položio je ruku na njegovo rame: Dječače, upravo si probudio Sedam Srca Svjetlosti!