Bitka koja se odigrala iznenada i odjednom, bez ikakvih priprema i ciljeva, zapamćena je kao bitka u kojoj su se Svjetlo i Tama sukobile, ali ne kako bi se uništile, već, jednostavno – da bi pronašle Ravnotežu. Akteri bitke bili su Zoronosci, manji Bojosklop, predvođeni Alantaelom i Horde Razdora koje su namjeravale porobiti granicu između Svjetova. Bitka je poprimila epske razmjere, jer su se u bitku, po prvi put, uključili Steluari i to na strani Svjetlonoša Zoronosaca.

Noć je bila plavetna, nekako lomljiva, kao da se Noćonebo boji vlastitog odraza. Dva Okretnika (athu. sateliti Lunara), Neon i Astralik, obasjavali su planinsku Kotlinu Razbijenog Lunara čije tlo je još isparavalo ostatke Magijskih okršaja iz, netom završenog, nedavnog sukoba Noćurica i Noćohoda. Aer je bio gust i ljepljiv, miris Vatropraha i zadah krvi pojačavao je Aer i činio ga još lošijim. Posljednja nada Svijeta Poznatoga bili su Svjetlonoše, mladi Zoronosci redom, predvođeni Rukovodom Alantaelom na čijem se oklopu ogledala svjetlost Lunara, Stelara, ali i Okretnika.

Kao da mu oklop gori iznutra, u rukama mu teški dvosjekli Blagoslovljeni Oštrosijek koji se već povezao sa Svjetlosjenim plamtećim Riperima Zoronosaca. Riperi Zoronosaca su mačevi koji podjednako sijeku Sjenu i Materiju. Pored Alantaela na Nebokonu je Divana, Kontesa Noćošume čija aura Svjetla i Tame treperi poput plamena, tijelo joj štiti magijski Zamrli oklop, ali i nekoliko štitobrana Zoronosaca koji su dobili zadaću direktno od Alantaela – zaštitite je pod svaku cijenu!

Iznenadna pojava Demona Razdora, iznenadila je Zoronosce, ali ih nije uplašila. Demoni Razdora stvorovi su iskrivljenih tijela i očiju ugašenih Stelara. Tijela im se raspadaju i sastavljaju u nekom mračnom ritmu jezivih šaputanja. Vodi ih Stvorac (athu. demonski gospodar) Sjenorazdiratelj Mar'Tal čija dimokrila tope tlo koje je zavrelo (athu. prokuhalo). Iz pukotina u stijenama potekla je lava u boji crne tinte koja guta kamenje koje pri tom gori. Divana pokretom ruku podiže magijski štitobran ispred Zoronosaca i stvori neprobojno nevidljivo polje na kojem se goruća tinta gasi. Zoronosci čekaju strpljivo, u potpunom bojnom složaju, Riperi plamte, ali svi ipak, Zoronosci, Nebokoni i Blagoslovljeno oružje, čekaju Alanataelov znak.

Napokon, mukli udar, tutnjava i mumljanje –sudarili su se Zoronosci i Demoni. Nebokoni bijesno udaraju, Riperi oštro sijeku, Demoni padaju, ali se opet uzdižu. Divavino zaštitno polje puca, lomi se pod težinom naleta Demona. Alantael ne uzmiče, a time za sobom povlači i redove Zoronosaca koji ne popuštaju pred naletima, tiskaju se uz Alantaela, štite ga tijelima i obaraju Demone. Međutim, Demona je previše, stalno naviru, kao da izviru …

U trenutku kada je sve izgledalo kao da će red i složaj Zoronosaca popustiti, slomiti se, Nebo se raspukne, ali bez zvuka … iz Pukotine nije dopiralo Svjetlo, nije izbijala Tama, začula se i prodirala – Harmonija!