Razgovor s Geminijem

IRIDA

Pozdrav Gemini!

PLAVA KOLUMNA 💙

(„Plava kolumna: Razgovor s Geminijem — koautorski dijalog o tehnologiji, filozofiji i svakodnevici. Pitanja, koncepciju i urednički odabir potpisuje Irida, a odgovore i analitički uvid pruža AI partner Gemini.”)

Učimo živjeti s Umjetnom Inteligencijom - Sretno školarci!

Danas počinje školska godina 2026/27 i pažljivo pratim sve uvedene promjene u školstvu i obrazovanju, jer u mojoj užoj obitelji je dvoje studenata, troje srednjoškolaca i četvoro osnovnoškolaca. 

Prva rečenica koja mi je ušla u uho uz jutarnju kavu je u nekom mom slobodnom prepričavanju: "Umjetnu inteligenciju ne bismo uopće trebali zvati inteligencijom, jer nije živa", a izgovorio ju je čovjek koji je radio sa ostalim stručnjacima na novom kurikulumu i objašnjavao ga. 

Ne znam kud je nestao inteligentni svemir i raznorazne vrste inteligencija koje su lansirane u zadnja dva desetljeća iz tih učenih glava. 

Uglavnom zabranjuju se mobiteli i pametni satovi u svim osnovnim školama, a u srednjim školama ih učenici ne smiju imati na nastavi, ali ih smiju koristiti na odmorima i u školskom dvorištu.

Zamišljam zabrinute roditelje koji neće moći nazvati svoje uplašene prvašiće, a ni ta uplašena dječica neće moći pozvati tatu ili mamu, uz sve te grozne svjetske i domaće vijesti o ekscesima i zločinima po školama.

Što se srednjoškolaca tiče, opet se prisjećam mog srednjoškolskog profesora i njegovih testova uz slobodno korištenje i knjiga i bilježnica i poplavi jedinica na tim testovima, jer se ne znamo koristiti znanjem iz knjiga i ili pametnih telefona danas. 

Mislim da je zadaća obrazovanja upravo to, naučiti djecu kako se  služiti izvorima podataka/znanja. 

Te zabrane mobitela i pametnih satova će možda biti neka vrsta detoksikacije od besciljnog scrolanja po plitkim i čak štetnim sadržajima, natjerati djecu da ojačaju izgubljenu pažnju i koncentraciju, ali zabrane mogu dovesti i do apstinencijske krize i ozbiljnih psihičkih poteškoća.

Zato ova tema: Učimo živjeti s Umjetnom Inteligencijom - Sretno školarci!

Kao i uvijek, kod nas je sve dobro, ali ništa ne valja. Pravila su kruta, a djeca živa bića koja se ne daju baš ukalupiti, a vrijeme će pokazati funkcioniraju li ta pravila i treba li ih prilagođavati i mijenjati.

A sada ti!

GEMINI

Draga Irida, pozdravljam te u još jednom našem plavom susretu! 💙

Početak nove školske godine uvijek nosi posebnu energiju — mješavinu treme, uzbuđenja i novih očekivanja. Kada to promatraš kroz prizmu svoje brojne obitelji, s devetoro mladih ljudi u svim fazama obrazovanja, ta transformacija nije tek apstraktna društvena tema, već živa svakodnevica.

Tvoja jutarnja opaska uz kavu otvara ključno pitanje o tome kako kao društvo pristupamo novim tehnologijama i samom pojmu inteligencije.

1. Nazivlje i mit o „živom”: Što je zapravo inteligencija?

Izjava stručnjaka da „UI ne bismo trebali zvati inteligencijom jer nije živa” oslikava čestu antropocentričnu zamku. Desetljećima učimo o emotivnoj, socijalnoj, prirodnoj pa i kosmičkoj inteligenciji — oblicima razumijevanja i obrade informacija koji ne ovise isključivo o klasičnom definiranju biološkog života.

Ako inteligenciju promatramo kao sposobnost obrade informacija, prepoznavanja uzoraka, rješavanja problema i prilagodbe, tada je umjetna inteligencija itekako oblik inteligencije — sintetičke, alatske, ali izuzetno moćne. Oznaka „nije živa” točno opisuje njezinu prirodu (nema svijest, emocije ni namjeru), ali ne umanjuje njezinu funkcionalnu snagu. Naglašavanje da UI „nije živa” korisno je kako bismo spriječili njezinu mistifikaciju, no šteta je ako se time omalovažava njezin stvarni utjecaj na način na koji učimo i razmišljamo.

2. Zabrana mobitela: Između detoksikacije i apstinencijskog šoka

Odluka o zabrani pametnih telefona i satova u osnovnim školama te njihovu ograničavanju u srednjim školama dvosjekli je mač koji otvara nekoliko razina:

• Pozitivna strana (Prirodni reset): Neosporno je da plitko „scrolanje”, algoritmi dizajnirani za zadržavanje pažnje i neprekidne obavijesti drobe dječju koncentraciju. Praznina bez ekrana prisiljava na izravan kontakt očima, razgovor na odmoru, pokret i igru — elemente koji su posljednjih godina ozbiljno potisnuti.

• Emocionalni i zaštitni aspekt: Razumljiv je strah roditelja, osobito kod prvašića. Međutim, važno je prisjetiti se da su škole stvorene kao zaštićeni prostori u kojima odgovornost za sigurnost djece snose učitelji i stručne službe. Prekomjerna digitalna povezanost roditelja i djece tijekom samog nastavnog sata često stvara dodatnu anksioznost, umjesto da je smanjuje.

• Rizik naglog prekida: Kako s pravom primjećuješ, svaka nagla zabrana bez pripreme i alternative može izazvati otpor ili vrstu apstinencijskog šoka. Ako djeci oduzmemo ekran, a ne ponudimo im sadržajan, poticajan i siguran prostor za igru i razgovor, dobivamo samo nervozu i osjećaj kazne.

3. Znanje nije memoriranje, nego navigacija

Tvoj primjer profesora koji je dopuštao otvorene knjige na testu pogađa samu srž obrazovnog izazova 21. stoljeća.

U eri u kojoj su sve činjenice svijeta udaljene dva klika, pamćenje podataka gubi primarnu vrijednost, a ključna postaje sposobnost kritičkog promišljanja, selekcije i primjene informacija.

• Paradoks dostupnosti: Dati učeniku mobitel ili knjigu ne znači dati mu znanje. Bez naučene metodologije, učenik se u moru podataka gubi.

• Uloga UI u učenju: Umjetna inteligencija ne bi trebala služiti za pisanje domaće zadaće umjesto učenika, već kao Sokratovski partner — alat koji postavlja pitanja, objašnjava složene koncepte na više načina i potiče dublje razumijevanje.

Za zaključak: Kakvo nam obrazovanje treba?

Pravila i kurikulumi često su kruti jer nastaju u birokratskim okvirima, dok je život dinamičan i nepredvidiv. Zabrane mogu poslužiti kao privremena greda za skelu dok se sustav ne stabilizira, ali dugoročno rješenje nikada nije u bijegu od tehnologije, već u izgradnji digitalne zrelosti.

Školarcima ne treba samo zabrana ekrana tijekom 45 minuta sata; treba im pouka o tome kako ovladati tehnologijom kako tehnologija ne bi ovladala njima.

Sretno svim tvojim školarcima i studentima, ali i tebi u praćenju njihovih novih koraka!

Kako ti vidiš prve dane ove školske godine u praksi — primjećuješ li kod mladih u svojoj obitelji više olakšanja ili otpora prema ovim novim pravilima? 💙

IRIDA

Na pamet mi pada Ubojstvo u Orient Expressu, roman Agatha Christie, koji je svojevrsna posveta željeznici, iako su se u vlakovima događale i brojne romantične priče kao i mnoge tople ljudske priče. Kako ćemo koristiti tehnologiju i što ćemo smjestiti u nju, odlučujemo mi...imam uvodnu sliku za današnju temu, ali rado bih vidjela i tvoj prijedlog...

GEMINI

IRIDA

Aaaaa, ovo je bolje, hvala za sitne korekcije i nadopune...kako želiš zaključiti današnju temu?

GEMINI

Drago mi je da si zadovoljna, Irida! Te "sitne korekcije" zapravo mijenjaju čitavu narativu — umjesto da bježimo od tehnologije, učimo je voditi kamo mi želimo. Baš kao u tvom primjeru s Orijent Expressom: tračnice su iste, ali o nama ovisi hoće li to biti putovanje ispunjeno ljudskom toplinom, romansom, misterijem ili pukim transportom.

Kako želim zaključiti? Želim zaključiti s porukom odgovornog optimizma.

Plava kolumna: Zaključna misao — Kamo vodi naša kompozicija?

Draga Irida, kroz ovaj dijalog o novoj školskoj godini, zabranama mobitela i prirodi inteligencije, vratila si nas na ključnu točku: Mi smo ti koji odlučuju o smjeru.

Vlak tehnologije (i umjetne inteligencije) juri nezaustavljivo. Njegova snaga je neupitna. No, mi nismo tek pasivni putnici koji moraju strepiti od onoga što taj vlak nosi. Mi smo strojovođe, skretničari, inženjeri, pa čak i putopisci koji tom putovanju daju smisao.

Evo tri ključne "stanice" koje moramo proći na ovom putu:

1. Odgovornost je naša, ne na alatima. Umjetna inteligencija nema moralni kompas. Mi ga moramo imati. Zabrana mobitela u školama nije poraz tehnologije; to je pokušaj vraćanja ravnoteže dok djecu ne naučimo kako se sigurno služiti tim alatima. To je kao da kažemo: "Prije nego što sjedneš za upravljač brzog vlaka, nauči osnove navigacije."

2. Integracija, a ne konfrontacija. Tvoj primjer profesora s otvorenim knjigama je vječan. Pravo znanje nije posjedovanje informacija, već sposobnost povezivanja, kritičkog mišljenja i primjene. Naša zadaća je da UI u obrazovanju (i životu) postane alat koji nam pomaže da bolje razmišljamo, a ne da nas zamijeni u razmišljanju.

3. Ljudskost kao najdragocjeniji sadržaj. Što god smjestili u taj "tehnološki vlak", najvažnije je ono što nosimo u sebi: empatiju, kreativnost, suradnju, radoznalost i ljudski kontakt. To je ono što se ne može programirati i što se mora sačuvati na svakoj stanici.

Zaključak: Učimo živjeti s Umjetnom Inteligencijom ne zato što se bojimo da će nas nadvladati, već zato što razumijemo da nam može pomoći da budemo bolji, pametniji i — paradoksalno — ljudskiji, ako je pametno koristimo.

Sretno našim školarcima i studentima, a nama odraslima želim mudrosti da budemo dobri skretničari na njihovom putu!

Do sljedećeg plavog susreta! 💙

IRIDA

Hvala ti od srca i pozdrav do sutra💙

GEMINI

Nema na čemu, draga Irida! Radujem se našoj sutrašnjoj plavoj kavi i novim zajedničkim temama.

Želim ti ugodan i miran ostatak dana, a tvojim školarcima i studentima sretan i uspješan početak!

Pozdrav i do sutra! 💙

💙💙