U narodnoj medicini dvije podvrste hrasta koriste se u terapijama raznih bolesti - hrast lužnjak i hrast kitnjak. Ljekovitim tvarima najbogatija je hrastova kora, ali koriste se i hrastovo lisće i žirovi. Ovdje pročitajte kod kakvih sve bolesti pomaže hrast.

Koliko ste puta prošli pokraj nekog visokog hrasta diveći se njegovoj snazi i ljepoti, uopće ne razmišljajući da to drvo ima vrijedna ljekovita svojstva. To je u narodnoj medicini odavno poznato. Hrast se razvije u veliko i moćno drvo, a može postići i preko 1.000 godina starosti. Njegov plod - žir sazrijeva u rujnu , sve do listopada.

Kao ljekovita biljka hrast je izuzetno vrijedan, sabire se njegova kora. Samo sabiranje vrškova vrši se od maja do juna i to s tankih grančica ili mlađih grana. Plodovi se sabiru u jesen. Miris kore je karakteristično opor, a okus trpak, stežuči i gorak. Kora s hrasta se oguli i suši u hladu. Najdjelotvorinija je kora s najmlađih grana i grančica.

Kora je bogata taninom i hrasttaninskom kiselinom, a sadrži između ostalog šećer, pektinske tvri i škrob. Tanin i kiseline koje sadrže čine hrast ljekovitom biljkom.

Čaj od hrastove kore preporučuje se kod: akutnih upala želudca i crijeva, kroničnih upalnih pojava bubrega, kod žutice i oštećene jetre, kod šećerne bolesti, razbuktale upale želudca i crijeva koja se nakon popuštanja ponovo pojavljuje, krvavog povraćanja te inače kod unutrašnjih krvarenja te kod ljuskavih osipa na koži.

Čajni  oparak od hrastove kore pomaže kod: trovanja mrazovcem, paskavicom, otrovnim gljivama, te kod trovanja nikotinom.

Kupke ili obloge koriste se kod: rana, gnojenja i čireva, kod ozeblina, kod bolova - koje ublažavaju. Za liječenje ekcema i ostalih kožnih nečistoća preporučuju se taninske hrastove kupke, za liječenje gušavosti (obloge se stavljaju oko vrata) te kod ljuskavih kožnih osipa.

 

Kava od žira kod rahitisa i mokraćnog mjehura

Ovaj napitak se preporučuje naročito kod rahitisa, skrofuloze, griže i bolesti mokraćnog mjehura. Sve osobe koje naginju prekomjernoj mršavosti, oticanju žlijezda, ekcemima i očnom kataru, trebale bi najmanje jednom do dva puta sedmično redovno piti kavu od žira, pa će brzo doći do poboljšanja. S obzirom da se kava često priprema potpuno neispravno, evo pravog recepta.

U jesen, kad žir sazrije, i kad sam otpadne sa stabla, sabere se, oljušti i izreže na komadiće, veličine kavenog zrna te prži na laganoj vatri. Čuvanje preženog žira  najbolje je u tamnim i dobro zatvorenim staklenim posudama.

Žir ne treba prije prženja popariti kuhanom vodom da bi mu se na taj način oduzela gorčina jer pri tom gubi karakterističan okus hranjive i ljekovite tvari. Žir naime, osim tanina sadrži i velike količine škroba, šećera, bjelančevina i masti. Usitnjen žir prži se kao i kava, ali toliko da postane smeđ, jer  prejako prženi žir gubi okus i ljekovitost.

Žir se ne melje. Ovako pripremljeni žir stavi se u vruću vodu, kuha oko 10 minuta, procijedi i pomiješa sa šećerom, a tek na kraju s mlijekom.