Dverce i Lotrščak

sjećanja na stara »poljska vrata «

Piše: BRANIMIR ŠPOLJARIĆ

Uspinjačom iz Ilice dolazimo do vidikovca podno kule Lotrščak, a tu je i mala uličica, bolje rečeno prolaz nazvan Dverce, na čijem su mjestu sve do 1812. bila »poljska vratašca«, ona koja vode u polje. Vrata je dao srušiti ban Ignac Gyulay, kako bi se uredila južna promenada, danas Strossmayerovo šetalište, aleja divljih kestena.

 Na postojanje starih vrata podsjeća nas spomen ploča postavljena na palači koja je dobila ime »Dverce«. Od godine 1912. palača služi za svečana primanja, nakon što ju je tada njezina posljednja vlasnica, kontesa Klotilda Buratti rođena Vranyczani-Dobrinović, oporučno ostavila Gradu Zagrebu u reprezentativne svrhe.
Već u 15. stoljeću zgrada se naslanjala na gradski bedem, ali svoj današnji izgled dobila je u 19. stoljeću nakon pregradnji koje je izveo arhitekt Kuno Waidmann. Preko puta prolaza Dverce nalazi se pak kuća s arhaičnim bačvastim svodovima i šiljatim susvodovima u prizemlju, iz šestog desetljeća 18. stoljeća. Prozori prvog kata drugačiji su od prozora u prizemlju, pa se može zaključiti da je kat naknadno nadograđen.
Obje ove zgrade nadvisuje stara gornjogradska utvrda, toranj Lotrščak. Za nj se veli da poput kopca promatra što se događa u savskoj ravnici. Tamo negdje od 13. stoljeća kula Lotrščak čuvala je gradečke bedeme i stanovnike grada koji je 350 metara širok i 500 metara dug - to je naš Gornji grad, Gradec, Grič ili, kako bismo danas rekli, najromantičniji dio Zagreba. I zamišljamo podno tog Lotrščaka zvona koje je pozivalo svoje građane da se gradska vrata zatvaraju. Danas Grički top, top s Lotrščaka, obznanjuje točno podne.

Lotrščak se isprva zvao Kula od Dverca, ali od 1646. kada je u njemu smješteno zvono - campana latrunculorum - zvono pustahija, pijanaca i klateži, ili iskrivljeno starozagrebački »lotrijaša«, počeo se zvati Lotrščakom. Vrata su se ljeti zatvarala u 22 sata, a zimi u 21 sat.
Kada je prestala opasnost od neprijatelja s istoka, kula dobiva drugu namjenu, ali je grad nikada nije prodao, već ju je davao u najam. Tako je godine 1808. general Ivan Jelačić unajmio kulu uz odštetu - jedan zlatnik godišnje. Kavanar Stjepan Todt uredio je sredinom 19. stoljeća u kuli svoju kavanu, a na prvom katu prvi se put na nekoliko stolova igrao biljar. Kasnije su u kuli bili i stanovi, što je potrajalo sve do 1981. kada je kula preuređena i kad je postala pristupačna javnosti, prvi put u njenoj dugoj povijesti. I još jedan podatak: zidovi Lotrščaka debeli su 195 centimetara, a četvrti kat izgrađen je od opeke i zidovi su mnogo tanji od onih kamenih u nižim dijelovima kule. Kula je visoka 19 metara, krovište pet, kupola šest, dakle ukupno 30 metara. I tako, dok se nekoć s nje zvonjavom upozoravalo na opasnosti od neprijatelja, požarima ili nevremenu, danas se, tamo od 1927. (od 1877. do 1927. to se činilo s Kraljevske realne gimnazije) topovskim pucnjem točno u podne »rihtaju zagrebačke vure«. Slijedi zvonjava zagrebačkih crkvenih zvona.