Imao je Zagreb još nešto, što danas nema. Bili su to dobri stari plesnjaci sa živom glazbom. U početku bijahu to Tucman, Sokol, Ilica, Fijaker gdje se svirala plesna glazba, a eventualno i pjevali šlageri. A onda je došao rok: Grupa 220 i Drago Mlinarec žarili su i palili u dvorani na Vrbiku. Iznad Gradske kavane bio je plesnjak za mlade i tada nitko od nas nije mogao ni zamisliti da će Zec (Vladimir Kočiš) dogurati tako daleko. U Studentskom centru smjenivali su se mnogi, ali na žalost Grupa MI u kojoj je svirao i Siniša Škarica prekratko je trajala. Na Lokomotivinom (danas Cibona) igralištu na Tuškancu svoja uspješna ljeta odradili su Griješnici, a na terasi doma na Ribnjaku glavni je bio Jura, ali ne Stublić (on je došao kasnije), nego Zdenko Juranić. Bilo ih je još mnogo. I dvorana i sastava. Nakon preseljenja Njam-njama zasjao je Kulušić. Tko sve tamo nije nastupao. Recimo da je to Tvornica danas.

Zlatno doba zagrebačkog rocka nastupa sedamdesetih-osamdesetih. Zar ih uopće treba spominjati: Azra, Film, Haustor, Aerodrom, Parni valjak, Prljavo kazalište... Kultno mjesto okupljanja nezaboravna Zvečka. I ne samo rokeri, već cjelokupna umjetnički nastrojena zagrebačka mladež – Novi kvadrat, Poletovci... Dođete li danas u Masarykovu i potražite li Zvečku, ukoliko niste iz te generacije teško da će te ju i zamijetiti. Pa to je običan mali kafić u kojeg stane deset ljudi, a jedanaestog već morate ugurati sa žlicom za obuvanje. Da, to je istina, jer Zvečka je 'živjela' na ulici, na pločniku. Zvečka je bila kultno okupljalište, a ne super-kafić.

Ima Zagreb danas nešto, što nekada nije imao. Ono što je nekad bilo marginalno, danas je prevladavajuće. Ono što se nekad slušalo iza zatvorenih prozora, danas se sluša po kafićima i iz jurećih makina. Zagreb ima danas turbo-folk oliti narodnjake. Ma, nisu to ni narodnjaci ni etno, to je turbo. Rokere su zamijenili tamburaši, tamburaše su smjenili turbo-folkaši. Tu i tamo malo techna (uz tabletice), pomalo karaoka, i tek poneko kultno mjesto koje se ne predaje. Zagrebu treba i više od jednog BP Cluba.

Zagreb je izgubio svoju periferiju. Toga danas više nema. Na Kanalu (Radnička od Gumenjaka do Vukovarske) tvorničke hale su zamijenili velebni neboderi. Na Trnju i Trešnjevci tek poneke oaze zagrebačke periferije. Šestine više nisu selo ponad Zagreba u kojem se pere rublje zagrebačke gospode i na čijem je groblju spomenik Ocu domovine, ako više itko uopće zna da je Ante Starčević sahranjen tamo. Shopping centri preobrazili su zagrebačku periferiju.

Zagreb je izgubio periferiju, a periferna kultura pokušava osvojiti Zagreb.
Zagrebe, ne daj se. Moj rodni grad to ne zaslužuje.

Izvor: Euro<26  hosteler - Zagreb