BOG MITRA

iz Vikipedije

Mitra (Mithras) je persijsko božanstvo svjetlosti, ispoljeno u biku i često spareno sa Anahitom, božanstvom voda koje je stari mazdaizam dovodio u vezu s rijekom Oksus, koje je kasnije arijanizovano.

Kao muški Bog rata, Mitra igra važnu ulogu u mazdaističkom panteonu i religiji Persije, sve do Rimskog carstva koje će ga usvojiti.

Mitra štiti ljudski rod i posreduje između boga i ljudi.

Mit o Mitri

Mitra se je  prema mitu rodio iz stijene, »kao što nebeska svjetolost izvire iz ogromnog kamenog svoda koji natkriljuje Zemlju«. Odmah po rođenju pastiri su mu ukazivali počasti. Pored njega su dadofori (bakljonoše), Kauter i Kautopates.

Po jednom tumačenju Ahura Mazda je obljubio sopstvenu majku i tako je začet Mitra, koji se po rođenju hranio smokvama i stavio frigijsku kapu, a u ruke uzeo nož, luk i strijelu.

Prvi njegov podvig bio je borba sa Suncem u kojoj Mitra pobjeđuje. Druga borba bila je sa divljim bikom, koga je savladao i odnio ga u pećinu, ali je životinja pobjegla. Sunce mu je po gavranu poručilo da ga ponovo uhvati. Mitra je to uspio i iz tijla mrtvog bika nikle su biljke, iz kostiju - žito, a iz krvi - vinova loza. Zli duh je poslao zmiju da popije krv i škorpiona da otruje božansko sjeme. Ali su ovi pokušaji osujećeni.

Istovremeno nastaju prvi ljudi. Ariman šalje sušu, ali Mitra pogodivši stijenu strijelom, stvara izvor.

U mitu o Mitri sopominje se i veliki potop, tokom koga izabrani čovjek gradi lađu i spašava se od nesreće. Također se spominje i velika vatra, ali ni ona nije uništila ljude.

Mitra na kraju ulazi u Sunčeve kočije i preko Okeana odlazi bogovima.

Mitraistička religija je zasnovana na dualističkom učenju mazdaizma o stalnoj borbi dobra (Ahura Mazda) i zla (Ariman).