Maruševec

Dvorac Maruševec u svom zidanom obliku spominje se već rane 1547. godine, a bio je vlasništvo obitelji Vragović o čemu svjedoče natpis i grb obitelji na zapadnoj strani dvorca. Pretpostavlja se da je na mjestu današnjeg dvorca sredinom 14. stoljeća postojao drveni dvorac, koji je kroz svojih 600 godina postojanja nekoliko puta mijenjao svoj izgled, a od samih je početaka bio u vlasništvu obitelji Vragović. Još davne 1351. godine obitelj Vragović dobila je plemstvo od kralja Ljudevita I, a 1504. godine kralj Vladislav II potvrđuje im pravo na njihovo vlasništvo u Maruševcu, te im daje i pravo mača (jus gladü), tj. pravo izricanja smrtne kazne nad kmetovima. Sličan izgled današnjem, dvorac je dobio vjerojatno krajem 16. stoljeća za vrijeme vladavine Baltazara Vragovića, a u to je vrijeme prikazan kao Wasserburg, tj. bio je zaštićen vodenim opkopima što je bila efikasna zaštita pred najezdom Turaka. Posljednji iz obitelji, Vragović bio je Franjo Adam, za čije vladavine obitelj dobiva i barunski naslov. Pošto nije imao muškog potomstva, za svog nasljednika imenuje plemića Krstu Črnkovačkog, tadašnjeg zagrebačkog podžupana i kapetana banove tjelesne garde. Već godinu dana kasnije (1717.) Krsto pogiba kod Zrina u borbi protiv Turaka, a dvorac prelazi u vlasništvo obitelji Pasztory, zatim Kanotaj i na kraju obitelji Patačić. Nakon Patačića, Maruševec često mijenja svoje vlasnike tako da ga već 1873. godine od baruna Simbschena, kupuje pruski grof Artur Schlippenbach. U to je vrijeme izvedena temeljita rekonstrukcija dvorca, tako je 1877. godine dograđena trokatna kula s neogotičkim arhitektonskim elementima, a južno pročelje dvorca dobiva istaknuti centralni rizalit. Sva su pročelja ukrašena bogatim dekorativnim elementima uobičajenim za 19. stoljeće, te dvorac napokon dobiva današnji izgled. Godine 1883. zajedno s kurijom Čalinec, Maruševec kupuje dr. Oskar pl. Pongratz koji je preoblikovao perivoj, postavio nova ulazna vrata na južnom pročelju i izgradio novo stubište koje je očuvano do danas, a u stubišnom prostoru postavio Monnaccellijeve tapiserije s prizorima iz lova koje se tu iako dosta oštećene nalaze i danas. U njihovom je vlasništvu dvorac bio sve do 1945. godine dok im isti nacionalizacijom nije oduzet, a Pongratzi preselili u Austriju. Jedno vrijeme dvorcem se koristila općina Ivanec, a od 1969. godine daje se u najam Kršćanskoj adventističkoj crkvi kojoj služi za potrebe srednje vjerske škole i adventističkog teološkog fakulteta sve do 1999. godine nakon čega ga preuzima općina Maruševec. Dvorac u Maruševcu pripada spomenicima prve kategorije. Na kraju važno je spomenuti da veliku brigu o njemu vodi "Udruga prijatelja dvorca Maruševca" koja je osnovana 1996. godine, te u njemu organizira razne izložbe i koncerte, pokušavajući ga na taj način izvući iz zaborava.

Dvorac Maruševec udaljen je od Varaždina 15 km, a od Zagreba 95 km.