ILOK

U srednjem vijeku u Iloku je izgrađena utvrda, a u pisanim spomenicima spominje se više crkava i samostana.
Najpoznatiji gospodar grada je Nikola Iločki (1410.-1477.), koji je bio kralj Bosne od 1471. do svoje smrti. Kao gospodar imanja naslijedio ga je sin Lovro (1460.-1525.)

Franjevci se u Iloku zasigurno nalaze u prvoj polovini 14. vijeka kada je izgrađeno zapadno krilo samostana, a franjevačka crkva Uznesenja Marijina, građena je 1349. godine. Nikola Iločki ju je obnovio i produžio poslije smrti sv. Ivana Kapistrana (1386.-1456.), koji je umro u Iloku.

Osmanlije su gospodari Iloka od 1526.-1688. godine. U gradu su sačuvani spomenici islamske kulture turbe - grob uglednog Turčina i hamam - obredno kupalište.

Godine 1697. car Leopold poklanja Ilok i posjede u Srijemu talijanskoj obitelji Odescalchi kao naknadu za pomoć pape Inocenta XI od 336.000 forinti za vojnu protiv Turaka. Prvi vlasnik posjeda bio je Livio Odescalchi, koji se istakao i kao vojskovođa u odbrani Beča 1638. godine.

Ilok je u raznim historijskim razdobljima bio središte ovog dijela Srijema: u 18. vijeku i prvoj polovini 19. vijeka bio je sjedište podžupana Kantona srijemskog, kotarsko mjesto s upravnim vlastima i kotarskim sudom, trgovačko i sajamsko središte kraja.

Poslije 1945. godine u novim granicama, Ilok gubi svoje prirodno zaleđe i postaje općina sa mjestima koja i danas pripadaju području grada. Godine 1962. pripojen je općini Vukovar i postaje mjesna zajednica.

Lovro, sin i nasljednik Nikole Iločkog, izgubio je veći dio povlastica i položaja koje je stekao njegov otac. U spisima se spominje i pamti kao specifični karakter koji se sukobljavao s tadašnjim hrvatsko-ugarskim kraljem Vladislavom. Na dvoru se suprotstavljao kralju i javno ga optuživao za nesposobnost te čak nazivao volom. Zbog svojih ispada na neko je vrijeme potpuno izgubio iločke posjede i bio prisiljen boraviti u „Ružica gradu“.