ZAŠTO SMO TU
“Zbilja, ovako više ne može,” izjavi jedno ludo nadareno kukuruzno zrno. “Svi su zaboravili zbog čega su tu. Od toga zaborava i svijet zaboravlja zašto je tu. I jer ne zna zašto je tu, svijet odlazi negdje drugdje. Zbilja sam zabrinut što to nitko ne vidi.”
“Što to trabunjaš?” posprdno će skakavac, koji mu je prisluškivao misao. Zrno reče dostojanstveno:
“Počinjem, dakle, od sebe. Pitam: zašto sam tu?”
Skakavac ne odoli svojoj prirodi, iskesi se, skoči, i smjesta zaboravi pitanje.
Ostala su kukuruzna zrna šutjela, posvećena svojemu zrijenju. Ono se darovito zrno uvrijedi zbog njihova ravnodušja, pa vikne:
“Ja ne želim taj posao zrijenja, dok mi se ne kaže zašto i čemu!”
Dovrluda vjetar, zaljulja klip, zašušti lišćem, pa se i on naruga:
“Zašto, oh zašto! Ja ću ti reći - zato, oh zato!”
“Što misliš, zašto se čovjek uvrijedi kad mu kažu da je vjetropir?” dočeka zrno.
“Ti si kukuruz, i time je sve objašnjeno,” dobaci mu u proletu ptica kljucalica.
“Kukuruz, kukuruz, zbog čega li je on tu?” povika zrno.
“On? Zbog nagodbe sa mnom i s čovjekom,” promumlja zemlja. “Zbog hrane.”
“Ah tako! A nagodba? A hrana?”
“Eh sad, ona je tu... no, zbog volje čovjeka. Možda i zbog volje prirode.”
“A priroda? A čovjek?”
Dugo ne bijaše odgovora. Onda se tu nađe neka mušica.
“Oni su tu zbog Njegove volje,” zazuji ona važno, sjedne zrnu na nos, i istoga časa odleti, jer na sljedeće pitanje ne bi znala odgovoriti. No zrno više ništa ne upita, ostade zamišljeno.
“Tako, dakle. Ja sam tu zbog Njegove volje... Hm. Možda i zato da bih saznao taj razlog: Njegovu volju. Možda i zato da bih svima taj razlog kazao. Da bi svi saznali. Da bi se spasio svijet. Ja, zrno, da bih spasilo svijet... Zato!”
Divni Stranac, u obliku rose, spusti se na kukuruzni klip, i zablista.
“Moje voljeno, ti si zato tu da bi u Meni uživalo..”
Talent za nezemni užitak jedan je od najrjeđih.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 3.
bglavac
irida
