28. DIVNI STRANAC I NJEGOVO DIJETE

 

        Divni Stranac i Njegovo dijete probudiše se toga jutra jedno u drugomu.

        Ali to nije bilo posve istoga časa.

        I zbog te posve posve sitne neistote, otpočeo je dugi, spori, bolni hod po trnju vremena, hod-pokora, hod-samotinja.

       

        Da, probudio se Divni u Svojemu djetetu za treptaj kasnije, no što se dijete trebalo probuditi u Njemu. I taj treptajni raskorak bijaše dovoljan da se neprobuđeno dijete ogleda oko sebe i začudi se odraznomu sjaju i ljepoti onoga, što je u njemu još spavalo. Ugledalo je daleke tornjeve od alabastra i kule od suroga srebra - slike tako neodoljive da je dijete pljesnulo rukama i pohitalo u odsjaj i odjek vlastitoga srca.

        Eh, da je Divni dopustio da se dijete za treptaj prije probudi u Njemu... eh, da jest... da li bismo s ovakvom čežnjom o Njemu pričali? I da li bismo ikad saznali što smo mogli izgubiti?

 

 

        U sekundi zabune, gotovo nehotice, svemir se otkine od Tvorca, i pođe da Ga traži...

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 3.