12. BLAŽENI BOGATI LJUBAVLJU

 

        Jedna je žena, ljubomorna na ljubav svoje prijateljice prema Divnomu, ovako kazala:

        “Kad bi mi navela samo jedan razlog zbog kojega Ga voliš...”

        Prijateljica se zbuni, i rekne:

        “Pa eto, ima duboke plave oči”.

        “Ah”! slavodobitno dočeka prijateljica. “Sad se vidi da ne znaš o čemu govoriš. On uopće nema plave oči, već zelene”.

        “Pa dobro, zelene. Svejedno, duboke su. Volim tu njihovu dubinu. Osim toga, kosa Mu je zlatne boje”.

        “Nije, nego riđa”! zacvrči žena. “Vidim ja, zaljubila si se u svoju sliku o Njemu”!

        “Pa dobro, neka je riđa. Svejedno Ga volim”.

        “Ali On uopće nije onakav kakvim Ga vidiš! I da te upitam: jesi li Ga ikada srela, osim u mašti i u pričama drugih”?

        “Nisam”.

        Prijateljica će sažaljivo:

        “Jadna moja. Ti si previše osamljena. To nije zdravo. Mašta ti je razboljena, pa kroji neku drugu stvarnost. Večeras ću te odvesti u jedno krasno i zanimljivo društvo”.

        Ali prijateljica to odbije, govoreći:

        “Ja se nisam zaljubila u svoju sliku o Njemu. Ja sam se zaljubila u svoju ljubav prema Njemu. I nisam osamljena – moje je društvo danonoćno sa mnom”.

        Prijateljica popostane u riječi, malo zabezeknuta. Nije očekivala takav odgovor. Potom reče:

        “Ako si se zaljubila u svoju ljubav - neka je i  prema Njemu - što će ti onda On, te Ga svakoga časa spominješ? Zar mi nisi nedavno čitala “Devinjske elegije”, gdje se pjeva o ljubavi koja se oslobodila ljubavnika, kao strijelica luka”?

        “Eh, kad bi ti to razumjela... Pa On je ta ljubav! On je ta strijelica! To što ima ovakve ili onakve oči, kosu, ili stas, i nije važno, pa ih stoga i ne pamtim, i ne marim pamtiti. Shvati, On je ta moja ljubav! On je ljubav! Shvati, On je ja”.

 

 

       Ni mnogi učeni to ne razumiju...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)