Zavirih u svoje srce

u njemu pronađoh mrvice straha

sjala je ljubav kao mala luč

leptiri su sa krila otresli

malo svog zlatnog praha

Bog vječnosti dodao mi je žuti ključ

Plava rijeka

niz obronke je tekla

bile su to moje tuge

jedna me suza opet opekla

u predvorju sjedile su

nasmijane muze

Vjetar me prošlosti

dodirnuo časkom

raznoseći žuto lišće

na moje rane

jedna je ptica radosti poletjela

i zatresla srcu grane

Nasmiješio mi se anđeo ljubavi

koji u srcu svakom biva

nasmiješila sam se i ja njemu

znala sam da još sam živa

Mir je velom bijelim

prekrio sanje

tinjale su još uvijek želje

nazrijela sam horizonte nove

zapjevalo je u mom srcu veselje

Bog je koračao kroz moje snove!