Na tragu anđela,

u slatkom mirisu, u predvečerje

moja duša pronalazi mir

Vjetrovi se smiriše,

na nečujnim vratima sna

smiješi mi se plavi lik,

krila prozirna,

kroz sliku svemira

oči što kroz mene gledaju.

"Dobrodošao anđele

u moj skromni dom!

Mogu ti dati

samo svoju izmučenu dušu

i srce ranjeno

tužnim sjećanjima.

Opij me

 tim slatkim mirisom vječnosti

i povedi u  visine

 plavog beskraja!"

Anđeo se mira osmjehuje:

"Još nije vrijeme

 moraš stišati u sebi nemire,

ogrnuti se plaštem moje ljubavi

i pružiti ruku strancu u nevolji.

 Pronaći bijelu pticu,

koja luta među gluhim zidovima

razrušene čovječnosti

i sažgati svoje želje

na vatri slavnih predaka!"

Tako mi reče anđeo

prije no što odleti

onkraj postojanja.