Prošla sam mnoge stanice sjećanja

na nekima sam duže, na nekima kraće stala

možda su to bila moja izlječenja

kad sam naišla ranjena, kad sam naišla mala

 

Na nekim sam pronašla prijateljicu tugu

na drugima mi vjetar snove krao

ponekad sam ugledala raznobojnu dugu

anđeo ljubavi mi sjaj svoj dao

Mnoge sam stanice sjećanja samo proletjela

bojeći se nevidljivih pomagača

kad na njih u snu ponekad navratim

još se skrivaju  u magli, još su pune anđeoskog plača

 

Ipak neke su mi stanice sjećanja drage

tu mi se smiješe poznata , draga lica

naiđem na pitome uvale i drage

i moja duša  leti, kao neka oslobođena ptica

 

Stanice sjećanja, gdje lepršaju leptiri

gdje nam duša odmorište nađe...

anđeo gdje čuvar iz prikrajka viri

i gdje nas vode naše životne lađe...