Nebeska miljenica, žuta luna

nebom svoj sjaj toči

Sanja li ona tako puna

nečije zvjezdane, plave oči?

 

Ili sama među zvijezdama šeta

i budi naše uskovitlane sanje?

Gore visoko, iznad svijeta

proviruje kroz zeleno granje

Maštu oduvijek budi kod sanjara

osvjetljavajući oko sebe tamu

oči  neispavanima  otvara

šaljući im svjetlost samu

 

Nebeska miljenica, luna žuta

pokazuje nam prema vječnosti pute

umornog prosjaka, što zaspao je kraj puta

i tajne što se oduvijek, u dubini duše slute

 

Nemire i čežnje koje svako srce skriva

na njih svoju svjetlost lije

malog dječaka, što o ljubavi sniva

novom nadom,mu srce grije