Među dlanovima nosim sazrelu pjesmu
dok vrijeme kroz prste mi curi
otvorila sam nepresušnu česmu
vjetar prolaznosti pokraj mene juri
u jednom dahu na oltar je srca spremam
poslije cvatnje prštat će iz nje sjeme
sada je za sebe čuvam
jer došlo još nije njeno vrijeme
Polažem je nježno među zelene vlati
i vodom svoje čežnje zalijevam
sunce nad njom se zlati
o ljubavi u njoj pjevam
Olovno vrijeme ne da joj da prodiše
neprimjetna je, ali živa
čeka na plodne , obilne kiše
ta pjesma sazrela, u meni se skriva
bglavac
irida
