Pusti pjesmu neka teče
ko sanjiva, modra rijeka
dok šulja se toplo veče
ko putnik što dolazi izdaleka
Pusti stihove da pletu
svoju zlatne mreže
i ptica mira nek u letu
u nju časkom liježe
Pusti sanje da pronađu
utočište tu od svijeta
samoće lađe zađu
što pobjegle su od svijeta
Pusti vjetar da stere
pregršt lišća žuta
kišu da opere
blato sa tvoga skuta
Pusti dušu da uroni
u duboke neke vode
od svakog zla se skloni
stigne do slobode
Pusi pjesmu da žubori
tvojim dahom diše
u tebi neka gori
i anđelu suzu briše
bglavac
irida
