Šta mi rade - na šalteru

Prikupim ja tako sve potrebne papire?

Masno platim brisovno očitovanje i pravac ponovo u gruntovnicu.

To je bilo jučer.

Na vratima piše da rade do 12:15h.

Danas ponovo na istu adresu.

U novinarnici tražim dva obrasca za uknjižbu i taksene marke.

Žena mi proda 2 obrasca i uplatnicu na 250,00kn.

Ispunim obrasce, priložim skupe jučerašnje dokumente i konačno dođem do šaltera.

Žena s druge strane šaltera me traži taksene marke.

Uvjeravam je da mi je u novinarnici rečeno da mi ne trebaju.

Ona uvrijeđeno odgovara da je osoba u novinarnici samo prodavačica, a ne referentica.

Malo je falilo da me ulovi smijeh na to klasno rangiranje.

Odem ponovo do novinarnice i kupim taksene marke.

"Referentica" s dosadom preleti preko papira, dok ja tumačim da je to nastavak već pokrenutog postupka.

Ona me uvjerava da je to samo brisanje tereta, ja treperim.

Kažem da je teret jučer obrisan i da sam tu zbog uknjižbe, uostalom na oba obrasca piše, mojom rukom napisan: zahtjev za uknjižbu.

Ona me uporno uvjerava da sam tu zbog brisanja, tenzije rastu.

Uporno odguruje stare papire koji su dokaz da je postupak već davno prekinut.

Priča mi nešto na nerazumljivom birokratskom jeziku.

Zamolim je da govori razumljivim jezikom.

Na moju, više nesusprezanu ljutnju, konačno uzme te stare papire, otvori predmet na računalu pred sobom i samo izusti jedno tegobno: "Ah da."

Nema izvinjenja, zašto bi ga i bilo.

Njoj je zbilja teško.

Da je pročitala popunjeni obrazac naš frustrirajući (obostrano) razgovor bi bio nepotreban.

Ikrzne me pogledom, onako svisoka i samo na taj stari papir lupi novi žig i upiše novi broj.

Preko volje me uputi da na uplatnicu iz novinarnice uplatim u pošti ili banci 200,00kn, dakle ipak je odbila 50,00kn taksi i vratim uplatnicu.

Naravno, sat pokazuje da je već 12:11h i da danas više ne stignem vratiti tu uplatnicu na šalter.

Četiri dana zaredom na šalteru gruntovnice, to je valjda naš hrvatski prosjek da samo započnemo "hod po mukama".

Jao si ga onom tko ne zna što hoće ili treba.

Ja znam, pa ne ide bez problema.

Ništa, sutra je novi dan, a i stalno se podsjećam na: ZABRANJENO SEKIRANJE.