Što mi rade - u crkvi

Ne idem u crkvu baš redovito. I kad odem, samo zaključim da ništa ne propuštam kad ne idem, jer stalno slušam uvijek iznova ponavljano:

"Ne smiješ to i to."

"Moraš to i to."

A očekujem, recimo rečenicu tipa:

Učini što želiš i nadaj se najboljem. Nije li to u duhu slobodne volje?

Ali, eto, svratim ponekad da vidim je li se neko čudo u toj crkvi možda dogodilo, jesu li vjetrovi vremena i Duh promjene barem dodirnuli kamene kipove, barem da prašinu sa njih uklone.

Ah, tamo vrijeme stoji, kao i kameni kipovi i odolijeva svemu.

Mrzim ustajalost, no, ponovim svoju svakodnevnu mantru: ZABRANJENO SEKIRANJE i izađem na sunce u ovu čudnu nedjelju.