Rane godine
Rođen u Noli pokraj Napulja 1548 godine, kao mladić pristupa Dominikanskome redu gdje proučava Aristotelova i Tomina učenja, s vremenom se okreće prema Neoplatonizmu i Hermetici, što završava izgnanstvom iz reda te usmeravanjem pažnje inkvizicije, te se 1576 odlučuje otići iz  Italije. Napušta samostan Minervu te sljedećih petnaestak godina luta Europom. 

Razdoblje putovanja

Napustivši svoju domovinu prvo kreće prema Francuskoj, u Lion i Tolouse gdje predaje po veleučilištima razvijajući svoju zamisao svijeta,i na kraju dolazi u Pariz gdje uspijeva pronaći mecene za svoj rad, te tu piše neka od svojih najznačajnijih dijela. Kasnije seli u London, radi u francuskoj ambasadi, tu upoznaje pjesnika Filipa Sidneya te hermetistu Johna Deea, gdje nastavlja svoje plodno razdoblje pisanja koje traje do napada na ambasadu te povratka u Francusku.
Našavši se ponovno francuskome tlu, primjećuje da se je okolina još jednom promijenila i da opet nije poželjen, pa odlazi u Njemačku.
Tu se zadržava u Margurgu, Wittenbergu, Pragu, Helmstedtu te u Frankfurtu gdje upoznaje mletačkog patricija Giovannija Monceniga koji ga uzima za učitelja te odlaze nazad u Italiju. Vrijeme provedeno u Njemačkoj no i cijela putivanja po Europi obilježena su raznim predavanjima na veleučilištima, te napuštanjima gradova zbog neslaganja uvjetovanim drugačijim mislima.

Povratak u Italiju, suđenje i smrt

Najprije odlazi u Padovu, na natječaj za mjesto vođe odsjeka matematike na veleučilištu, no ne dobiva posao pa odlazi u Veneciju na zamolbu Monceniga, umjesto njega posao dobiva Galileo Galilej.
Nakon šta objavljuje svojem meceni da odlazi, ovaj ga prijavljuje inkviziciji koja ga nakon nekog vremena prebacuje u zloglasni zatvor Nona, suđenje se nastavlja a Giordano kombinira obranu baziranu na katoličkim dogmama i vlastitoj filozofiji, no zadržava svoje vjerovanje u beskraj zvijezdi sa planetima mogućim za život, što ga na kraju i osuđuje na smrt zbog hereze. Dobio je osam dana za pokajenje, no nije se pokajao.
Nakon sedam godina suđenja, života u neljudskim uvjetima spaljen je živ sa svojim knjigama 17. 2. 1600 godine.

Giordanov opus i značaj

Giordano vjeruje u beskonačnost Svemira, u mnoge zvijezde stajačice oko kojih se nalaze planeti, pogodni za život, nasuprot crkvenoj verziji Zemlje kao rave plohe, vjeruje u moć riječi, konstanto gibanje, proučava simbole kao izvor religija.
Pri tome nije izvodio pokuse ili gledao kroz teleskop, jer je taj instrument tek kasnije izumljen. Tako su u godina koje su tek dolazile, potvrđena mnoga njegova stajališta.
On je bio na neki način samo produkt onoga vremena, koji se se usprotivio načinu razmišljanja okoline i ušao u sukob sa tadašnjim autoritetima, te se odlučio za put spoznaje koja je tada predstavljala egzil.
On je simbol ljudske težnje za slobodom i znanjem koje nadilazi sva ograničenja, u svojem vjerovanju nije popustio ni prema samome sebi.
I danas je njegov život inspirirajući, jer i danas postoje autoriteti koji tjeraju u vjerovanje u njihovu koncepciju svijeta i života, ne puštajući mjesta za alternativu, i danas se sloboda gazi, tako da se njegova borba nastavlja.

Najpoznatija djela: