Upisao:

ptica

...jučer sam...

.........

Upisao:

sretan_trenutak

Tihani govor ljubavi...

moć tišine se pretakala u zagrljaj duša na trgu cvijeća, titrala je na trgu knjiga, živjela na trgu ptica osluškujući tihani govor vječnosti. Zavoljeh bezglasni govor ljubavi u kojem se ogledala nježnost pogleda očiju boje snova. Bilo je to davno, bilo je sada, bilo je i traje u treptaju bezglasja sreće.

Upisao:

sretan_trenutak

Utjelovljenje Aurelija...

Ispovijesti svetoga Aurelija Augustina su remek-djelo duhovnosti i književnosti. U njima Augustin s čitateljem dijeli najintimnije misli, kao i iskustva obraćenja i borbe s duhovnim pitanjima koja su uzburkavala srca ljudi od početka svijeta. Trajna utjecaja i bezvremene aktualnosti, ova knjiga već više od 1600 godina oblikuje živote milijuna duhovnih hodočasnika svih naraštaja. "Augustinove Ispovijesti su djelo u kojemu su oni koji žeđaju za istinom i koji su svjesni svojih ograničenja uvijek pronalazili i pronalaze sebe.“ Ivan Pavao II. Pričinja mi se da je njegovo biće oživilo među nama. Kada uronim u njegove ispovijesti, u titraje Aurelijevih misli osjećam tihu sjetu njegove duše i titraje njegova velikog srca. Poruka koju ostavlja zlaćanom niti svoga znanja postaje svjedočanstvo njegova vremena i čuvarica njegove smjernosti ka istini.

Upisao:

sretan_trenutak

Rapsodija raznolikosti...

Tvorac jednoga od najčudesnijih i najcjelovitijih literarnih sustava dvadesetoga stoljeća, Jorge Luis Borges, je započeo i završio svoje djelo kao pjesnik. Iza duboke erudicije u njegovoj poeziji stoji još dublja fantazija, iza stroge konstrukcije dimenzija snoviđenja, iza manirističke igre plastičnost izraza. On je pjesnik-znalac, nekako između Eliota i Valéryja, pjesnik-tvorac, gotovo poput Dantea i Baudelairea i konačno, pjesnik-slijepac, na neslučajnom tragu Homera i Miltona. Njegova pjesma o raznolikostima Andaluzije me prisjetila na raznolikosti na Magicusu. U čaroliji koja traje u virtulanom svijetu tajanstveni čarobnjak dirigira cyberspace orkestrom virtualnih duša koje skladaju nježnu rapsodiju raznolikosti. Divan se osjećaj širi nutrinom kada u svitanju odjeknu tankoćutni tonovi te vječne melodije.

Upisao:

sretan_trenutak

U traganju...

Aristotel reče da se filozofija rađa iz udivljenog čuđenja, iz čuđenja pred bivanjem, čuđenja pred bivanjem u vremenu, pred bivanjem u ovom svijetu gdje postoje i drugi osim nas. Iz čuđenja, žudnje i čežnje se rađa poezija, kaže Borhes. U traganju za izričajem ljubavi uronih u poetični svijet svjetlosti te istine kojom rasvijetljavamo sve tajne ne otkrivši tajnovitost njenog prelamanja u rapsodiju naših boja.

Upisao:

sretan_trenutak

Stara pjesmarica...

Na požutjelim stranicam prastare pjesmarice, među koricama od prešanog pluta se kriju dani naših prvih susreta, trenuci naših prvih zagrljaja, drhtaji naših prvih poljubaca. Portret jednog života ispisan rukopisom duše, izbljedjela tinta je, pod srcozorom, još uvijek čitljiva. Pariz, trg cvijeća, trg knjiga, trg ptica, poruka Gioradanovog galeba i njegova ljubav utkana u knjigu "herojski zanosi". Mirišljava Provansa, Grass pun jasminovih cvjetova i bračnog putovanja Mistralom do izvorišta sreće na mojem bdije nevidljiva muza pjesnika. Hesiodova vrata pakla, laguna na ulazu u grad mrtvih voda i izlog snova u kojem su iskrile boje naših privida i izvorište sreće.

Upisao:

sretan_trenutak

Kao rajske ptice...

na laticama krošnje bijelog gloga riječi titraju nutarnjim bezglasjem. U središtu zlaćanog kruga iskri drevna stina. Na početku bijaše RIJEČ...riječ do riječi, rijeka riječi, niska riječi...začarani krug života, krug sreće, krug ljubavi...Uranjam u krug ljubavi, u titrajima zlaćane spirale osluškujem tišinu i čujem bezglasje riječi, vidim ih u dubini tvoga pogleda, u ljepoti tvojih, kao jantar zlatnih, očiju iz kojih izliječu rajske ptice i u moje srce prosipaju sjemenje sretnih trenutaka.

Upisao:

sretan_trenutak

U zrcaljenju istine...

Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju iz zatamljenog ogledala poletješe prema meni svi moji davno zatomljeni osjećaji i isprepletoše se sa strunama uma. Izrazi njegovih lica, u zrcalima, se mjenjaju. Vidjeh suze, grčevito stiskanje usnica, treperenje očiju, boranje čela i onda odjednom osmjeh na jednom jedinom preostalom licu, u kojem prepoznah sebe i u tom trenu osjetih da stvarno postojim u toj vječno nastajućoj materiji koju nazivam tijelo.

Upisao:

sretan_trenutak

Slavujeva serenada...

Ljubav osmislena pjevom slavuja u noći punoj mjesečava srebra i zvjezdanog zlata. Ljubav ozrcaljena licem vječnosti, zvukom nebeskog orkestra i sjajem iskre na kraju zlaćane spirale iznjedrene iz sectio aurea...:-))

Upisao:

sretan_trenutak

Spavajuće sunce...

Nadi, srcem punim sjećanja na ljepotu početka, želim svu sreću svijeta.

Upisao:

sretan_trenutak

Pledoaje duševnom u nama...

Zainteresiranost uvijek vodi nekom cilju. Kada počnem teleološki misliti tada se upuštam u igru sa samom sobom. Moje misli postaju pozitivna senzualna energija bogata izrazom i stvarnost, trenutak prestaje biti povijesno nabrajanje činjenica, nego poezija. Tako više ne dokazujem svoje postojanje niti egzistenciju koja me obavezuje, nego živim etiku i estetiku. Besciljno lutanje po sjećanjima često izaziva tugu, ali takvo isto lutanje po budućnosti budi strahove i nezadovoljstvo. Moja misao je moja stvarnost, a ona nesmije biti jednostavno razmišljanje, nego mora u sebi skrivati tajnovitost kreativnih mogućnosti.

Upisao:

sretan_trenutak

Vrata zatišja...

Pričali su mi o prozi moga rođendana, a ja sam već onda sanjala plave daljine. Tražeći ljepotu među zvjezdama zaplivah uz rijeku, zavoljeh dan u kojem se budim, uronih u oluju ruža, dozvolih srcu da diše i počeh pisati pjesme.

Upisao:

sretan_trenutak

Jecaj tišine...

Bila sam djete veselja i sreće bila sam branjena od okrutnosti izvanjeg svijeta, bila sam mažena ljubavlju. A onda se jednoga dana srušio moj bezbrižni svijet. Toga dana je nebo plakalo, kristalne suze neba su se slijevale oknima moje djetinje duše.

Upisao:

sretan_trenutak

Poezija zagrljaja...

Dok se lazur noći ovija oko okna hrama ti pališ svijeću i stavljaš je na stol pored kristalnih čaša u kojima se zrcali kraljevsko piće. Velika srebrena lopta zapletena u strunama nebeske violine svira "ciganski san".

Upisao:

sretan_trenutak

Došla je...

ONA osjeti treptaje nekog novog osjećaja. Osjeti buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Ona otvori oči. Stoji još uvijek na istoj obali nepoznatog mora. Miris novog sna se izmješa sa mirisom mora i ljepotom sunca. Ona se zaustavi u trentku i šapnu.

Upisao:

ptica

...sve je samo...

...ti...

Upisao:

sretan_trenutak

U bezgraničju srcograda...

Naslutih uzburkanost bezgraničja, vidjeh oblake kako se gomilaju u oluju i osjetih kristaliće tvoga tijela na dlanovima. Lahor tvoje duše je postajao vihor koji se igrao sa zrncima pjeska iz kojih sam gradila kule davnih snoviđenja.

Upisao:

sretan_trenutak

Na mliječnoj stazi...

Glas drevog filozofa nas je ovijao istinom...putovat ćemo ovako svjetovima, kružiti ekliptikom vremenosti i vraćati se uvijek na isto mjesto. Bit ćemo drugačiji, ali znat ćemo da smo to mi... Suton i Zora nas još uvijek sjedinjuju u bajku srednjevjekovne istine.

Upisao:

sretan_trenutak

Serenada...

vrijeme poezije ruža me dodiruje ljepotom ovoga ovdje i ovoga sada i tirajima vječnosti sklada serenadu postojanja u ljubičastom snu.

Upisao:

sretan_trenutak

Čovjek s mjesecom u očima...

nadahnuće davno iznjedreno iz Balaševićeve pjesme, iz ljubavi napisano dječaku očiju boje sna u čijem pogledu vidjeh sjaj Lunina hrama i osjetih snagu ljubavi...:-))

Upisao:

sretan_trenutak

Molitva...

Molitva izrečena srcem djeteta još uvijek lebdi nad oltarom noći. Bijela Luna ju je zatvorila u dušu boginje i pretače je u otajsvo zrelosti. Obličjem svjetlosti ulazi u san i kao leptirica izlijeće u budnost ostavljajući za sobom trag zlaćane spirale koja nas vezuje s vječnošću.

Upisao:

sretan_trenutak

Tajna ekliptike snova...

Šutim. Tihujem. Tugujem. Usvojila me lakoća božanske ljepote, beskrajnost pročitanih knjiga, bezvremenost poezije koja me još uvijek hrani.

Upisao:

sretan_trenutak

Dobro ti jutro ljubavi...

Odsanjah ljubičasti san u obličju neizrecive nedodirljivosti. Bijela ptica donosi bisere riječi i pali ugaslo sunce. Toplina se širi, budi me miris jutarnje kave. Sa tornja crkve odzvanja poziv na jutrenje.

Upisao:

sretan_trenutak

Put pjesništva...

Put pjesništva se iskri putanjom snova i dokazuje čaroliju pjesničkih duša. Nagrada akademije ljepote je stigla na izvorište sna. Pjesmom ću ti reči koliko te volim.

Upisao:

sretan_trenutak

Inkarnat ljubavi...

Izrastam iznad jeftinih izazova nesretnog postojanja. Dodiruje me inkarnat ljubavi koji se zrcali u ovome ovdje i ovome sada. Krštena imenom boginje postajem čuvarica hrama ljubavi i ognjilom strasti održavam vatru na ognjištu žudnji. U rodnom listu mi piše da se odlučih nosti tvoje prezime do kraja vremena. Sretna sam jer živim obilježena žigom tvoga rodoslovlja. Ti i ja smo postali MI...prvo lice množine, dvojnost sa osobinama jednine, neunišiva istina utjelovljena u ovu gala predstavu koju nazivamo ovozemaljski život.

Upisao:

sretan_trenutak

Nepostojana uzaludnost...

Danas mjenjam avatar, izranjam iz trojstva u jednotu boginje lova na mudrost, u snagu čuvarice Lunina hrama i volim ovaj dan, volim misli i sjećanja, dozvoljavam srcu da diše, ne dozvoljavam duši da potone u tugaljivim izazovima svakodnevice. Živim nepostojeću uzaludnost divnih privida koji se zrcale u očima boje sna.

Upisao:

sretan_trenutak

Igra staklenim riječima...

Čuvarica Lunina hrama je jutros na mom uzglavlju ostavila sedefastu školjku. Darovala mi je ponovo ljubav kao onoga dana kada poželjeh uroniti u svijet stvarnosti. Promatram biser koji postaje riječ u kojoj se zrcali cijeli moj proživljeni život. Da, to je ljubav, riječ u kojoj se kriju sve ikada izgovorene riječi o postanku svijeta.

Upisao:

zlatan

O 50. OBLJETNICI DODJELE NOBELOVE NAGRADE

ovaj kratki esej pod naslovom Ivo Andric u svjetlosti bosanskih kontroverzi nastao je povodom 50 godisnje obljetnice dodjele Nobelove Nagrade nasemu knjizevniku ciji literarni opus vjerno svjedoci ljudsku dramu na Balkanu u vrijeme velikih nacionalnih stradanja . na zalost ova stradanja redovito su bila stvarnost na Balkanu tako da se stalo poimati kako su nase krize i nasi ratovi stvari historijske redovnosti kojima je uzrok u bezobzirnim kosmickim procesima. ja medutim mislim da su oni vise ljudskoga karaktera pa da prema tome i odgovornost za tragicne posljedice na Balkanu snose takoder ljudi bez obzira sto mi u nasim razmisljanjima cesto vidimo rat kao nas Usud ili kao prst Bozji, kao nasu Sudbinu prema kojoj je sudeno nasim ljudima. ali ako i gospoduje covjekom Udes a ono opeta nije covjek puka maroneta, bez vlastite snage i volje. prema tome nase prokletstvo jest orude Sudbine koje poput more mori nas dom ali dobro i zlo mora se odbiti i na covjeka kao i na Boga kako bi nasa povjesnica bila dovedena do svrhe i punog priznanja da nasi narodi mogu zivjeti svoj nezavisan, samostalan zivot tek kao priznati i afirmirani subjekat koji pripada svjetskom narodu prinoseci i svoj duhovni izazetak. zgk

Upisao:

sretan_trenutak

Dobar dan tugo...

naučih slušati tihovanje srca i muk duše. Osluhnuh jecaj nutarnje tišine i šapnuh, dobar dan tugo.

Upisao:

sretan_trenutak

Bajka o bezgraničnoj ljubavi...

Zagrljaj svjetla i tmine, dodir dana i noći, sunoćavanje i svitanje, vječna mijena, ljubav ogrnuta odorom prokletstva pobijeđuje zlu kob i zagrljajem Sola i Lune izrasta nova a uvijek ista. Ljubav uvijek pobjeđuje jer ljubav je najvrednije osjećanje koje posjedujemo i koje samozatajno darujemo.

Upisao:

sretan_trenutak

Skarletno slovo...

Tonovi mjesečeve sonate su spuštali san nad budnost vječnosti. San nije đavolje čudovište, on je lumin življenog života, začuh glas istine u krošnji spoznaje. Naslonih glavu na tvoje rame i utonuh ponovo u divne privide. Život je uistinu san, šapno si ljubeći skarletno slovo na mojim grudima.

Upisao:

sretan_trenutak

Lapis lazuli...

eliksir, afrodizijak, lijek, azur ljubavi, aquamarinski univerzum sna.

Upisao:

sretan_trenutak

Suncostaj...

Između zimske kratkodnevice i ljetne dugodnevice se dogodila ljubav. Sunce je dekliniralo ka renesansi duše. Noć onog ljetnog suncostaja iznjedrena iz sjećanja se kao misaono- osjećajna slika zrcali u svjesnosti. Pretačem je u sliku na zidu. Uranjam pogledaom u njenu dubinu i osjećam kako impresionistički psiholog umjetnikova talenta pretače sunčano zlato u kalež baršunastog sjaja.

Upisao:

borivoj

dođi/donesi-vidi/odnesi

Prezentacija pilot programa DOĐI/DONESI_VIDI/ODNESI Lipanj, srpanj, kolovoz 2011.

Upisao:

sretan_trenutak

Čarolija...

Luna se ušuljala lazurom noći u san i odnijela osjećanje tuge u neko drugo vrijeme. Osjetih spokoj u koridorima duše, začuh tihu glazbu davno skladane čarolije.

Upisao:

zlatan

NIKOLA TESLA

ovaj tekst o nikoli tesli objavljen je u splitu 1976 godine u casopisu splitskih srednjih skola "srednjoskolac". Ja sam tada imao 16 i pol godina i ovo je moj prvi tekst kojeg sam ikada objavio i tako zapoceo sa spisateljskom karijerom koja traje vec punih 35 godina

Upisao:

sretan_trenutak

Posvećen život...

ljubav Sola i Lune, zagljaj dva božanstva...apolonizijsko- dionizijska istina sretnog bivstvovanja u ljubavi.

Upisao:

zlatan

BOG, LJUDI I RAT

ovaj tekst pod naslovom Bog , ljudi i rat nastao je 1994 godine u Zagrebu i iste godine je i stampan u Zagrebu a onda je dva puta ponovljen na radijskim postajama u Australiji. Nema nikakove sumnje da je autor bio duboko iza nastojanja hrvatskoga naroda oko njegove nezavisnosti, nacionalne slobode i nacionalnoga dostojanstva. problem koji mi se tada nametao a takoder i danas jeste taj dali je ratno rjesnje bilo jedina preostala opcija da se do toga cilja dode. ja niti dan danas ne znam odgovoriti na ta pitanja. za mene kao pisca bilo je tada sasvim za ocekivati svako negiranje rata kao rijesenja u medunacionalnim sporovima. dali sam bio u pravu ili ne to neka vrijeme odluci.

Upisao:

sretan_trenutak

Poslanje sna...

završeno buđenjem praskozorja svjesnosti.

Upisao:

kap

DUGA

JOŠ UVJEK MI OVAJ DOGAĐAJ ODUZIMA DAH........

Upisao:

sretan_trenutak

Žute dunje...

i glas umrlog prijatelja, oživjela iluzija jednog sanjara ljubavi, nas vraća u dane prvih susreta i vezuje za obale mladosti.

Upisao:

sretan_trenutak

Utjelovljenje vremena...

Vrijeme leti ostavljajući otkucaje svoje nutrine kao svjetleći trag uspomena na nutarnjem nebu. U obličju bosonoge balerine, osmjehu pajaca sudbine i oluji ruža ostavlja svoje tragove u beskraju lijepih privida.

Upisao:

sretan_trenutak

Ovjenčana sreća...

utkana nitima zlaćane spirale u srce, ocrtana kistom duše u sliku blaženih uspomena.

Upisao:

sretan_trenutak

Ne želim znati...

želim gledati očima srca, utapljati se u toplom zlatu praskozoja i osjećati, ćutiti, sjećati se samo ljepote postojanja u božjem snu.

Upisao:

sretan_trenutak

Fenomenologija percepcije ljubavi...

Strašno je voljeti te na mjestu tako krhkom kao što je svijet. Mučno je voljeti te u tom kraju punom nesavršenstva Gdje nas sve lomi i ušutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja... kaže Sophia de Mello Breyner Andersen ovom pjesmom. Kada u toj krhkosti svijeta pronađemo točku prividnog mira tada ljubav postaje bezglasje nutarnjeg bezgraničja. Njeno bezobličje se rastače tijelom i pretače u staničje nutarnjeg percepijenta kojim zamjećujemo njenu ljepotu, osjećamo njenu divotu, ćutimo njenu praiskonsku nedjeljivu jednotu.

Upisao:

sretan_trenutak

Tuga i patnja u titrajima klavijature pijana ljubavi...

"Za ljubav je potrebna izvjesna bezazlenost. Ti je imaš. Sačuvaj je, to je dar Božji. Ako je jednom izgubiš, nikad je više nećeš vratiti. Rekoh: bezazlenost. Samo zavidljivci to nazivaju glupošću. Neka te ne boli. To nije mana, to je dar Božji. Ti znaš što ja mislim. Čista duša, još nezaražena ni skepsom ni 'inteligencijom'. Hajde, pij u čast bezazlenosti, gluposti i svega što uz to ide... u čast ljubavi i vjere u budućnost, u čast snova o sreći, u čast bajne gluposti izgubljenog raja." (Tagore)

Upisao:

sretan_trenutak

Otajstvo sna...

Dugo, predugo nisam sanjala, bojala sam se snova jer se u njima javljala utvara koje je krala tkivo tvog života. Tvojim ozdravljenjem je nestala iz mog dušokruga. Opet sanjam ljubičasto, sanjam lijepe snove iz kojih se često ne želim probuditi. Poslije jučerašnjeg dana punog boli i tuge noćas osjetih sakrament sna. San kao nježni porivač stvarnosti, kao svileni veo u kojem osjetih da sreću čine male stvari.

Upisao:

sretan_trenutak

Otajstvo tuge...

Otišao je ne dozvolivši mi da mu kažem da su sve optužbe izrečene protiv njega, osude kojima su me hranili, bile tek izmišljotine onih koji su me branili od tugovanja zbog njegove odluke da napusti galiju u kojoj smo "sretno živjeli".

Upisao:

dzorko

Hej, MRKVOLJUBICE I MRKVOLJUBCI, probajte ovo ;)

ŽIVOT je LIJEEEP - gric gric - kad nijesi slijeeep - njam njam - ljubavni žaaar - njaaami njam - je Božji daaar - mljac mljac - samo zaaa... - obliz obliz - ...aa njim čezne sveeeđ - hrsk hrsk - i mlaaad i staaar... mmm, daaa :P DRAGE mrkvoljubice i dragi mrkvoljubci, prosim fino jen pardonček ;) Ovaj kolač je fora nad forama, za prste, pardon šape polizati :P KUŽIŠ, kaj ne ;) Dobar tek ;))