...
74
...
Upisao:
Tajna vječnosti...
Velika srebrena lopta zapletena u mreži čuvarice snova zapali krijesnice i razbi tminu zaborava...probuđena milovanjem svjetla osjetih uspomene...vidjeh tvoje oči i zakoračih u san.
Upisao:
Suza na licu uspomene...
Dogodilo sa da bi se dogodilo novo doba, da bi se dogodila spoznaja, da bi se dogodilo oslobođenje duša izgubljenih u obsjeni, u paralelnim univerzumima bez mogućnosti zrcaljenja jedne u drugoj. Dogodilo se na obroncima dva različita horizonta, na margini različitih svjetova, u pogledima koji otkriše dvije različite stvarnosti. U suzi na licu uspomene se zrcale ugoda i neugoda, oprost i osuda, susret i rastanak, početak i kraj jedne iluzije.
Upisao:
Svijet zrcala...
»Un homme sans passions et desires cesserait d’etre un
homme« – »Čovjek bez strasti i čežnji prestao bi biti čovjek«, Holbach. Erich Fromm je u uvodu svojoj knjizi "Anatomija ljudske destruktivnosti" napisao ovo: Da, čovjek jeste destruktivan, ali samo zbog toga što su mu uskraćene strasti, slobodan život rast i razvoj - otet nektar života. To je ogromna cijena koju je čovjek morao platiti za civilizaciju. Do sada je materijalni napredak i red bio cilj ljudskog roda, dakle civilizacija sama po sebi. Sad se postavlja pitanje kad će se ljudski rod sjetiti da je civilizacija tu da služi čovjeku a ne čovjek njoj?
Slijedila sam misli Ericha Fromma...misaona slika anatomije ljudske destruktivnosti danas prelazi u sliku sedefaste školjke koja šumi tihanim govorom ljubavi i postaje svijet zrcala u kojem se ogleda samo sreća.
Upisao:
Vučica u meni...
U djetinjstvu je bila snovolovka, u vremenu poezije ruža, živjela je budna oka, uvijek spremna da zaustavi tugu, da ublaži bol, da protjera, na slavlju osjetila, nepozvanog gosta. Nježnim dahom boginje u meni ona je grčeve nutrine u valove oceana snova pretvarala, uzburkano more ženskosti u jezero spokoja i mira preobražavala. Bila je nezaustavljiva, neustrašljiva, neumorna čuvarica podsvijesti, spretno je rušila barijere srama stazama emotivnog uma, skidala zavjese predrasuda sa misaone svijesti i bijelom svjetlošću hranila prerastanje u zrelo biće
Upisao:
ZEC I PIJETAO
draga sretan trenutak ova slika kojom je opremljen ovaj moj tekst jest fotografija pinije iz dubrovnika. ja sam pomislio da ce vam biti drago vidjeti jednu dubrovacku piniju. s ljubavlju zlatan
Upisao:
Osmijesi pradjedova...
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi"
Friedrich Nietzsche
Iza naših misli, u tvornici snova, u svijetu zrcalnih neurona, susrećemo svoja različita lica i upoznajemo osmijehe naših pradjedova. Uronimo u leptirasti svijet iza zrcala svijesti i pokušajmo spoznati posjedovanje utjelovljenog uma.
Upisao:
Kvadratura kruga ključ prave matematike
Ako se prisjetimo malo numerološke simbolike znamo da je broj koji označuje Boga samog broj 4 , znači imamo osnovni kvadrat sa stranicama a=1 i vrijednost njegovog opsega je 4, a opseg kruga koji ga opisuje 4,4444444444 u beskonačnost. Ovakvi rezultati nas upućuju u svetu geometriju do koje zvanična matematička znanost nikada nije previše držala.
Upisao:
Alem sretne budnosti...
Dodirujem tvoje dlanove i osjećam zagrljaj duše i materije, ćutim kako postajemo znak beskonačnosti, dragi kamen, alem ovog trena sretne budnosti.
Upisao:
Odaja tišine...
I snenih očiju zatvorim prozor, koji u žutom svetokrugu okana zacrta znamen crnog golgotskog križa." (Aloysius Bertrand: Gašpar nočnik / Gotička soba)
Upisao:
Madrigal sretne budnosti...
Snovolovka je noć zaokružila u krug krugova i donijela srcem ispisane riječi u dubinu oceana snova. Moji nekadašnji nemiri su se utopili u tvome pogledu i zasjali ljubičastim snom. Čuvarica Lunina hrama je prosula srebro i tkivo privida pretvorila u stvarnost ovoga jutrenja. U prelamanju svjetlosti nutrine iskri kaleidoskop žudnji i pretače se u kalež vječnosti. Sjećanja, čuvari vrata vremena, titraju purpurom svitanja i slikaju boje ljubavi na obzorju buđenja. Pod mirisom cvjetova bijelog gloga se rađa osjećanje osjećaja ljubav i budi me iz davnih snviđenja okrunjenih olujom ruža. Latice baršunaste prošlosti tkaju tepih kojim koračam u novu budnost. U dubini pogleda očiju boje ljubičastih snova iskre strune madrigala ljubavi. Volim te čarolijo stvarnosti, ti nevidljiva pratiljo moga buđenja u ovom sretnom trenu rađanja mladoga dana.
Upisao:
IZ BRODSKOG DNEVNIKA
Upisao:
KAKO RIJESITI PROBLEM RADNOG STAZA
Upisao:
...jučer sam...
.........
Upisao:
Tihani govor ljubavi...
moć tišine se pretakala u zagrljaj duša na trgu cvijeća, titrala je na trgu knjiga, živjela na trgu ptica osluškujući tihani govor vječnosti. Zavoljeh bezglasni govor ljubavi u kojem se ogledala nježnost pogleda očiju boje snova. Bilo je to davno, bilo je sada, bilo je i traje u treptaju bezglasja sreće.
Upisao:
Utjelovljenje Aurelija...
Ispovijesti svetoga Aurelija Augustina su remek-djelo duhovnosti i književnosti. U njima Augustin s čitateljem dijeli najintimnije misli, kao i iskustva obraćenja i borbe s duhovnim pitanjima koja su uzburkavala srca ljudi od početka svijeta.
Trajna utjecaja i bezvremene aktualnosti, ova knjiga već više od 1600 godina oblikuje živote milijuna duhovnih hodočasnika svih naraštaja.
"Augustinove Ispovijesti su djelo u kojemu su oni koji žeđaju za istinom i koji su svjesni svojih ograničenja uvijek pronalazili i pronalaze sebe.“
Ivan Pavao II.
Pričinja mi se da je njegovo biće oživilo među nama. Kada uronim u njegove ispovijesti, u titraje Aurelijevih misli osjećam tihu sjetu njegove duše i titraje njegova velikog srca. Poruka koju ostavlja zlaćanom niti svoga znanja postaje svjedočanstvo njegova vremena i čuvarica njegove smjernosti ka istini.
Upisao:
Rapsodija raznolikosti...
Tvorac jednoga od najčudesnijih i najcjelovitijih literarnih sustava dvadesetoga stoljeća, Jorge Luis Borges, je započeo i završio svoje djelo kao pjesnik. Iza duboke erudicije u njegovoj poeziji stoji još dublja fantazija, iza stroge konstrukcije dimenzija snoviđenja, iza manirističke igre plastičnost izraza. On je pjesnik-znalac, nekako između Eliota i Valéryja, pjesnik-tvorac, gotovo poput Dantea i Baudelairea i konačno, pjesnik-slijepac, na neslučajnom tragu Homera i Miltona. Njegova pjesma o raznolikostima Andaluzije me prisjetila na raznolikosti na Magicusu. U čaroliji koja traje u virtulanom svijetu tajanstveni čarobnjak dirigira cyberspace orkestrom virtualnih duša koje skladaju nježnu rapsodiju raznolikosti. Divan se osjećaj širi nutrinom kada u svitanju odjeknu tankoćutni tonovi te vječne melodije.
Upisao:
U traganju...
Aristotel reče da se filozofija rađa iz udivljenog čuđenja, iz čuđenja pred bivanjem, čuđenja pred bivanjem u vremenu, pred bivanjem u ovom svijetu gdje postoje i drugi osim nas. Iz čuđenja, žudnje i čežnje se rađa poezija, kaže Borhes. U traganju za izričajem ljubavi uronih u poetični svijet svjetlosti te istine kojom rasvijetljavamo sve tajne ne otkrivši tajnovitost njenog prelamanja u rapsodiju naših boja.
Upisao:
Stara pjesmarica...
Na požutjelim stranicam prastare pjesmarice, među koricama od prešanog pluta se kriju dani naših prvih susreta, trenuci naših prvih zagrljaja, drhtaji naših prvih poljubaca. Portret jednog života ispisan rukopisom duše, izbljedjela tinta je, pod srcozorom, još uvijek čitljiva. Pariz, trg cvijeća, trg knjiga, trg ptica, poruka Gioradanovog galeba i njegova ljubav utkana u knjigu "herojski zanosi". Mirišljava Provansa, Grass pun jasminovih cvjetova i bračnog putovanja Mistralom do izvorišta sreće na mojem bdije nevidljiva muza pjesnika. Hesiodova vrata pakla, laguna na ulazu u grad mrtvih voda i izlog snova u kojem su iskrile boje naših privida i izvorište sreće.
Upisao:
Kao rajske ptice...
na laticama krošnje bijelog gloga riječi titraju nutarnjim bezglasjem. U središtu zlaćanog kruga iskri drevna stina. Na početku bijaše RIJEČ...riječ do riječi, rijeka riječi, niska riječi...začarani krug života, krug sreće, krug ljubavi...Uranjam u krug ljubavi, u titrajima zlaćane spirale osluškujem tišinu i čujem bezglasje riječi, vidim ih u dubini tvoga pogleda, u ljepoti tvojih, kao jantar zlatnih, očiju iz kojih izliječu rajske ptice i u moje srce prosipaju sjemenje sretnih trenutaka.
Upisao:
U zrcaljenju istine...
Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju iz zatamljenog ogledala poletješe prema meni svi moji davno zatomljeni osjećaji i isprepletoše se sa strunama uma. Izrazi njegovih lica, u zrcalima, se mjenjaju. Vidjeh suze, grčevito stiskanje usnica, treperenje očiju, boranje čela i onda odjednom osmjeh na jednom jedinom preostalom licu, u kojem prepoznah sebe i u tom trenu osjetih da stvarno postojim u toj vječno nastajućoj materiji koju nazivam tijelo.
Upisao:
Slavujeva serenada...
Ljubav osmislena pjevom slavuja u noći punoj mjesečava srebra i zvjezdanog zlata. Ljubav ozrcaljena licem vječnosti, zvukom nebeskog orkestra i sjajem iskre na kraju zlaćane spirale iznjedrene iz sectio aurea...:-))
Upisao:
Spavajuće sunce...
Nadi, srcem punim sjećanja na ljepotu početka, želim svu sreću svijeta.
Upisao:
Pledoaje duševnom u nama...
Zainteresiranost uvijek vodi nekom cilju. Kada počnem teleološki misliti tada se upuštam u igru sa samom sobom. Moje misli postaju pozitivna senzualna energija bogata izrazom i stvarnost, trenutak prestaje biti povijesno nabrajanje činjenica, nego poezija. Tako više ne dokazujem svoje postojanje niti egzistenciju koja me obavezuje, nego živim etiku i estetiku. Besciljno lutanje po sjećanjima često izaziva tugu, ali takvo isto lutanje po budućnosti budi strahove i nezadovoljstvo. Moja misao je moja stvarnost, a ona nesmije biti jednostavno razmišljanje, nego mora u sebi skrivati tajnovitost kreativnih mogućnosti.
Upisao:
Vrata zatišja...
Pričali su mi o prozi moga rođendana, a ja sam već onda sanjala plave daljine. Tražeći ljepotu među zvjezdama zaplivah uz rijeku, zavoljeh dan u kojem se budim, uronih u oluju ruža, dozvolih srcu da diše i počeh pisati pjesme.
Upisao:
Jecaj tišine...
Bila sam djete veselja i sreće bila sam branjena od okrutnosti izvanjeg svijeta, bila sam mažena ljubavlju. A onda se jednoga dana srušio moj bezbrižni svijet. Toga dana je nebo plakalo, kristalne suze neba su se slijevale oknima moje djetinje duše.
Upisao:
Poezija zagrljaja...
Dok se lazur noći ovija oko okna hrama ti pališ svijeću i stavljaš je na stol pored kristalnih čaša u kojima se zrcali kraljevsko piće. Velika srebrena lopta zapletena u strunama nebeske violine svira "ciganski san".
Upisao:
Došla je...
ONA osjeti treptaje nekog novog osjećaja. Osjeti buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Ona otvori oči. Stoji još uvijek na istoj obali nepoznatog mora. Miris novog sna se izmješa sa mirisom mora i ljepotom sunca. Ona se zaustavi u trentku i šapnu.
Upisao:
...sve je samo...
...ti...
Upisao:
U bezgraničju srcograda...
Naslutih uzburkanost bezgraničja, vidjeh oblake kako se gomilaju u oluju i osjetih kristaliće tvoga tijela na dlanovima. Lahor tvoje duše je postajao vihor koji se igrao sa zrncima pjeska iz kojih sam gradila kule davnih snoviđenja.
Upisao:
Na mliječnoj stazi...
Glas drevog filozofa nas je ovijao istinom...putovat ćemo ovako svjetovima, kružiti ekliptikom vremenosti i vraćati se uvijek na isto mjesto. Bit ćemo drugačiji, ali znat ćemo da smo to mi... Suton i Zora nas još uvijek sjedinjuju u bajku srednjevjekovne istine.
Upisao:
Serenada...
vrijeme poezije ruža me dodiruje ljepotom ovoga ovdje i ovoga sada i tirajima vječnosti sklada serenadu postojanja u ljubičastom snu.
Upisao:
Čovjek s mjesecom u očima...
nadahnuće davno iznjedreno iz Balaševićeve pjesme, iz ljubavi napisano dječaku očiju boje sna u čijem pogledu vidjeh sjaj Lunina hrama i osjetih snagu ljubavi...:-))
Upisao:
Molitva...
Molitva izrečena srcem djeteta još uvijek lebdi nad oltarom noći. Bijela Luna ju je zatvorila u dušu boginje i pretače je u otajsvo zrelosti. Obličjem svjetlosti ulazi u san i kao leptirica izlijeće u budnost ostavljajući za sobom trag zlaćane spirale koja nas vezuje s vječnošću.
Upisao:
Tajna ekliptike snova...
Šutim. Tihujem. Tugujem. Usvojila me lakoća božanske ljepote, beskrajnost pročitanih knjiga, bezvremenost poezije koja me još uvijek hrani.
Upisao:
Dobro ti jutro ljubavi...
Odsanjah ljubičasti san u obličju neizrecive nedodirljivosti. Bijela ptica donosi bisere riječi i pali ugaslo sunce. Toplina se širi, budi me miris jutarnje kave. Sa tornja crkve odzvanja poziv na jutrenje.
Upisao:
Put pjesništva...
Put pjesništva se iskri putanjom snova i dokazuje čaroliju pjesničkih duša. Nagrada akademije ljepote je stigla na izvorište sna. Pjesmom ću ti reči koliko te volim.
Upisao:
Inkarnat ljubavi...
Izrastam iznad jeftinih izazova nesretnog postojanja. Dodiruje me inkarnat ljubavi koji se zrcali u ovome ovdje i ovome sada. Krštena imenom boginje postajem čuvarica hrama ljubavi i ognjilom strasti održavam vatru na ognjištu žudnji. U rodnom listu mi piše da se odlučih nosti tvoje prezime do kraja vremena. Sretna sam jer živim obilježena žigom tvoga rodoslovlja. Ti i ja smo postali MI...prvo lice množine, dvojnost sa osobinama jednine, neunišiva istina utjelovljena u ovu gala predstavu koju nazivamo ovozemaljski život.
Upisao:
Nepostojana uzaludnost...
Danas mjenjam avatar, izranjam iz trojstva u jednotu boginje lova na mudrost, u snagu čuvarice Lunina hrama i volim ovaj dan, volim misli i sjećanja, dozvoljavam srcu da diše, ne dozvoljavam duši da potone u tugaljivim izazovima svakodnevice. Živim nepostojeću uzaludnost divnih privida koji se zrcale u očima boje sna.
Upisao:
Igra staklenim riječima...
Čuvarica Lunina hrama je jutros na mom uzglavlju ostavila sedefastu školjku. Darovala mi je ponovo ljubav kao onoga dana kada poželjeh uroniti u svijet stvarnosti. Promatram biser koji postaje riječ u kojoj se zrcali cijeli moj proživljeni život. Da, to je ljubav, riječ u kojoj se kriju sve ikada izgovorene riječi o postanku svijeta.
Upisao:
O 50. OBLJETNICI DODJELE NOBELOVE NAGRADE
ovaj kratki esej pod naslovom Ivo Andric u svjetlosti bosanskih kontroverzi nastao je povodom 50 godisnje obljetnice dodjele Nobelove Nagrade nasemu knjizevniku ciji literarni opus vjerno svjedoci ljudsku dramu na Balkanu u vrijeme velikih nacionalnih stradanja . na zalost ova stradanja redovito su bila stvarnost na Balkanu tako da se stalo poimati kako su nase krize i nasi ratovi stvari historijske redovnosti kojima je uzrok u bezobzirnim kosmickim procesima. ja medutim mislim da su oni vise ljudskoga karaktera pa da prema tome i odgovornost za tragicne posljedice na Balkanu snose takoder ljudi bez obzira sto mi u nasim razmisljanjima cesto vidimo rat kao nas Usud ili kao prst Bozji, kao nasu Sudbinu prema kojoj je sudeno nasim ljudima. ali ako i gospoduje covjekom Udes a ono opeta nije covjek puka maroneta, bez vlastite snage i volje. prema tome nase prokletstvo jest orude Sudbine koje poput more mori nas dom ali dobro i zlo mora se odbiti i na covjeka kao i na Boga kako bi nasa povjesnica bila dovedena do svrhe i punog priznanja da nasi narodi mogu zivjeti svoj nezavisan, samostalan zivot tek kao priznati i afirmirani subjekat koji pripada svjetskom narodu prinoseci i svoj duhovni izazetak.
zgk
Upisao:
Dobar dan tugo...
naučih slušati tihovanje srca i muk duše. Osluhnuh jecaj nutarnje tišine i šapnuh, dobar dan tugo.
Upisao:
Bajka o bezgraničnoj ljubavi...
Zagrljaj svjetla i tmine, dodir dana i noći, sunoćavanje i svitanje, vječna mijena, ljubav ogrnuta odorom prokletstva pobijeđuje zlu kob i zagrljajem Sola i Lune izrasta nova a uvijek ista. Ljubav uvijek pobjeđuje jer ljubav je najvrednije osjećanje koje posjedujemo i koje samozatajno darujemo.
Upisao:
Skarletno slovo...
Tonovi mjesečeve sonate su spuštali san nad budnost vječnosti. San nije đavolje čudovište, on je lumin življenog života, začuh glas istine u krošnji spoznaje. Naslonih glavu na tvoje rame i utonuh ponovo u divne privide. Život je uistinu san, šapno si ljubeći skarletno slovo na mojim grudima.
Upisao:
Lapis lazuli...
eliksir, afrodizijak, lijek, azur ljubavi, aquamarinski univerzum sna.
Upisao:
Suncostaj...
Između zimske kratkodnevice i ljetne dugodnevice se dogodila ljubav. Sunce je dekliniralo ka renesansi duše. Noć onog ljetnog suncostaja iznjedrena iz sjećanja se kao misaono- osjećajna slika zrcali u svjesnosti. Pretačem je u sliku na zidu. Uranjam pogledaom u njenu dubinu i osjećam kako impresionistički psiholog umjetnikova talenta pretače sunčano zlato u kalež baršunastog sjaja.
Upisao:
dođi/donesi-vidi/odnesi
Prezentacija pilot programa
DOĐI/DONESI_VIDI/ODNESI
Lipanj, srpanj, kolovoz 2011.
Upisao:
Čarolija...
Luna se ušuljala lazurom noći u san i odnijela osjećanje tuge u neko drugo vrijeme. Osjetih spokoj u koridorima duše, začuh tihu glazbu davno skladane čarolije.
Upisao:
NIKOLA TESLA
ovaj tekst o nikoli tesli objavljen je u splitu 1976 godine u casopisu splitskih srednjih skola "srednjoskolac". Ja sam tada imao 16 i pol godina i ovo je moj prvi tekst kojeg sam ikada objavio i tako zapoceo sa spisateljskom karijerom koja traje vec punih 35 godina
Upisao:
Posvećen život...
ljubav Sola i Lune, zagljaj dva božanstva...apolonizijsko- dionizijska istina sretnog bivstvovanja u ljubavi.
Upisao:
BOG, LJUDI I RAT
ovaj tekst pod naslovom Bog , ljudi i rat nastao je 1994 godine u Zagrebu i iste godine je i stampan u Zagrebu a onda je dva puta ponovljen na radijskim postajama u Australiji. Nema nikakove sumnje da je autor bio duboko iza nastojanja hrvatskoga naroda oko njegove nezavisnosti, nacionalne slobode i nacionalnoga dostojanstva. problem koji mi se tada nametao a takoder i danas jeste taj dali je ratno rjesnje bilo jedina preostala opcija da se do toga cilja dode. ja niti dan danas ne znam odgovoriti na ta pitanja. za mene kao pisca bilo je tada sasvim za ocekivati svako negiranje rata kao rijesenja u medunacionalnim sporovima. dali sam bio u pravu ili ne to neka vrijeme odluci.
...
74
...
