PEČAT

I. Zbiljski pečat.

1) „Službeni pečatnjak s urezanim likovima ili devizom" za
jednice ili pojedinca.

Npr: na jednom od pečata Templara prikazana su dva jahača na jednom konju. Pečat služi za potvrđivanje izvornosti ili za zatvaranje, završavanje službene isprave, spisa.

,,A on zapita: 'Kakvu jamčevinu da ti ostavim?' Ona odgovori: 'Svoj pečatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci.'" {Post, 38, 18).

B. H. Frankfort, Cylinder seals, London, Mac Millan, 1939. (Mezopotami-ja).

2) „Otisak načinjen pečatnjakom."

Npr. Salomonov pečat (v. heksagram), pečaćenje jezika po-svećenicima u Eleuzinskim misterij ama.

3) Oznaka nekog bića (đavola, demona...) u vidu biljega
geometrijskog oblika.

Npr. osamnaest pečata demona prikazanih u knjizi Grimo-rium verum (1517, objavljeno 1780).

II. Simbolični pečat.

4) Slično velu, pečat je ono Što istodobno skriva i otkriva,
očitovani znak skrivenog načela.

„Patim, / reče duša, /1 neslobodna sam / U ovome svijetu, / U svijetu koji je sav noć, / sav pun vijuga, / Sav svezan u čvor, / sav zapečaćen pečatima, / Bezbrojnim čvorovima, / Pregolemim pečatima" (mandejski tekst, navod apud A. Loisy, Mandejstvo i kršćanski izvori, 1934).
p 5) Talisman ili formula, znak ili simbol što omogućuje pristup u inicijacijsko „mjesto". Npr: njime se otvara neko od nebesa, on razrješava pojedinu kušnju post mortem.

„Magi imaju pečate i vjeruju da su u njima sadržana Božja Imena." (scholium Stasijevom Pustinjaku, IV, 516. navod prema Bidez i Cumont, Helenistički magi, 1938, sv. I, str. 226).

R. nebeski pasoš (širi pojam), znak raspoznavanja (više praktične nego imaginarne, mitske vrste), simbol.

v. anabaza, Čuvar Praga, inicijacijske kušnje, mudra, znak.

6) Ono ili onaj koji je prvi po vrijednosti, a posljednji u vremenu: onaj ili ono što zatvara ciklus kao što pečat zaključuje spis.

„Nije Muhammed otac..., nego je Allahov Poslanik i završetak vjerovjesnika." (Kur'an, 33:40) (posljednji je jer dolazi iza Noe, Abrahama, Mojsija i Isusa; prvi je jer prima ku-ransku objavu).