MAHAYANA
Sanskrtska riječ: maha = velik, yana = kola, vozilo.
Jedan od najvećih ogranaka Budizma, djelimice ezoteričan, temeljen na kultu Bodhisattve, okultnom pojmu što označuje tijela Buddhe i različitih buddha, doktrina prema kojoj je praznina istinska priroda svega, s osobenim kultovima (poput primjerice kulta spisa i izuzetne važnosti meditacije). Mah£yana--budizam je vrhunac dosegao u Indiji, a bio je rasprostranjen i u Kini, Japanu i Tibetu.
Glavne škole Mahavana-budizma su:
Mahasarighika - predmahavana, stotinjak godina poslije Buddhe (cf. A. Bareau, Les sectes bouddhiques du Petit Vehi-cule, E. F. E. O, 1955),
Prajnaparamita (škola Nove Mudrosti), oko 150. g. pr. n. e,
Madhvamika (ili Šunvavada), osnovao ju je Nagarjuna (II. st),
Yogac&ra (ili Vijnanavada), osnovali su je Ašvaghoša (I. st?) i Asanga (380. g).
„Sljedbenici Mahavane mogu pružiti sve radosti..." (Na-gSrjuna, op. cit, sv. I, str. 239). v. Buddhinski ezoterizam.
B. (studija). D. T. Suzuki, Mahayana Buddhism (1938), Buddhist Loge, Londres, 1948; (tekstovi) Nagarjuna, Traiti de la Grande Vertu de Sagesse, prij. sa sanskr. Et. Lamotte, Louvain, u 4 sv, 1949-1976; Asanga, La Somme du Grand Vihicule, prij. sa sansk. Et. Lamotte, Louvain, u 2 sv, 1938-1939, pon. izd. 1973; (monografija) Alice Getty, The gods of northem Buddhism, Oxford, Clarendon Press, 1928, (II. izd), 220 str.