Kalendar događanja

Član borivoj

Upisao:

borivoj

OBJAVLJENO:

PROČITANO

313

PUTA

OD 14.01.2018.

Otrovni roditelji - Verbalni zlostavljači - nastavak

Otrovni roditelji - Verbalni zlostavljači - nastavak
Obilježen uvredama

 

Obilježen uvredama

Neki roditelji koji su verbalni zlostavljači ne trude se sakriti iza racionalizacija. Umjesto toga, bombardiraju svoju djecu okrutnim uvredama, govorima, objavama i podcjenjujućim imenima. Ovi roditelji su izrazito neosjetljivi i na bol koju nanose i na dugotrajnu štetu koju čine. Takvo bučno verbalno zlostavljanje može se duboko ukorijeniti u djetetovom samovrednovanju, ostavljajući velike psihološke ožiljke.

Carol, stara 52 godine, iznimno je lijepa manekenka, unutarnji dekorater. Na našoj prvoj seansi pričala mi je o svom posljednjem razvodu - trećem. Razvod je postao konačan godinu prije nego što je Carol došla kod mene. To je bilo vrlo bolno iskustvo, nakon kojeg je Carol bila uplašena

za budućnost. Istovremeno, prolazila je kroz menopauzu i činilo se da je na rubu panike zbog gubitka svog izgleda. Osjećala se nepoželjnom. Rekla mi je da su ovi strahovi pojačani nedavnom posjetom njezinih roditelja za Dan zahvalnosti. Uvijek završi na jednak način. Svaki put kad vidim roditelje, iznova me povrijede i razočaraju. Najteže od svega je što mislim kako će možda, kad ovaj put stignem kući i kažem im da sam nesretna, da je nešto krenulo po zlu u mom životu, barem ovaj put reći: "Dušo, zaista nam je žao", umjesto: "Sve je to tvoja greška ". Od kad znam za sebe uvijek je bilo : "Sve je to tvoja greška "...

Rekla sam Carol da to zvuči kao da njezini roditelji još uvijek imaju ogromnu moć nad njom. Pitala sam je li spremna sa mnom istraživati korijene te moći, kako bismo mogle početi mijenjati obrasce dominacije i kontrole. Carol je klimnula glavom i počela mi je pričati o svom djetinjstvu u bogatoj obitelji sa Srednjeg zapada. Njezin je otac bio poznati liječnik, a majka plivačica na olimpijskoj razini, koja se povukla s natjecanja, da bi podigla petero djece. Carol je bila najstarija. Sjećam se kako sam se osjećala tužno i usamljeno veliki dio vremena kada sam bila mala. Moj tata me uvijek zadirkivao, ali kad sam imala oko 11 godina počeo je govoriti zaista grozne stvari.

"Kao na primjer? upitala sam. Rekla mi je da nije važno. Počela je nervozno grickati kožicu na svome noktu. Znala sam da je pokušavala zaštititi svoju emocionalnu snagu. "Carol", rekla sam, "vidim kako je ovo bolno za vas. Ali moramo to izvući van, kako bismo se mogli nositi s tim".

Polako je počela: Iz nekog razloga, tata je odlučio...Bože ovo je teško.. Odlučio je da ja... da smrdim ružno. Jednostavno nije popuštao. Mislim, drugi ljudi su mi govorili kako sam lijepa, ali sve što mi je on ikada mogao reći...

Carol je zastala i pogledala u stranu. "Hajde, Carol", rekla sam, „ na vašoj sam strani". Obično je govorio: "Tvoje grudi smrde ružno... Tvoja leđa zaudaraju. Kad bi ljudi samo znali kako je prljavo i smrdljivo tvoje tijelo, zgadilo bi im se." Časna riječ, tuširala sam se tri puta dnevno. Stalno sam mijenjala odjeću. Koristila sam tone dezodoransa i parfema, ali nije imalo svrhe. Jedna od njegovih omiljenih bila je: "Kada bi te netko preokrenuo naopačke, vidio bi kako smrad izlazi

iz svake pore tvog tijela." Sjetite se, to govori ugledni liječnik. A mama nikad nije rekla nijednu riječ. Nikad mi čak nije rekla da to nije istina. Pitala sam se kako bih mogla biti bolja. Kako bih ga mogla spriječiti da mi govori da sam grozna i smrdljiva. Kad bih išla u kupaonicu, mislila sam da možda ne bi mislio da sam tako grozna kad bih mogla brže povući vodu.

Rekla sam Carol da mi izgleda kao da je njezin otac reagirao iracionalno na njezinu ženstvenost, jer se nije mogao suočiti sa svojom zainteresiranošću za nju. Očevi vrlo često reagiraju na kćerkinu rastuću seksualnost neugodom, pa čak i neprijateljstvom. Čak i otac koji je nježan i pun ljubavi dok je njegova kćerka mala, može doći u sukob s njom tijekom njezine adolescencije, kako bi se udaljio od seksualne privlačnosti koju smatra neprihvatljivom.

Za otrovnog roditelja kao što je Carolin otac, kćerkin seksualni razvoj može potaknuti izrazite osjećaje tjeskobe, koji, u njegovoj glavi, opravdavaju mučenje kćeri. Projicirajući svoju krivnju i neugodu na nju, mogao je negirati bilo kakvu odgovornost za svoje osjećaje. To je kao da je govorio: "Ti si loša i zločesta osoba jer zbog tebe osjećam loše i zločeste stvari". Pitala sam Carol

zvuči li joj nešto od toga tako kao da vrijedi za nju. Sad kad razmišljam o tome, bilo je to nešto seksualno. Uvijek sam osjećala njegov pogled na sebi. I uvijek me gnjavio oko detalja u vezi s tim što radim s dečkima, što je bilo gotovo ništa. Ali on je bio uvjeren da idem u krevet sa svakim s kojim sam izašla. Govorio bi stvari poput: "Samo mi reci istinu i neću te kazniti", stvarno je želio da mu pričam o seksu.

Tijekom emocionalnog vrtloga adolescencije, Carol je očajnički trebala oca koji bi joj pružao podršku i ljubav i u kojeg bi imala povjerenja. Umjesto toga, on ju je podvrgnuo nemilosrdnom ponižavanju. Očevo verbalno zlostavljanje, u kombinaciji s majčinom pasivnošću, ozbiljno je oštetilo Carolinu sposobnost da vjeruje da je vrijedna osoba koja zaslužuje ljubav. Kada bi joj ljudi govorili kako je lijepa, sve o čemu je ona mogla misliti jest osjećaju li njezin smrad. Nikakvo vanjsko vrednovanje nije se moglo natjecati s očevim groznim porukama.

Počela sam se baviti manekenstvom kad mi je bilo 17. Naravno, što sam bila uspješnija, to je moj tata postajao gori. Stvarno sam se morala maknuti iz kuće. Tako sam se udala u 19-oj za prvog dečka koji me je zaprosio. Prava faca: tukao me kad sam bila trudna i ostavio me kad se

beba rodila. Naravno, krivila sam sebe. Mislila sam da sam morala učiniti nešto krivo. Možda sam krivo mirisala, nisam znala. Otprilike godinu kasnije, udala sam se za dečka koji me nije tukao, ali je gotovo jedva razgovarao sa mnom. Tog sam podnašala 10 godina jer se nisam mogla suočiti s roditeljima i još jednim propalim brakom. Ali, napokon sam ga ostavila. Hvala Bogu što sam imala

manekenstvo, tako da sam mogla uzdržavati svog sina i sebe. Čak sam odustala i od muškaraca na nekoliko godina. Tada sam srela Glenna. Mislila sam daje to ono pravo, da sam nekako našla savršenog momka. Prvih pet godina našeg braka bilo je najsretnije vrijeme mog života. Tada

sam saznala da me varao gotovo od dana kad smo se vjenčali. Puno sam opraštala u sljedećih 10 godina jer nisam htjela izgubiti još jedan brak. Prošle godine me ostavio zbog žene upola mlade od mene. Zašto ne mogu ništa učiniti dobro?

Podsjetila sam Carol da je učinila puno dobrih stvari: bila je dobra i dostupna majka; podigla je sina kojemu je išlo dobro; imala je dvije uspješne karijere. Ali nijedno od mojih razuvjeravanja nije imalo nekog značaja. Carol je prihvatila očevu sliku sebe kao bezvrijednog, odvratnog ljudskog bića. Kao rezultat toga, većinu svog odraslog života bila je tjerana samoporažavajućom potragom za ljubavlju, koju je željela od oca kao mala djevojčica. Odabirala je okrutne muškarce, zlostavljače ili

distancirane muškarce - poput njezinog oca - i pokušavala ih je privoljeti da ju vole na način kako je njezin otac nikad nije volio.

Objasnila sam Carol da je, tražeći od svog oca ili od muškaraca koje je odabirala da ga zamjene, da joj pomognu, da bi se osjećala dobro sa samom sobom, stavljala svoje samopoštovanje u njihove ruke. Nije bilo potrebno biti neki genij da bi se vidjelo kako su te ruke bile destruktivne.

Morala je ponovo preuzeti kontrolu nad svojim samopoštovanjem, suočavajući se sa samoporažavajućim vjerovanjima o sebi, koje je njezin otac usadio u nju u djetinjstvu. U sljedećih nekoliko mjeseci postupno je počela shvaćati da njezino samopoštovanje nije izgubljeno -jednostavno ga je tražila na krivom mjestu.

Roditelji perfekcionisti

Nemoguća očekivanja od djece da budu savršena drugi je uobičajeni okidač izrazitih verbalnih napada. Mnogi roditelji, koji verbalno zlostavljaju, sami imaju visoka postignuća, ali prečesto njihovi domovi postanu mjesto za izbacivanje stresa vezanog uz karijeru. (Roditelji alkoholičari mogu također postavljati nemoguće zahtjeve svojoj djeci, i tada koriste djetetov neuspjeh da bi opravdali opijanje.)

Izgleda da roditelji perfekcionisti žive u iluziji da bi njihova obitelj bila savršena kad bi imali savršenu djecu. Stavljaju teret stabilnosti na dijete, kako bi izbjegli suočavanje s činjenicom da oni, kao roditelji, ne mogu to postići. Dijete ne uspije pa postane žrtveno janje za obiteljske probleme, I tada je opterećeno krivnjom.

Djeca trebaju činiti pogreške i otkrivati da to nije kraj svijeta. Tako stječu samopouzdanje za isprobavanje novih stvari u životu. Otrovni roditelji nameću neostvarive ciljeve, nemoguća očekivanja i pravila koja se neprestano mijenjaju. Očekuju da će njihova djeca reagirati s određenim stupnjem zrelosti, koja dolazi samo iz životnog iskustva nedostupnog djeci. Djeca nisu odrasli u malom, ali otrovni roditelji očekuju da se ponašaju kao da jesu.

Paul, star 33 godine, tamnokos i plavook laboratorijski tehničar, došao je zbog problema na poslu. Bio je vidljivo sramežljiv, samosvjestan i nesiguran u sebe, ali ipak se relativno često uspijevao naći u žestokim raspravama sa svojim nadređenim. To je, uz rast problema s koncentracijom, ugrožavalo njegov posao. Kada smo Paul i ja razgovarali o njegovom poslu, mogla sam primijetiti da on ima poteškoća u odnosima s autoritetima. Ispitivala sam ga o njegovim roditeljima i otkrila da je i Paul, poput Carol, bio žigosan uvredama. Kako je on to opisao:

Bilo mi je 9 kada se moja mama ponovno udala. Tip je valjda studirao s Hitlerom. Prvu stvar koju je napravio kada se uselio bilo je postavljanje pravila: demokracija je prestajala na ulaznim vratima. Da nam je rekao da skočimo s petog kata, morali bismo skočiti. Bez pogovora. Ja

sam završio puno gore nego moja sestra. Stalno me je gnjavio, uglavnom oko moje sobe. Svaki dan je radio tu prokletu inspekciju, kao da smo u vojsci. Kada imate devet ili deset godina, stvari su uvijek malo neuredne, ali on nije mario za to. Sve je trebalo biti savršeno, ništa nije smjelo biti izvan svog mjesta. Ako bih ostavio knjigu na stolu, počeo bi vikati da sam odvratna svinja. Nazivao

bi me jebenom, malom guzicom ili malim kurvinim sinom, ili pak šmrkavim kopiletom. To je bilo nešto kao njegov omiljeni sport, da me bombardira tim jadnim imenima. Nikada me nije udario, ali prokleta imena su poslužila svrsi.

Imala sam neki predosjećaj da je bilo nešto u Paulu što je potaklo te jake osjećaje u njegovom očuhu. Nije mi trebalo dugo da shvatim o čemu se radilo. Paul je bio sramežljivo, osjećajno, povučeno dijete, maleno za svoju dob. Kada je moj očuh bio mlad, bio je najmanje dijete u školi. Svi su ga zadirkivali. Kad gaje moja mama upoznala, bio je snažan jer se počeo baviti tjelovježbom. Ipak se moglo primijetiti da je sve to stekao vježbom. Nekako, svi su ti mišići izgledali kao da bi bolje pristajali nekome drugom.

Negdje unutar Paulovog očuha, mali, preplašeni, nedorasli dječak još je uvijek bio živ. I s obzirom na to da je Paul imao tako puno istih karakteristika, postao je simbol očuhovog bolnog djetinjstva. Budući da njegov očuh nikad nije prihvatio sebe kao dijete, osjetio je trenutan bijes

prema malom dječaku koji ga je podsjećao na njega. Koristio je Paula kao žrtveno janje za svoju nedoraslost, s kojom se nije mogao suočiti.

Tiranizirajući Paula nemogućim zahtjevima za savršenstvom, te ga verbalno zlostavljajući, očuh je mogao uvjeriti samog sebe da je moćan i snažan jer dječak nije mogao ispuniti njegove zahtjeve. Šteta koju je radio Paulu vjerojatno nikad nije došla do njegove svijesti. Mislio je da pomaže dječaku da bude savršen.

"Ne mogu biti savršen pa je najbolje da odmah odustanem"

Paulova majka se razvela od svog drugog muža kada je on imao 18 godina, ali tada je Paulov duh već bio ozbiljno povrijeđen. Paul je znao da nikad ne može biti dovoljno "savršen" za svog očuha, te je jednostavno odustao. Kad sam imao četrnaest godina, upleo sam se u droge. To je valjda bio jedini put da sam se osjećao prihvaćenim. Znao sam da neću uspjeti kao frajer i sigurno nisam bio tip za tulume, pa, onda, što je preostalo? Nešto prije nego što sam završio srednju školu, kupio sam neko zaista loše sranje pa sam skoro odapeo. Ah, to je bilo dovoljno. ..Nema šanse da

ponovo prođem kroz to.

Paul je išao na fakultet godinu dana, ali je odustao, usprkos željama i prirođenoj sklonosti za karijeru znanstvenika. Jednostavno se nije mogao koncentrirati. Njegov kvocijent inteligencije je bio iznimno visok, ali je on popuštao pred izazovom. Prepustio se navici odustajanja. Kad je ušao u neke poslove, našao se u antagonističkom obrascu sa svojim šefovima, ponovno proživljavajući svoje djetinjstvo. Išao je od posla do posla, dok napokon nije došao do onog kojeg je mogao voljeti. Zatim je došao k meni da mu pokušam pomoći zadržati ga. Rekla sam da mislim da mu mogu pomoći.

TriP-a

Iako je Paulov očuh izašao iz njegovog života, i dalje je nastavio imati značajan utjecaj na njega jer su se omalovažavajuće poruke još uvijek vrtjele u njegovoj glavi. Kao rezultat toga, ostao je zapleten u onome što nazivam „trima P-ovima": u perfekcionizmu, prolongaciji i paraliziranosti. Stvarno mi se sviđa ovaj novi laboratorij u kojem radim, ali uvijek sam prestravljen da neću napraviti savršen posao. Tako ostavljam dosta toga što moram napraviti, sve dok ne prođe krajnji rok, ili ih napravim u zadnji tren i zajebem stvar. Što više stvari zajebem to sve čekam da će me

otpustiti. Svaki put kad moj nadređeni kaže neki komentar, shvatim to osobno i uvrijedim se. Stalno očekujem da će se svijet srušiti jer sam zabrljao. U zadnje sam vrijeme tako zaostao s poslom, da sam javio da sam bolestan. Jednostavno se ne mogu suočiti s tim.

Paulov očuh je u njega usadio potrebu da bude savršen - perfekcionizam. Paulov strah da neće uspjeti stvari napraviti savršeno dovodi do toga da ih odgađa - prolongacija. Ali što ih više odgađa, to ga više preplavljuju i njegovi strahovi o rušenju lavine pa ga na kraju sprječavaju da

bilo što napravi - paraliziranost.

Pomogla sam mu osmisliti strategiju otvorenog pristupanja njegovim poslodavcima, način na koji će im objasniti da ima osobne probleme koji ometaju njegov rad, i zamoliti ih za dopust. Bili su impresionirani njegovom otvorenošću i zabrinutošću za kvalitetu svoga rada pa su mu dozvolili

izostanak od dva mjeseca. To nije bilo dovoljno vremena da Paul istraži sve svoje probleme, ali je bilo sasvim dovoljno da ga uspijemo izvući iz rupe u koju se zakopao. Kada se vratio na posao, bio je sposoban napraviti prve korake prema suočavanju s tim što mu je očuh učinio, što mu je omogućilo bolje razlikovanje stvarnog sukoba sa svojim nadređenima od sukoba koji se javljaju zbog njegovih unutarnjih rana. Iako je išao na terapiju još sljedećih osam mjeseci, svi su mu na poslu rekli da izgleda kao novi čovjek.

Riječ koja počinje na "U"

Odrasla djeca roditelja perfekcionista obično krenu jednim od dva puta. Ili se nemilosrdno tjeraju na zadobivanje ljubavi i odobravanja roditelja, ili se pobune, do točke u kojoj razviju strah od uspjeha. Ima onih koji se ponašaju kao da ih netko stalno procjenjuje. Kuća nikad ne može biti dovoljno čista. Nikad ne mogu uživati u uspjehu jer su uvjereni da su mogli bolje. Osjećaju pravu paniku ako naprave i najmanju pogrešku.

Zatim postoje oni koji, poput Paula, žive život promašaja jer se ne mogu nositi s riječi koja počinje na "U" - uspjeh. Za Paula, biti uspješan značilo bi kapitulirati pred zahtjevima svog očuha. On bi vjerojatno nastavio s neuspjesima od jednog posla do drugog, da nije utišao glas svog očuha u sebi.

Najokrutnije riječi: "Želio bih da se nikada nisi ni rodio"

Jedan od najekstremnijih primjera pustošenja koje stvara verbalno zlostavljanje bio je Jason, 42-godišnji zgodan policajac, koji je bio članom jedne od mojih bolničkih grupa prije nekoliko godina. Policijska uprava Los Angelesa je inzistirala da bude hospitaliziran jer je psiholog u policiji

zaključio da je Jason sklon samoubojstvu. Na sastanku bolničkog osoblja saznala sam da se Jason nepotrebno izlaže životno ugrožavajućim situacijama. Na primjer, nedavno je pokušao sam napraviti prepad na preprodavače droge, bez pozivanja potrebne pomoći. Malo je nedostajalo da ga ubiju. Na površini, to se činilo kao herojski čin, ali zapravo se radilo o nemarnom, neodgovornom ponašanju. Pročulo se po postaji: Jason se pokušao ubiti na dužnosti.

Trebalo je nekoliko grupnih seansi da bih zadobila Jasonovo povjerenje. Ali jednom kada mi je to uspjelo, uspostavili smo dobar odnos. Još uvijek se vrlo jasno sjećam seanse u kojoj mi je pričao o svojoj bizarnoj vezi s majkom.

Moj otac je zbrisao kad sam imao dvije godine jer se s mojom majkom nije moglo živjeti. Ona je postala još gora nakon što je otišao. Imala je zaista naglu narav i nikad me nije ostavljala na miru, osobito zato jer sam pljunuta slika svog oca. Ne sjećam se dana kad mi nije rekla da želi da se nikad nisam rodio. Kad je imala dobar dan, rekla bi mi: "Izgledaš isto kao tvoj prokleti otac,

i jednako si pokvaren ". Kada je imala loš dan, samo bi rekla: "Željela bih da si mrtav, kao što želim daje tvoj otac mrtav, i da trune u nekom plitkom grobu."

Rekla sam Jasonu da mi njegova majka zvuči ludo. I ja sam to mislio, ali tko će slušati dijete. Jedna od naših susjeda je znala za to. Pokušala me staviti u skrbničku obitelj jer je bila uvjerena da će me mama ubiti. Ali ni nju nitko nije slušao. Zastao je za trenutak i odmahnuo glavom. Isuse, nisam mislio da me ovo sranje još uvijek muči, ali sve se u meni pretvori u led, svaki put kada se sjetim koliko me mrzila.

Jasonu je majka poslala jasnu poruku: ne želim te. Kada je njegov otac otišao i prestao biti dijelom sinovljevog života, samo je jedna činjenica dobila na snazi: Jasonovo postojanje bilo je bezvrijedno.

Putem svojih akcija u policiji, Jason je nesvjesno pokušavao biti poslušni sin koji izvršava zaduženja. Zapravo, trudio se izbrisati svoje postojanje, indirektno pokušavajući učiniti samoubojstvo, kako bi zadovoljio svoju majku. Znao je točno što je potrebno da joj udovolji jer mu je vrlo jasno rekla: "Željela bih da si mrtav." Kao dodatak ogromnoj boli i zbunjenosti koju nosi, ovaj oblik verbalnog zlostavljanja može postati samoispunjujućim proročanstvom. Jasonove suicidalne tendencije relativno su učestale medu djecom takvih roditelja. Za ovu odraslu djecu, suočavanje i nošenje s njihovim otrovnim vezama u prošlosti može doslovno biti pitanje života ili smrti.

Kada "Ti si" postane "Ja sam"

Iako nema sumnje da djeca mogu biti oštećena ponižavanjem koje doživljavaju od svojih prijatelja, učitelja, braće ili sestara i drugih članova obitelji, ipak ih najviše ranjavaju njihovi roditelji. Oni su centar svijeta malog djeteta. I ako tvoji sveznajući roditelji misle loše stvari o tebi, onda to mora biti istina. Ako mama uvijek govori: "Ti si glup", onda si glup. Ako otac stalno govori: "Ti si bezvrijedan", onda to i jesi. Dijete nema drugu stranu pa da može posumnjati u takve procjene.

Kada uzmete takva negativna mišljenja iz tuđih usta i stavite u svoje, nesvjesno, vi ih "internalizirate". Internalizacija negativnog mišljenja -mijenjanje "ti si" u "ja sam" - temelj je niskog samopoštovanja. Osim što značajno šteti slici o sebi kao kompetentnoj osobi vrijednoj ljubavi, verbalno zlostavljanje može stvoriti samoispunjujuća negativna očekivanja o tome kako ćete se snaći u svijetu. U drugom dijelu ove knjige pokazat ću vam kako poraziti ta štetna očekivanja putem pretvaranja internalnog u eksternalno.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

KOLOVOZ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Tema mjeseca ti je "Kako se nositi s nepravdom u obitelji, na poslu i općenito u životu". Ako imaš inspiraciju bilo bi nam drago da to napišeš. Lp

    23.08.2019. 15:42h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dogovoreno, Bglavac. Doviđenja.

    23.08.2019. 08:27h
  • Član bglavacbglavac

    Doviđenja yahoo, lijepo nam opet nešto napiši da imam što komentirati. Lp

    23.08.2019. 08:26h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Tema mjeseca?

    23.08.2019. 08:19h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Radost je čitati članke objavljene na Magicusu, radost je pisati na Magicusu.

    23.08.2019. 08:12h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    I što je najljepše...ta sreća i dalje traje.

    23.08.2019. 08:10h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Kad sam se prijavio na Magicus, bio je to jedan od mojih najsretnijih dana.

    23.08.2019. 08:09h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Otrovni roditelji - Verbalni zlostavljači Otrovni roditelji - Fizički zlostavljači