Kalendar događanja

Član borivoj

Upisao:

borivoj

OBJAVLJENO:

PROČITANO

897

PUTA

OD 14.01.2018.

Otrovni roditelji - Kontrolori

Otrovni roditelji - Kontrolori
"ZAŠTO MI NE DOZVOLJAVAJU ŽIVJETI VLASTITIM ŽIVOTOM?"

 

III.

- "ZAŠTO MI NE DOZVOLJAVAJU ŽIVJETI VLASTITIM ŽIVOTOM?"

(Kontrolori)

Poslušajmo zamišljeni razgovor između odraslog djeteta i njegovog kontrolirajućeg roditelja. Mogu vam garantirati da se taj razgovor ne bi nikada mogao odigrati, no da je ovo dvoje ljudi sposobno iskreno izraziti svoje duboko skrivene osjećaje, mogli bi reći sljedeće:

ODRASLO DIJETE: Zašto se ponašaš tako kako se ponašaš? Zašto je pogrešno sve što napravim? Zašto me ne možeš tretirati kao odraslu osobu? Što će značiti tati ako ne postanem liječnik? Kakve veze ima s kim ću stupiti u brak? Kad ćeš me pustiti da odem? Zašto se ponašaš kao da je svaka moja samostalna odluka napad na tebe?

KONTROLIRAJUĆA MAJKA: Ne mogu opisati bol koju osjećam kad se udaljiš od mene. Trebam te da me trebaš. Ne mogu podnijeti pomisao da te izgubim. Ti si moj cijeli život. Užasno se bojim da ćeš napraviti neke grozne pogreške. Ubilo bi me da vidim da te netko ili nešto povrijedi. Radije bih umrla nego doživjela sebe kao neuspješnu majku.

"To je za tvoje dobro "

Kontrola nije nužno negativna riječ. Ukoliko majka zadrži svoje dvogodišnje dijete umjesto da ga pusti da odluta na cestu, ne nazivamo je kontrolirajućom nego razumnom. Ona provodi kontrolu koja je usklađena sa stvarnošću i motivirana je djetetovom potrebom za zaštitom i usmjeravanjem.

Primjerena kontrola postaje pretjeranom kad majka ograničava svoje dijete deset godina kasnije, dugo nakon što je dijete savršeno sposobno da samo prijeđe cestu.

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom, često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje. Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipulirati i često dominirati njihovim životima.

Strah od toga da ih djeca neće trebati motivira mnoge kontrolirajuće roditelje na podržavanje osjećaja bespomoćnosti kod svoje djece. Ti roditelji imaju nezdravi strah od "sindroma praznog gnijezda", neizbježnog osjećaja gubitka kojeg dožive svi roditelji kad njihova djeca odu iz roditeljskog doma. Velik dio identiteta kontrolirajućih roditelja vezan je uz roditeljsku ulogu pa se oni osjećaju izdanima i napuštenima kada dijete postane samostalno.

Ono što čini kontrolirajuće roditelje toliko podlima jest to da je dominacija obično prerušena u zabrinutost. Fraze poput: "To je za tvoje dobro", "Ovo činim samo za tebe" i "Samo zato što te toliko volim" znače samo jedno: "Činim to samo zato što me toliko plaši da ću te izgubiti pa sam te spreman/na i ojaditi."

Izravna kontrola

Ne postoji ništa otmjeno u izravnoj kontroli. Ona je otvorena, dodirljiva i jasna. "Napravi kao što kažem ili neću nikada više razgovarati s tobom"; "Napravi kako kažem ili više nema džeparca"; "Ne napraviš li kako kažem, nećeš više biti član obitelji"; "Usprotiviš li se mojim željama, dobit ću infarkt zbog tebe". U takvoj kontroli ne postoji ništa suptilno.

Izravnana kontrola obično uključuje zastrašivanje i često je ponižavajuća. Vaši osjećaji i potrebe moraju biti podčinjeni potrebama i osjećajima vaših roditelja. Uvučeni ste u ponor ultimatuma. Vaše je mišljenje bezvrijedno, vaše su potrebe i želje nevažne. Neravnoteža moći je ogromna.

Michael, šarmantan 36-godišnji šef marketinga lijepog lica, pruža dobar primjer za to. Došao je kod mene jer je njegov šestogodišnji brak sa ženom koju duboko voli postao vrlo krhak zbog svađa između njegove supruge i njegovih roditelja. Pravi su problemi počeli tek kad sam se preselio u Kaliforniju. Mislim da je moja majka mislila da je to privremeno preseljenje. No, kad sam joj rekao da sam se zaljubio i da se planiram oženiti, sjetila se da se želim preseliti natrag. Tada je počela povećavati pritisak da me vrati kući.

Zatražila sam da mi kaže više o "pritisku". Najgori incident zbio se otprilike godinu nakon vjenčanja. Planirali smo otići u Boston na proslavu godišnjice braka mojih roditelja, a onda je moja supruga dobila strašnu gripu. Nisam je htio samo ostaviti, pa sam nazvao svoju majku da otkažem. Najprije se rasplakala. Onda mije rekla "Umrijet ću ako ne dođeš na našu godišnjicu ". Povukao sam se i otišao u Boston. Došao sam ujutro prije proslave, no čim sam sišao s aviona

počeli su govoriti da bih trebao ostati cijeli tjedan. Nisam rekao niti da niti ne, no otišao sam sljedećeg jutra. Idućeg me dana nazvao otac: "Ubijaš svoju majku. Cijelu noć je bila budna i plakala. Bojim se da će dobiti moždani udar." Što žele, dovraga, da napravim? Da se razvedem, vratim u Boston i uselim u svoju staru sobu?!

Michaelovi su roditelji mogli vući svoje konce s udaljenosti od 5 000 kilometara. Upitala sam ga jesu li njegovi roditelji ikada počeli prihvaćati njegovu suprugu. Michael je postao vidno preplavljen ljutnjom. Nema šanse! Kad god nazovu, nikada ne pitaju kako je ona. U stvari, uopće je

ne spominju. Kao da se pokušavaju pretvarati da ona uopće ne postoji.

Upitala sam ga je li ikad s tim suočio svoje roditelje, i činio se posramljenim kad je odgovorio: Volio bih da jesam. Svaki put kad su je moji roditelji napali, očekivao sam od nje da to podnese. Kada bi se šalila, molio sam je za razumijevanje. Bože, kakav sam idiot bio! Moji roditelji se iživljavaju na mojoj supruzi, a ja im stalno dozvoljavam daje ranjavaju.

Michaelov je zločin što je postao samostalan. Kao posljedica toga njegovi su roditelji postali očajni i udarili taktikom koju najbolje znaju: uskraćivanjem ljubavi i predviđanjem katastrofe. Kao i većina kontrolirajućih roditelja, i Michaelovi roditelji bili su izrazito egoistični. Osjećali su se ugroženim njegovom srećom, umjesto da je vide kao plaću za svoje roditeljske vještine. Michaelovi interesi njima su bili beznačajni. U njihovom referentom okviru, on se nije preselio u Californiju zbog poslovnih mogućnosti, već da ih kazni. Nije se oženio iz ljubavi, već njima u inat. Njegova supruga nije se razboljela jer se zarazila virusom, nego se razboljela da njih liši njihovog sina.

Michaela su roditelji uvijek prisiljavali da bira između njih i supruge. I svaki su izbor pretvorili u sve-ili-ništa odluku. Ne postoji neutralna zona kod direktno kontrolirajućih roditelja. Ukoliko odraslo dijete pokuša zadobiti neku kontrolu nad svojim životom, plaća cijenu krivnje, frustriranog bijesa i dubokog osjećaja nelojalnosti. Kada je Michael prvi puta došao k meni, mislio je da je najveći problem njegov brak. Nije mu trebalo dugo da shvati da je njegov brak samo žrtva borbe za kontrolu, koja je počela kada se odselio od roditelja.

Brak djeteta može biti izuzetno ugrožavajući za kontrolirajuće roditelje. Novog supružnika vide kao konkurenta za odanost svog djeteta. To vodi do strašnih bitaka između roditelja i supružnika, s odraslim djetetom ulovljenim u unakrsnu paljbu podijeljene lojalnosti.

Neki će roditelji napasti novu vezu kritikom, sarkazmom i predviđanjima neuspjeha. Drugi će, kao Michael, odbiti prihvaćanje novog partnera ili čak ignorirati samo postojanje supružnika. Neki će direktno progoniti novog partnera. Nije neobično da te taktike stvore takve potrese, da se brak raspadne.

"Zašto se prodajem svojim roditeljima?"

Novac je uvijek bio primarni jezik moći, što ga čini logičnim oružjem kontrolirajućih roditelja. Mnogi otrovni roditelji koriste novac da bi svoju djecu održali ovisnom. Kim mi je došla s nizom briga. U 41. godini bila je gojazna, nezadovoljna poslom, razvedena, s dvoje adolescentne djece. Osjećala je da je zapela u glibu: željela je smršaviti, riskirati u karijeri i pronaći neki smjer u svom životu. Bila je uvjerena da bi se svi njezini problemi mogli riješiti kada bi samo mogla pronaći Gospodina Pravog.

Tijekom naših susreta postalo je jasno da je Kim vjerovala da je nitko i ništa bez muškarca koji će se brinuti za nju. Pitala sam je otkuda joj ta ideja. Sigurno ne od mog supruga. Trebala sam se više brinuti za njega. Upoznala sam ga čim sam završila fakultet. Imao je 27 godina, još je živio sa svojim roditeljima i u stvari je lutao u tome što će raditi u životu. No bio je osjećajan i romantičan pa sam se zaljubila. Moj se otac s tim uopće nije slagao, no mislim da je potajno bio

zadovoljan što sam izabrala nekog tko ne zna što bi. Kad sam inzistirala na udaji za njega, otac mi je rekao da će nas uzdržavati neko vrijeme, a u najgorem će slučaju zaposliti mog supruga u svojoj kompaniji. Naravno da moj otac zbog toga izgleda kao sjajna osoba, ali to mu je dalo nevjerojatnu moć nad nama. I dalje sam bila tatina djevojčica, iako sam bila u braku. Moj nas je otac nastavio financijski izvlačiti, ali nam je zauzvrat određivao kako da živimo svoje živote. Vodila sam kućanstvo i odgajala djecu, a ipak...

Kim je stala usred rečenice. Pitala sam je: "A ipak što?" Pogledala je u pod i završila: A ipak..., još uvijek sam trebala tatu da brine o meni.

Upitala sam Kim može li vidjeti vezu između svoje veze s ocem i svoje ovisnosti o muškarcima, koji bi trebali učiniti njezin život dobrim. Nije upitno daje otac bio najmoćnija osoba u mom životu. Obožavao me je kada sam bila mala, no nije mogao podnijeti trenutak kad sam počela razmišljati svojom glavom. Imao je svoje napadaje vrištanja ako sam se usudila ne složiti se s njim. Svakako bi me nazivao. Bio je stvarno glasan i zastrašujući. Kad sam bila u pubertetu, počeo je koristiti novac da bi me doveo u red. Ponekad bi bio nevjerojatno darežljiv pa bih se

osjećala voljeno i sigurno. No drugi put bi me ponižavao, tjerajući me da molim i plačem za bilo što, od novca za kino do novca za udžbenike. Nikad nisam bila sigurna što su bili moji prijestupi. Znam da sam provela puno vremena pokušavajući smisliti kako da mu udovoljim. Nikada nije bilo isto dva dana za redom. On je stalno otežavao stvari.

Za Kim su pokušaji udovoljavanja ocu bili poput utrke u kojoj je on stalno pomicao crtu cilja. Što bi ona brže trčala, on bi je pomicao dalje. Nije mogla pobijediti. Novac je koristio i kao nagradu i kao kaznu, bez logike ili konzistencije. Naizmjenično je bio velikodušan i škrt s novcem, jednako kao i s ljubavlju i pažnjom. Njegove pomiješane poruke zbunjivale su je. Njezina je ovisnost postala isprepletena s njegovim odobravanjem. Ta se zbrka nastavila u odrasloj dobi. Poticala sam supruga da se zaposli kod mog oca. Kakva je to greška bila! Sad nas je stvarno imao u šaci. Sve je trebalo biti po njegovom - od izbora stana do toalet kontrole djece. Jimov život je pretvorio u pakao na poslu i on je na kraju dao otkaz. Otac je to vidio kao još jedan dokaz Jimove

bezvrijednosti, iako je Jim našao drugi posao. Otac me zaista razbjesnio i prijetio je da će nam prestati pomagati, ali onda bi se potpuno promijenio i kupio mi za Božić novi automobil. Kad mi je predao ključeve, rekao je: "Zar ne želiš muža bogatog poput mene? "

Kimin otac je koristio svoju financijsku moć na vrlo okrutan i destruktivan način, dok se pretvarao da je velikodušan. Nastojao se prikazati još nezamjenjivijim u Kiminim očima i neprestano je ponižavao njezinog supruga. Na taj ju je način nastavljao kontrolirati i dugo nakon što

je napustila gnijezdo.

"Zar ništa što napraviš ne može ispasti dobro?"

Mnogi otrovni roditelji kontroliraju svoju odraslu djecu tretirajući ih kao da su bespomoćna i nesposobna, čak i kad je to u velikom neskladu sa stvarnošću.

Martin, mršav, proćelav 40- godišnji predsjednik male građevinarske tvrtke, došao mi je u istinskoj panici. Rekao je: Zaista se bojim. Nešto mi se dogodilo. Imam napade bijesa. Samo izgubim kontrolu. Uvijek sam bio potpuno nenasilna osoba, ali u nekoliko zadnjih mjeseci vrištim na ženu i djecu, lupam vratima, a prije tri tjedna toliko sam popizdio da sam šakom napravio rupu u zidu. Bojim se da ću nekoga povrijediti.

Pohvalila sam ga za njegovu hrabrost i želju da se uključi u terapiju prije nego što problem izbjegne kontroli. Pitala sam ga koga je želio udariti kada je napravio rupu u zidu. Gorko se nasmijao: To je lako - mog starog. Bez obzira koliko se trudio, on me uvijek natjera da se osjećam kao daje sve što radim krivo. Vjerujete li da ima muda ismijavati me pred zaposlenicima ?

Kada je Martin vidio da izgledam začuđeno, objasnio je: Moj me otac uzeo u posao prije osamnaest godina i nakon nekoliko godina otišao je u penziju, tako da vodim posao već petnaest godina. Ali svakog prokletog tjedna otac dođe i počne pregledavati račune. Onda mi prigovara kako vodim knjige. Hoda za mnom i viče kako uništavam njegovu tvrtku. I to radi pred mojim zaposlenicima. Ironija je da sam ja preokrenuo posao. Udvostručio sam nam profit u zadnje tri godine, ali me on neće ostaviti na miru. Hoće li taj čovjek ikada biti zadovoljan ?!

Martin je stalno trebao skakati kroz obruče kako bi se dokazao. Imao je realan dokaz postignuća - svoj profit - no taj je dokaz izblijedio prilikom neodobravanja njegova oca. Sugerirala sam Martinu da je moguće da se njegov otac osjeća ugroženo zbog njegovog uspjeha. Činilo se da je ego njegovog oca vezan uz pokretanje tog posla, no sada je očev uspjeh zasjenjen sinovljevim.

Upitala sam Martina je li tijekom tih epizoda osjećao nešto drugo osim ljutnje, koju je moguće razumjeti. Naravno da jesam. Sramim se reći vam ovo, ali svaki put kad on ušeće u ured, osjećam se kao da imam dvije godine. Čak ne mogu odgovoriti kako treba na pitanja. Počnem zamuckivati, ispričavati se i osjećam se prestrašeno. On izgleda tako moćno da se, iako smo jednake fizičke veličine, osjećam upola manjim. Ima taj hladan pogled i prigovaračku notu u glasu. Zašto se ne može ponašati prema meni kao prema odrasloj osobi?

Martinov otac koristio je posao kako bi održao Martina u osjećajima bespomoćnosti, što mu je, zauzvrat, omogućavalo da se osjeća bolje sa samim sobom. Kad je tata pritisnuo pravu polugu, Martin bi postao bespomoćno dijete u odjeći odraslog.

Trebalo je vremena, ali je Martin ipak shvatio da treba odustati od nadanja da će se njegov otac promijeniti. Martin se sada trudi promijeniti način svog ophođenja s ocem.

Tiranija manipulatora

Postoji još jedan moćni oblik kontrole koji je, iako suptilniji i skriveniji od direktne kontrole, jednako razoran: manipulacija. Manipulatori dobivaju ono što žele, bez da to ikada traže, bez da ikada riskiraju odbijanje izlažući iskreno svoje želje.

Svi mi manipuliramo drugima u različitom stupnju. Malo nas se osjeća dovoljno sigurnima da jednostavno zatražimo sve ono što želimo pa razvijamo indirektne načine traženja. Ne zatražimo od supružnika da nam donese čašu vina, već pitamo ima li koja otvorena boca; ne kažemo gostima da je vrijeme da odu, već zijevamo; atraktivnog stranca ne tražimo broj telefona, nego se upuštamo u neobavezni razgovor. Djeca manipuliraju roditeljima jednako kao i roditelji djecom. Supružnici, prijatelji i rođaci -svi manipuliraju jedni drugima. Prodavač zarađuje za život manipulacijom. Ne postoji ništa zlo u tome; u stvari je manipulacija normalan oblik ljudske komunikacije. No, kad postane sredstvom neprestane kontrole, manipulacija može biti izrazito destruktivna, osobito u odnosu roditelj - dijete. S obzirom na to da su manipulativni roditelji toliko vješti u skrivanju svojih iskrenih motiva, njihova djeca žive u svijetu zbrke. Znaju da ih roditelji kontroliraju, ali ne mogu shvatiti kako.

"Zašto svaki put ona mora pomagati? "

Jedan je od najčešćih tipova otrovnih manipulatora "pomagač". Umjesto da ih puste, pomagači stvaraju situacije u kojima su "potrebni" u životima odrasle djece. Manipulacija često dolazi upakirana u dobronamjernu, no neželjenu pomoć.

Lee, stara 32 godine, otvorena je bivša, vrlo uspješna, amaterska tenisačica pjegavog lica, koja je uspješna kao teniska profesionalka u rekreativnom klubu. Usprkos aktivnom socijalnom životu, profesionalnoj afirmaciji i dobrom poslu, padala je u redovite periode duboke depresije.

Njezin odnos s majkom ubrzo je počeo dominirati našim prvim susretom: Jako sam se trudila doći do toga gdje sam sada, ali moja majka misli da ne znam ni zavezati cipele. Cijeli je njezin život vezan uz mene, i sve je gore otkad je tata umro. Jednostavno me ne pušta. Stalno mi donosi hranu u stan jer misli da se ne hranim dovoljno dobro. Ponekad se vratim kući i ustanovim da je bila kod mene i počistila, "kao uslugu ". Čak presloži moj ormar i premjesti namještaj!

Upitala sam ju je li ikada jednostavno zamolila majku da prestane to činiti. Stalno je molim. Njoj se pojave suze i počne plakati. "Što je loše u majci koja pomaže kćeri koju voli? ". Prošli mjesec bila sam pozvana na turnir u San Francisco. Moja majka je stalno pričala kako je to daleko i kako nisam u stanju voziti cijelim putem sama pa je ponudila da ide sa mnom. Kad sam joj rekla da stvarno ne mora ići, ponašala se kao da je pokušavam prevariti za besplatno ljetovanje. Onda sam rekla da pristajem. Veselila sam se tome što ću provesti neko vrijeme sama, no tko sam ja da

išta govorim?

Dok smo zajedno radile u terapiji, Lee je počela uviđati koliko je majka potkopala njezine osjećaje vlastite sposobnosti. No svaki put kad bi Lee pokušala izraziti svoje frustracije, preplavila bi je krivnja jer se njena majka činila toliko punom ljubavi i pažnje. Lee je postala izrazito ljuta na

svoju majku i, s obzirom da nije mogla iskaliti svoju ljutnju, držala ju je u sebi. Na kraju je ljutnja pronašla izlaz putem depresije.

Naravno, njezina depresija je samo nastavljala krug. Majka nikada nije propuštala izreći stvari poput: "Pogledaj kako si mi potištena. Daj da skuham mali ručak, samo da te razveselim."

U rijetkim prilikama kada je Lee pronašla hrabrosti reći majci kako se osjeća, njezina bi majka postala uplakana mučenica. Lee bi se svaki put osjećala krivom i pokušavala ispričati, no majka bi je odsjekla s: "Ne brini za mene, bit ću dobro."

Napomenula sam Lee da ne bi bila toliko ljuta kad bi njezina majka bila direktnija u traženju toga što želi. Lee se složila. U pravu ste. Kad bi samo rekla: "Usamljena sam, nedostaješ mi, voljela bih provoditi više vremena s tobom ", znala bih s čime imam posla. Imala bih neke izbore. A

sada kao daje preuzela moj život.

Kad je Lee oplakivala nedostatak izbora, odražavala je vjerovanja mnoge odrasle djece manipulativnih roditelja. Manipulacija stjera ljude u kut: da bi se borili s njom, moraju povrijediti nekoga tko se "samo trudi da bude dobar". Većini ljudi je lakše predati se.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LISTOPAD...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    01.10.2019. 11:53h
  • Član bglavacbglavac

    Hvala vanessa. Lp

    01.10.2019. 06:17h
  • Član vanessavanessa

    ♥*♪♫♥♥♥♫♥*♪♫♥♥♥♫

    30.09.2019. 14:09h
  • Član vanessavanessa

    Pozdrav Magicusu...mojim prvim virtualnim prijateljima***

    30.09.2019. 14:02h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Otrovni roditelji - Neadekvatni roditelji Otrovni roditelji - Kontrolori - nastavak