Kalendar događanja

Član borivoj

Upisao:

borivoj

OBJAVLJENO:

PROČITANO

283

PUTA

OD 14.01.2018.

Otrovni roditelji - POČECI SAMODEFINIRANJA

Otrovni roditelji - POČECI SAMODEFINIRANJA
Emocionalna neovisnost ne traži od vas da napravite rez sa svojim roditeljima. To znači da možete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete odvojena osoba. To znači da možete biti ono što jeste, i da možete pustiti roditelje da budu ono što jesu.

 

XI. - POČECI SAMODEFINIRANJA

Emocionalna neovisnost ne traži od vas da napravite rez sa svojim roditeljima. To znači da možete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete odvojena osoba. To znači da možete biti ono što jeste, i da možete pustiti roditelje da budu ono što jesu.

Kad se osjećate slobodnima imati vlastita vjerovanja, osjećaje i ponašanja, odvojene od onih koje imaju vaši roditelji (ili drugi ljudi), tada ste "samodefinirani". Ukoliko se vašim roditeljima ne sviđa ono što činite ili kako razmišljate, neizbježno ćete morati tolerirati određenu nelagodu. I morat ćete tolerirati njihovo nezadovoljstvo vama u trenucima kad odlučite da se nećete mijenjati samo zbog njih. Čak i ako su neka vaša vjerovanja jednaka vjerovanjima vaših roditelja, ili ako oni odobravaju neko vaše ponašanje, ključno je da činite svoje vlastite izbore i da se osjećate slobodnima da se s roditeljima složite ili ne složite.

To ne znači da vas ohrabrujem da bezosjećajno gazite preko tuđih osjećaja ili da ignorirate utjecaj koji vaše ponašanje može imati na druge ljude. Ali ne smijete ni dozvoliti da drugi gaze preko vas. Svi moramo pronaći ravnotežu između brige za sebe i brige za osjećaje drugih ljudi. Nitko ne može biti samodefiniran čitavo vrijeme. Svi smo mi dio većeg društva. Nitko nije potpuno oslobođen želje za tuđim odobravanjem. Nitko nije potpuno oslobođen od neke vrste emocionalne ovisnosti i vrlo malo bi nas to željelo biti. Ljudska bića su društvene životinje, a otvorene veze zahtijevaju određeni stupanj emocionalne međuovisnosti. Iz tog razloga samodefinicija mora biti donekle fleksibilna. Nema ništa lošeg u tome da radite kompromise sa svojim roditeljima, dokle god je to nešto što ste sami odabrali učiniti, po svojoj slobodnoj volji. Ovdje govorim o održavanju vlastite emocionalne cjelovitosti, iskrenosti prema samom sebi.

Ponekad je u redu biti sebičan

Mnogi se ljudi ne bore za sebe jer brkaju samodefiniciju i sebičnost. Riječ sebičan aktivira sve naše tipke za krivnju. Sandy - frizerka koju su nepraštajući roditelji i u odrasloj dobi nastavljali kažnjavati za pobačaj koji je napravila s 15 godina - dovela je samu sebe u emocionalni pakao, da bi izbjegla da je smatraju sebičnom. Objasnila je: Našla sam se u slijepoj ulici. Mislim da sam možda

upravo uništila cijeli svoj život. Moji preuređuju kuću. Majka me nazvala prošli tjedan da mi kaže da je izluđuje buka i da ona i tata žele doći k nama dok se preuređivanje ne završi, što bi moglo potrajati tjednima. Stvarno nisam htjela pristati, ali što sam mogla napraviti? Mislim, oni su

moji roditelji. Kad je moj suprug saznao, skoro je umro. Znate, on koristi slobodnu sobu kao svoj ured i upravo je usred velikog projekta. Zato me nagovorio da ponovo nazovem majku i predložim da bi možda bilo bolje da ona i tata odu u hotel umjesto da dođu kod nas. Ona je iskočila iz kože.

Dobila sam pola sata priče o tome kako sam nezahvalna i sebična i daje to najmanje što mogu učiniti za njih nakon svega što su učinili za mene. Rekla sam joj da moram o tome razgovarati s Billom, ali već znam što će on reći. Što da napravim, Susan?

Predložila sam joj da iskoristi ovu malu krizu kao priliku za započinjanje procesa samodefiniranja. Bilo je vrijeme da sagleda trenutnu zbrku i da je ne shvati kao izolirani incident, već problem koji se zadnji pojavio u tekućem obrascu njezinog odnosa s roditeljima. Ovdje se ne radi o njihovom doseljavanju k njoj, radi se o njezinoj automatskoj reakciji udovoljavanja i prilagođavanja njima. Ako želi prekinuti taj obrazac, najprije se mora usmjeriti na ono što ona želi, a ne na ono što njezini roditelji zahtijevaju od nje. Pitala sam je zna li uopće što želi.

SANDY: Prva mi prođe kroz glavu želja da me roditelji ostave na miru. Ne želim da odsjednu kod nas. To će biti grozno. Mislim, osjećam se krivom što to uopće spominjem, djeca bi trebala brinuti za svoje roditelje. Možda im jednostavno kažem da mogu doći. Barem se neću osjećati tako grozno u vezi s tim. Puno je lakše svađati se s Billom nego s roditeljima. Zašto ne mogu sve učiniti sretnima?

SUSAN: Sami odgovorite na to pitanje.

SANDY: Ne znam odgovor. Zato sam ovdje. Mislim, znam da u ovom trenutku ne želim da žive sa mnom, ali ih volim - ne mogu im samo tako okrenuti leda.

SUSAN: Ne tražim da im okrenete leđa. Tražim da zamislite kako bi izgledalo da im ponekad kažete "ne", da postavite granice u tome koliko ste voljni žrtvovati za njih. Budite "samodefinirani", Sandy. Donosite odluke na temelju onoga što vi želite i što je vama potrebno, radije nego na temelju onoga što oni žele i trebaju.

SANDY: To zvuči tako sebično.

SUSAN: Ponekad je u redu biti sebičan.

SANDY: Želim biti dobra osoba, Susan. Odgojena sam da vjerujem da se dobri ljudi žrtvuju za druge.

SUSAN: Dušo, da ste toliko dobri prema sebi kao što ste prema svojim roditeljima, vjerojatno ne biste trebali biti ovdje. Vi ste jako dobra osoba - prema svima osim prema sebi.

SUSAN: Kako to da se onda osjećam tako loše?

Sandy je počela plakati. Bilo joj je toliko važno pokazati majci da nije ni sebična ni nezahvalna, da je bila voljna pretvoriti i svoj dom i svoj brak u metež.

Sandy je bazirala mnoge od svojih životnih odluka na pretjerano razvijenom osjećaju obaveze prema svojim roditeljima. Vjerovala je da joj je dužnost zakopati vlastite potrebe ispod njihovih. Rijetko je činila ono što je sama željela učiniti, i to je dovelo do godina potisnute ljutnje i nedostatka samoispunjenosti, što je rezultiralo depresijom.

Sandy je, kao što nas većina čini, reagirala u odnosu sa svojim roditeljima gotovo automatski, ustrašeno. Reagirajući, obično činimo nešto bez razmišljanja, bez slušanja i bez istraživanja naših mogućnosti. Ljudi su obično najreaktivniji kad se osjećaju emocionalno ugroženima ili napadnutima. Ta se reaktivnost može pojaviti u gotovo svim odnosima u našem životu – s ljubavnikom, šefom, djetetom ili prijateljem - ali je gotovo uvijek najintenzivnija s našim roditeljima.

Kad ste reaktivni, ovisite o tuđem priznanju. Osjećate se dobro sa samima sobom samo ako vam se nitko ne suprotstavlja, ne kritizira vas ili vam se suprotstavlja. Vaši su osjećaju često izrazito neproporcionalni događajima koji su ih izazvali. Dobronamjerni savjet doživjet ćete kao osobni napad; blagu konstruktivnu kritiku kao osobni neuspjeh. Bez odobravanja drugih ljudi imat

ćete velike teškoće s održavanjem čak i najmanje emocionalne stabilnosti.

Kad ste reaktivni, obično govorite rečenice kao što su: "Poludim svaki put kad mi mama govori kako da živim svoj život"; "Oni stvarno znaju kako da me izbace iz takta, uvijek poludim s njima" ili "Dovoljno je da samo čujem tatin glas, već mi se zacrni pred očima." Kad dozvolite da vaše emocionalne reakcije postanu automatske, odustajete od kontrole, predajući svoje osjećaje drugima na srebrnom pladnju. To im daje ogromnu moć nad vama.

Odgovaranje nasuprot reagiranju

Suprotnost reaktivnosti je osjetljivost. Kad ste osjetljivi, istovremeno i razmišljate i osjećate. Svjesni ste svojih osjećaja, ali im ne dozvoljavate da vas dovedu do impulzivnog reagiranja. Osjetljivost vam, također, dozvoljava i da zadržite osjećaj vlastite vrijednosti, usprkos svemu što bi vaši roditelji mogli reći o vama. To je izrazito korisno. Misli i osjećaji drugih ljudi više vas ne odvlače u ponor sumnje u sebe. Vidjet ćete cijeli spektar novih mogućnosti i izbora u suočavanju s drugim ljudima, jer vaša perspektiva i osjećaj za donošenje zaključaka više nisu zatrpani vašim emocijama. Osjetljivost vam može vratiti dobar kontrole nad vlastitim životom.

Sandy je morala postati manje reaktivnom, a više osjetljivom. Upozorila sam je da su promjene u ponašanju mukotrpne svima, pa i meni, ali sam je uvjerila da može uspjeti, ako je voljna raditi na tome. Bila je voljna.

Prva stvar koju sam tražila da učini bila je da prepozna da većina njezinih razmišljanja o sebi zapravo dolazi od onoga što su joj govorili roditelji - od njihove definicije nje same. Negativan dio te definicije uključivao je nazivanje Sandy sebičnom, nezahvalnom i lošom. Trebalo je mnogo godina da internalizira tu negativnu sliku o sebi, tako da ju je nemoguće promijeniti preko noći. Međutim, pokazala sam joj neke početne strategije ponašanja, koje će omogućiti započinjanje procesa zamjene roditeljske definicije nje same nekim realističnijim prikazom toga tko je ona

zapravo. Tražila sam da zamisli da sam joj ja majka. Željela sam da pomoću igranja uloga pronađe novi način odgovaranja na majčino kritiziranje, suprotan njezinoj uobičajenoj predaji.

SUSAN (kao majka): Ti si sebična i nezahvalna!

SANDY: Ne, nisam! Uvijek mislim na sve druge. Uvijek mislim na tebe. Ubijam se pokušavajući ne povrijediti tatu i tebe. Što je sa svim onim situacijama kad sam bila iscrpljena, a ipak sam te vodila u kupovinu ili vas pozvala na ručak? Što god napravila, nije ti dovoljno.

Rekla sam Sandy da se postavila obrambeno. I dalje se ispričavala, raspravljala i objašnjavala. Morala ih je prestati tjerati "da shvate". Sve dok je tražila majčino odobravanje, bila je pod njezinom kontrolom. Morala se riješiti obrambenog stava ako se željela otpetljati. Ideja je

odstraniti što je moguće više uzavrelih osjećaja iz odnosa. Da bih joj pokazala što sam pod tim mislila, zamijenile smo uloge. Sandy je bila njezina majka, a ja sam bila Sandy.

SANDY (kao majka): Tvoj otac i ja trebamo mjesto gdje bismo odsjeli. Ti si sebična i nezahvalna!

SUSAN (kao Sandy): Bože, mama, zanimljivo je da to vidiš na taj način.

SANDY (kao majka): Nakon svega što smo učinili za tebe, ne mogu uopće vjerovati da nam predlažeš da idemo u hotel.

SUSAN (kao Sandy): Žao mi je što si se uzrujala.

SANDY (kao majka): Možemo li ostati kod tebe ili ne?

SUSAN (kao Sandy): Moram razmisliti o tome.

SANDY (kao majka): Želim odgovor, mlada damo!

SUSAN (kao Sandy): Znam da želiš, mama, ali moram razmisliti o tome.

SANDY (izlazeći iz uloge): Ne znam što bih još rekla.

Sandy je otkrila neke zanimljive stvari tijekom ove vježbe. Otkrila je da neobrambeni odgovori sprječavaju da se konflikt razbukta i, što je jednako važno, nije se morala dovesti u situaciju da je pritisnu uza zid dok se pokušava obraniti.

 

Neobrambenost

Nikog od nas nisu učili da odgovaramo ne braneći se. To je razlog zbog kojeg se ova tehnika ne usvaja lako. Potrebno ju je učiti i vježbati. Također, većina ljudi pretpostavlja da će ih, ako se ne budu branili u sukobima, njihovi suparnici smatrati slabima i da će ih pregaziti. Zapravo, točno je suprotno. Ako možete ostati mirni i odbiti da vas zahvati oluja, zadržavate snagu.

Ne mogu dovoljno naglasiti da je od presudne važnosti naučiti i koristiti neobrambene odgovore, naročito u odnosu s otrovnim roditeljima. Taj tip odgovora može u velikoj mjeri pomoći u prekidanju kruga napada, povlačenja, obrane i jurišanja. Ovo su neki primjeri neobrambenih odgovora koje možete koristiti u svojim dnevnim međuodnosima:

- Da?

- O, razumijem.

- To je zanimljivo.

- Stvarno si zapeo za svoje mišljenje.

- Žao mi je što ne odobravaš.

- Daj da razmislim o tome.

- Zašto ne bismo pričali o tome kad ne budeš uzrujan/uzrujana?

- Žao mi je što si povrijeđen/povrijeđena (uzrujan/uzrujana, razočaran/razočarana).

Važno je da uvježbavate neobrambene odgovore nasamo, prije nego što ih počnete primjenjivati s drugima. Da biste to napravili, zamislite svoje roditelje u sobi kako vam govore nešto kritizirajuće ili ponižavajuće. Ogovorite im glasno, neobrambeno. Zapamtite, onog trenutka kad se počnete prepirati, ispričavati, objašnjavati ili pokušavati postići da promijene mišljenje, predali ste im veći dio svoje moći. Ako tražite od nekoga da oprosti ili razumije, dajete mu moć da odbije učiniti ono što ste ga tražili. Međutim, ako koristite neobrambene odgovore, ne tražite ništa, a ako ne tražite ništa, ne mogu vas odbiti.

Kad se sprijateljite s neobrambenim odgovorima, pokušajte ih upotrijebiti u nekom nesporazumu s osobom koja nije vaš roditelj. Dobro ih je testirati na nekome s kim ste manje emocionalno povezani – s kolegom ili površnim prijateljem. U početku će se vjerojatno činiti čudnim i neprirodnim. Možda ćete primijetiti kako se vraćate na obrambene odgovore u trenucima frustracije. Kao i kod svake nove vještine, morat ćete vježbati i biti spremni na neke pogreške. No, na kraju će vam to postati normalno.

Iskazivanje stavova

Postoji još jedna strategija ponašanja - nazivam je "iskazivanje stavova" - koja vam može pomoći da postanete manje reaktivni i potaći vas na putu samodefiniranja.

Iskazivanjem stavova definirate što mislite i vjerujete, što vam je važno, što ste spremni i što niste spremni činiti, o čemu se može, a o čemu se ne može s vama pregovarati. Važnost vaših izjava može varirati – može se raditi o mišljenju koje imate o filmu koji ste nedavno gledali, ili o osnovnim vjerovanjima koje imate o životu. Naravno, prije nego što možete iskazati svoj stav, morate ga odrediti.

Kad sam upitala Sandy što zapravo želi učiniti u vezi sa zahtjevima svojih roditelja, rekla je: "Ne znam. Toliko sam zabrinuta da ću ih uzrujati, da mi je vrlo teško znati što sama želim." Sandyina je dilema tipična za većinu ljudi koji su proveli veći dio svojih života osjećajući se pretjerano odgovornima za svoje roditelje. Teško je definirati tko ste, ako ste imali tako malo mogućnosti činiti to u prošlosti.

Da bih pomogla Sandy iskazati njezine stavove, istakla sam da u osnovi postoje samo tri stava koja može zauzeti:

1. Nisam vam spremna dozvoliti da odsjednete u mojoj kući.

2. Spremna sam vam dozvoliti ostati na određeno, ograničeno vrijeme.

3. Spremna sam vam dozvoliti ostati koliko god budete željeli.

Sandy je smatrala da bi želja da uopće ne dođu k njoj bila preveliki skok za nju da im to kaže. Složila se s tim da im kaže da mogu ostati kod nje tjedan dana. Vjerovala je da je to dobar način da zaštiti svoje potrebe i istovremeno djelomično umiri roditelje.

 

Preoblikovanje izjave "Ne mogu"

Sandy nije bila potpuno zadovoljna svojim rješenjem. Ono je i dalje bilo prevelik teret za njezinog supruga i njihovu vezu, a vjerovala je da je svemu tome uzrok njezina slabost. S dubokim je uzdahom rekla: "Mislim da se jednostavno ne mogu suprotstaviti svojim roditeljima." Tražila sam da ponovi svoju izjavu, s tim da umjesto "ne mogu" kaže: "Još se nisam suprotstavila svojim roditeljima."

"Još nisam" podrazumijeva izbor, dok "ne mogu" znači upravo suprotno: konačnost. Nedostatak izbora je direktno povezan sa stopljenošću s roditeljima. To je ključ kojim se dijete drži zaključano. Dječje izbore diktiraju odrasli. Govoreći "još nisam", otvarate vrata novom ponašanju u

budućnosti. Uključujete nadu.

Neki ljudi misle da ako samo preimenuju nepoželjno ponašanje u izbor, umjesto da ga promijene, zapravo priznaju poraz. Ne slažem se s tim. Gledam na izbor kao na ključ samodefinicije. Bilo koja odluka koja se temelji na izboru, odvodi nas od reaktivnosti. Postoji velika razlika između izabiranja da popustite roditeljima, zato što ste uzeli u obzir sve mogućnosti

i zaključili da niste pripremljeni za borbu, i automatskog popuštanja, zato što se osjećate bespomoćnima. Izabirati znači činiti korak naprijed prema kontroli; reagirati popuštanjem znači povlačiti se u stanje u kojem ste sami kontrolirani. To možda ne izgleda kao ogroman napredak, ali vas uvjeravam da jest.

Iskušavanje na roditeljima

Neki su moji pacijenti toliko uzbuđeni uspjehom koji su doživjeli isprobavajući svoja nova ponašanja, da ne mogu dočekati da ih isprobaju na svojim roditeljima. Međutim, mnogi brinu da će njihovi roditelji biti frustrirani ili bijesni zbog njihovih neobrambenih odgovora ili iskazivanja stavova. Otrovni roditelji navikli su povlačiti konce svoje djece. Uznemire se kad se ne dogodi ono što su očekivali. Moj savjet je: učinite to. Što prije, to bolje. Odgađajući napraviti taj mali korak, provodeći tjedne ili mjesece "razmišljajući o tome", samo ćete povećati svoju tjeskobu. Zapamtite:

Odrasla ste osoba i možete podnijeti nelagodu da biste postali potpuno svojima.

Učiniti nešto rijetko je tako teško kao što se predviđa. Ne trebate započeti s emocionalno najnabijenijim problemom između vas i vaših roditelja. Možete započeti vježbati neobrambene odgovore kad se vašoj majci ne sviđa boja vašeg ruža za usne ili kad otac kritizira vaše kuhanje.

Predložila sam Sandy da većinu vremena, kad njezini roditelji budu živjeli s njom, iskoristi za vježbanje neobrambenih odgovora i iskazivanja stavova, u vezi s malim stvarima. Ohrabrivala sam je da izrazi svoje misli i razmišljanja. Umjesto da kaže: "Ti si kriva, sebičnost je tvoja pogreška", mogla bi reći: "Ne slažem se s tobom, mislim da je to sebično". Na taj bi način njezin stav bio izražen kao mišljenje, umjesto kao suprotstavljanje, smanjujući šansu poticanja emocionalne reakcije.

Također sam predložila da, ako se osjeća dovoljno hrabrom, pokuša rješavati neke od većih problema u svom odnosu s roditeljima tako da postavi granice, dajući im na znanje što je spremna, a što nije spremna učiniti za njih.

Iako je Sandy bila bojažljiva u pogledu stvari koje sam tražila da učini, znala je da će ostati zaglavljena u svojoj kolotečini ako ne počne isprobavati neka od novih ponašanja. Međutim, bila je pesimistična u vezi s mogućnošću promjene svojih roditelja. Upitala me kako će se moći osjećati dobro zbog promjena u ponašanju ako one ne budu efikasne - ako se njezini roditelji ne promijene, kao njihov rezultat. Podsjetila sam je da se oni ne moraju promijeniti. Ako ona promijeni načine na koje im odgovara, tada će jednostrano promijeniti i svoj odnos s njima. To može dovesti do toga da

se oni promijene, ali ako se to i ne dogodi, prebacit će ravnotežu moći u svoje vlastite ruke.

Kad postanete samodefinirani - kad postanete osjetljivima, umjesto reaktivnima, kad počnete davati jasne izjave o onome što osjećate i mislite, kad postavite granice između onoga što jeste i onoga što niste spremni činiti - vaš će se odnos s roditeljima morati promijeniti.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    ♥*:))))))))*

    11.11.2019. 16:31h
  • Član iridairida

    ♥*

    11.11.2019. 15:20h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥tko naiđe njemu pusa:)))))))))

    09.11.2019. 17:40h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    30.10.2019. 15:31h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Otrovni roditelji - „ODRASLA SAM OSOBA. ZAŠTO SE TAKO NE OSJEĆAM?" Otrovni roditelji - TKO JE ZAPRAVO ODGOVORAN?