Kalendar događanja

Član borivoj

Upisao:

borivoj

OBJAVLJENO:

PROČITANO

288

PUTA

OD 14.01.2018.

Otrovni roditelji - KONAČNA IZDAJA (Seksualni zlostavljači)

Otrovni roditelji - KONAČNA IZDAJA (Seksualni zlostavljači)
KONAČNA IZDAJA (Seksualni zlostavljači)

VII.- KONAČNA IZDAJA (Seksualni zlostavljači)

Incest je možda najokrutnija i najveća zagonetka ljudskih iskustava. To je izdaja najosnovnijeg povjerenja između djeteta i roditelja. To je emocionalno pustošenje. Mlade žrtve su u potpunosti ovisne o svojim agresorima, tako da nemaju kamo pobjeći, i nikoga kome mogu pobjeći. Zaštitnici postaju gonitelji i stvarnost postaje zatvor prljavih tajni. Incest izdaje samo srce djetinjstva - njegovu nevinost.

U posljednja dva poglavlja razmatrali smo neke od tamnijih strana otrovnih obitelji. Susreli smo se s roditeljima koji imaju nevjerojatni nedostatak empatije i suosjećanja prema svojoj djeci. Napadaju svoju djecu svakim oružjem, od omalovažavajućih kritika do kožnih remena, i još uvijek

objašnjavaju svoja zlostavljanja kao postupke discipliniranja ili edukacije.

Ali sada ulazimo u područje toliko nastranih ponašanja, da se naprosto opiru svakoj isprici. Ovo je mjesto gdje moram iza sebe ostaviti strogo psihološke teorije: vjerujem da je seksualno nasilje nad djecom pravi zločinački čin.

Što je

incest?

Incest je teško definirati jer su zakonska i psihološka definicija dva različita pojma. Zakonska definicija je izrazito uska, obično definira incest kao spolni odnos između krvnih srodnika. Kao rezultat toga, milijuni ljudi nisu shvatili da su žrtve incesta jer se nije radilo o penetraciji. S psihološkog gledišta, incest obuhvaća mnogo širi spektar ponašanja i odnosa. Uključuje i fizički kontakt s djetetovim ustima, grudima, genitalijama, anusom ili bilo kojim drugim dijelom tijela, koji se radi u cilju seksualnog uzbuđivanja napadača. Taj napadač ne mora biti krvni srodnik. To može biti bilo tko koga dijete percipira kao člana obitelji, kao što je očuh, maćeha ili član šire obitelji.

Postoje i drugi, izrazito štetni oblici incestuoznog ponašanja, koji ne moraju uključivati nikakav fizički kontakt s djetetovim tijelom. Na primjer, ako se napadač skida pred djetetom, masturbira pred njim ili nagovora dijete da pozira za erotske fotografije, on čini određeni oblik

incesta.

Ovoj definiciji incesta moramo dodati i to da takvo ponašanje mora ostati tajno. Otac koji rado grli i ljubi svoje dijete ne čini ništa što bi trebalo držati tajnim. Zapravo, takvo dodirivanje je od presudne važnosti za djetetovu emocionalnu dobrobit. Ali ako taj otac dira djetetove genitalije - ili tjera dijete da dira njegove - to je čin koji treba ostati tajnim. To je čin incesta.

Postoji, također, i niz mnogo suptilnijih ponašanja, koje nazivam psihološkim incestom. Žrtve psihološkog incesta možda nisu bile dodirivane ili napadnute seksualno, ali su doživjele invaziju na svoju privatnost ili sigurnost. Ovdje mislim na zločinačke postupke kao što su špijuniranje djeteta koje se odijeva ili kupa, ili neprestano ponavljanje zavodničkih, odnosno seksualno usmjerenih komentara djetetu. Iako nijedno od ovih ponašanja doslovce ne odgovara definiciji incesta, žrtve se često osjećaju oštećenima i mogu imati niz psiholoških simptoma kakve imaju stvarne žrtve incesta.

Mitovi o incestu

Kad sam započela s podizanjem javne svijesti o proširenosti incesta poput neke epidemije, naišla sam na strašan otpor. Postoji nešto užasno ružno i odbojno u incestu, što sprječava ljude da i samo priznaju da ono postoji. U posljednjih deset godina negiranje je počelo uzmicati pred gomilajućim dokazima pa je incest postao prihvatljiva - ali još uvijek neugodna - teme za javne rasprave. No, još uvijek postoji jedna prepreka: mitovi o incestu. Dugo je postojalo povjerenje u njih u našoj masovnoj svjesnosti, bez ih je itko provjeravao. Ali oni nisu istiniti i nikad nisu ni bili.

MIT: Incest je nešto što se rijetko događa.

ČINJENICA: Sva značajna istraživanja i podaci, uključujući i one Američke službe za pomoć ljudima, pokazuju da je barem jedno od desetoro djece prije osamnaeste godine zlostavljano od člana obitelji u kojeg dijete ima povjerenje. Tek smo 80-ih počeli uviđati koliko je incest raširena

pojava, Prije toga, većina ljudi je vjerovala da se incest događa u ne više od jednoj od sto tisuća obitelji.

MIT: Incest se događa samo u siromašnim ili neobrazovanim obiteljima, ili izoliranim, zaostalim sredinama.

ČINJENICA: Incest je nemilosrdno demokratičan. Javlja se na svim društveno-ekonomskim razinama. Incest se jednako vjerojatno može pojaviti u vašoj obitelji, baš kao i u zabačenim planinama Appalachia.

MIT: Incestuozni napadači su društveni i seksualni prijestupnici.

ČIJENICA: Tipičan incestuozni napadač može biti bilo tko. Nema zajedničkog nazivnika ili profila. Često to mogu biti oni koji mnogo rade, koji su cijenjeni, koji idu u crkvu - naizgled prosječni muškarci ili žene. Vidjela sam napadače koji su bili policajci, učitelji, vode industrijskih pogona, društveni uglednici, zidari, liječnici, alkoholičari i službenici. Njihove zajedničke crte su više psihološke, nego socijalne, kulturološke, rasne ili ekonomske.

MIT: Incest je reakcija na seksualno lišavanje.

ČINJENICA: Većina napadača ima aktivan seksualni život u braku, često i izvanbračne afere. Okreću se prema djeci ili da bi zadobili osjećaj moći i kontrole, ili zbog bezuvjetne, neugrožavajuće ljubavi koju samo djeca mogu pružiti. Iako ove potrebe i nagoni postaju seksualiziranima, seksualno je lišavanje tek rijetko okidač.

MIT: Djeca - osobito tinejdžerke - ponašaju se zavodnički i barem su djelomično odgovorna za zlostavljanje.

ČINJENICA: Većina djece isprobava svoje seksualne osjećaje i impulse na nevin i istraživački način, s ljudima s kojima su povezani. Male djevojčice flertuju sa svojim očevima, a mali dječaci sa svojim majkama. Neki su tinejdžeri otvoreno provokativni. Međutim, uvijek je stopostotna odgovornost na odrasloj osobi da primijeni adekvatnu kontrolu u takvim situacijama i da ne reagira na vlastite impulse.

MIT: Velik broj priča o incestu nije istinit. To su zapravo fantazije, koje potječu iz djetetovih vlastitih seksualnih težnji.

ČINJENICA: Ovaj mit stvorio je Sigmund Freud pa se širio u psihijatrijskoj teoriji i praksi od početka stoljeća. U svojoj psihoanalitičkoj praksi, Freud je dobivao tako mnogo izjava o incestu od kćerki uglednih, bečkih obitelji iz srednje klase, da je bez osnove zaključio da to ne može biti istina. Kako bi objasnio učestalost, zaključio je da se događaj dogodio prvenstveno u mašti pacijenta. Naslijeđe Freudove greške je u tome što su tisuće žrtava incesta, a možda i milijuni, bile, i u nekim slučajevima nastavljaju biti, lišene povjerenja i podrške koju trebaju, čak i kad su sposobne prikupiti hrabrost i potražiti stručnu pomoć.

MIT: Djecu češće zlostavljaju stranci nego osobe koje su djeci poznate.

ČINJENICA: Većina seksualnih zločina počinjena je na djeci od strane članova obitelji u koje djeca imaju povjerenja.

Tako krasna obitelj

Kao što je slučaj i s fizičkim zlostavljačima, većina incestuoznih obitelji izgleda normalno ostalom svijetu. Roditelji čak mogu biti i vode zajednice, ili religijski vode, s reputacijom visokih moralnih standarda. Čudno je kako se ljudi mogu promijeniti iza zatvorenih vrata.

Tracy je 38-godišnja nježna, tamnokosa i tamnooka žena, i posjeduje malu knjižaru u predgrađu Los Angelesa. Došla je iz jedne od takvih "normalnih" obitelji. Izgledali smo poput svih drugih. Moj otac je bio prodavač osiguranja, a moja majka izvršna tajnica. Išli smo u crkvu svake nedjelje, i svakog ljeta na obiteljska putovanja. Prava normalna obitelj, osim što je, kad mije bilo deset godina, moj otac počeo gurati svoje tijelo uz moje. Otprilike godinu kasnije, uhvatila sam ga kako me gleda dok se oblačim, kroz rupu koju je izbušio u zidu moje spavaće sobe. Kako sam se počela razvijati, tako mi je on dolazio iza leda i primao me za grudi. Ponudio bi mi novac, da legnem na pod bez odjeće... Da bi me mogao gledati. Osjećala sam se stvarno prljavo, ali sam se

bojala odbiti. Nisam ga htjela osramotiti. Onda je jednog dana uzeo moju ruku i stavio je na svoj penis. Bila sam tako uplašena... Kad je počeo dirati moje genitalije, nisam znala što da napravim pa sam radila ono što je želio.

Za vanjski svijet, Tracyin je otac bio tipičan obiteljski čovjek iz srednje klase, slika koja je pridonosila Tracyinoj zbunjenosti. Većina incestuoznih obitelji zadržava tu masku normalnosti mnogo godina, ponekad zauvijek.

Liz, atletski građena, plavooka plavuša, po zanimanju urednica, pruža nam osobito dramatičan primjer rascjepa između onog što se čini da jest kad se gleda izvana i činjeničnog stanja:

Sve je bilo tako nestvarno. Moj očuh je bio popularan svećenik, sa stvarno velikom zajednicom. Ljudi koji su dolazili u crkvu nedjeljom jednostavno su ga voljeli. Sjećam se kako sam sjedila u crkvi i slušala njegovu propovijed o smrtnom grijehu. Htjela sam povikati daje taj čovjek licemjer. Htjela sam ustati i svjedočiti pred cijelom crkvom da ovaj divan božji čovjek spolno opći sa svojom trinaestogodišnjom pokćerkom!

Liz je, poput Tracy, došla iz naizgled ugledne obitelji. Njezini bi susjedi bili zaprepašteni da su otkrili što radi njihov svećenik. Ali nije bilo ništa neobično u činjenici da je on imao poziciju moralnog vode, autoritet i povjerenje. Prestižna karijera ili završen fakultet ne čine ništa da bi obuzdali incestuozne nagone.

Kako se ovo moglo dogoditi?

Postoje brojne proturječne teorije o obiteljskoj klimi i ulozi drugih članova obitelji. Iz vlastitog iskustva znam da je, međutim, presudan jedan faktor: incest se jednostavno ne događa u otvorenim obiteljima punim ljubavi i komunikacije. Nasuprot tome, incest se događa u obiteljima u kojima postoji visok stupanj emocionalne izolacije, tajnovitosti, oskudice, stresa i nedostatka poštovanja. Na mnogo načina incest se može promatrati kao dio kompletnog obiteljskog raspada. Ali napadač je taj koji čini seksualno nasilje, isključivo on. Tracy je opisivala kako je bilo u njezinoj kući:

Nikad nismo razgovarali o tome kako se osjećamo. Ako me nešto mučilo, jednostavno sam to potisnula. Sjećam se kako me je mama mazila kad sam bila mala. Ali nikad nisam vidjela nikakvu nježnost između majke i oca. Radili smo stvari zajedno, kao obitelj, ali nije bilo prave bliskosti. Mislim da je to bilo ono što je moj otac tražio. Ponekad me pitao može li me poljubiti, a ja sam mu

rekla da to ne želim. Zatim bi me molio i govorio da me neće povrijediti, da samo želi biti uz mene.

Tracy nije palo na pamet da je njezin otac, ako je zaista bio usamljen i frustriran, imao alternative, umjesto zlostavljanja svoje kćerke. Kao i mnogi napadači, Tracyin je otac tražio nekoga unutar obitelji, svoju kćerku, u pokušaju da nadoknadi lišavanje kakvo je već doživljavao. Ova iskrivljena upotreba djeteta, kao osobe koja će se brinuti o emocionalnim potrebama, može lako postati seksualiziranom, ako odrasla osoba ne može kontrolirati svoje nagone.

Mnoga lica prisile

Postoji ogromna količina psihološke prisile svojstvena odnosu roditelj - dijete. Tracyin otac nije trebao prisiliti svoju kćerku na seksualnu vezu. Učinila bih sve da ga usrećim. Bila sam uvijek prestravljena kad bi mi to radio, ali barem nikad nije bio nasilan.

Žrtve poput Tracy, koje nisu bile fizički prisiljavane, često podcjenjuju štetu koju su pretrpjele jer ne shvaćaju da je emocionalno nasilje u jednakoj mjeri destruktivno kao i fizičko. Djeca su po prirodi povjerljiva i nježna, lake mete za neodgovornu, pohlepnu osobu. Djetetova

emocionalna ranjivost obično je jedina poluga koju neki incestuozni napadači trebaju.

Drugi pak potkrepljuju svoju psihološku prednost fizičkim prijetnjama, prijetnjama javnog ponižavanja ili napuštanja. Jedan od mojih pacijentica imala je sedam godina kad joj je otac rekao da će je dati na usvajanje ako ne bude udovoljavala njegovim seksualnim zahtjevima. Za malu je djevojčicu prijetnja da nikada više neće vidjeti svoju obitelj ili prijatelje bila dovoljno zastrašujuća da je uvjeri da učini bilo što.

Incestuozni napadači također koristite prijetnje koje žrtvinu šutnju čine sigurnom. Neke od uobičajenih su: Ako nekome kažeš, ubit ću te. Ako nekome kažeš, pretući ću te. Ako nekome kažeš, mama će se razboljeti. Ako nekome kažeš, ljudi će misliti da si lud/a. Ako nekome kažeš, nitko ti neće vjerovati. Ako nekome kažeš, mama će se naljutiti i na tebe i na mene. Ako nekome kažeš, mrzit ću te do kraja života. Ako nekome kažeš, poslat će me u zatvor i neće biti nikoga da uzdržava obitelj.

Ovakve su prijetnje emocionalna ucjena, i računaju na žrtvin naivni strah i ranjivost.

Uz psihološke prijetnje, mnogi se napadači služe i fizičkim nasiljem da bi prisilili svoju djecu da podlegnu incestu. Rijetko su žrtve incesta omiljena djeca, čak i bez seksualnog zlostavljanja. Neka možda dobivaju novac, darove ili specijalni tretman kao dio prisile, ali većina ih je emocionalno zlostavljena, a često i fizički.

Liz se sjeća što se dogodilo kad se pokušala oduprijeti svom očuhu svećeniku: Kad sam gotovo završila početne razrede srednje škole, postala sam stvarno hrabra i rekla mu da sam odlučila da mora prestati ulaziti u moju sobu noću. Postao je bijesan i počeo me daviti. Zatim je počeo vrištati da Bog ne želi da sama donosim odluke. Bog je želio donijeti odluke umjesto mene. Kao, Bog je zapravo htio da on ima seks sa mnom, tako nešto. Kad me je prestao daviti, jedva sam disala. Bila sam tako uplašena, da sam mu dozvolila da mi to napravi upravo tamo i tada.

Zašto djeca ne progovore?

Devedeset posto svih žrtava incesta nikada ne kaže nikome što se dogodilo ili što im se događa. Ostaju tihi, ne samo što se boje da će povrijediti same sebe, već u velikoj mjeri i zato što se boje da će razoriti obitelj, time što će roditelja dovesti u nepriliku. Incest može biti zastrašujućim, ali misao da će biti odgovorni za razaranje obitelji još je gora. Obiteljska je lojalnost nevjerojatno moćna sila u većini dječjih života, bez obzira na to o koliko se iskvarenoj obitelj radilo.

Connie, 36-godišnjakinja, dinamična crvenokosa službenica u velikoj banci, bila je klasično odano dijete. Njezin je strah da ne povrijedi svog oca i izgubi njegovu ljubav bio snažniji od želje da si pomogne: Sad kad gledam unatrag, shvaćam da me imao upravo tamo gdje je htio. Rekao mi je da bi bio kraj obitelji ako nekome kažem što radimo, da bi ga moja majka poslala daleko pa više ne bih imala oca, da bi me poslali u skrbničku obitelj i da bi me svi u obitelji mrzili.

U rijetkim situacijama kad incest bude otkriven, obiteljska cjelina često jest poljuljana. Bilo razvodom, bilo drugim zakonskim procedurama, izdvajanjem djeteta iz doma ili intenzivnim stresom usred javne osramoćenosti. Mnoge obitelji ne mogu preživjeti razotkrivanje incesta. Iako je možda raspad obitelji u djetetovom najboljem interesu, dijete se neprestano osjeća odgovornim za taj raskid. To doprinosi njegovom, već i tako preteškom, emocionalnom teretu.

 

Nedostatak vjerodostojnosti

Seksualno zlostavljana djeca rano shvaćaju da je njihova vjerodostojnost u usporedbi s napadačevom jednaka nuli. Nije važno je li roditelj alkoholičar, neprestano nezaposlen ili sklon nasilju, u našem se društvu odrasloj osobi gotovo uvijek više vjeruje nego djetetu. Ako je roditelj ostvario određenu mjeru uspjeha u životu, rascjep vjerodostojnosti postaje beskonačan.

Dana, 45-godišnjaka, inženjera zrakoplovstva, seksualno zlostavljao njegov otac, od pete godine do odlaska na fakultet. Čak i kad sam bio malen, znao sam da ne mogu nikome reći što mi otac radi. U potpunosti je dominirao nad mojom majkom i znao sam da mi ne bi povjerovala ni za milijun godina. On je bio uspješan biznismen, poznavao je sve koje je vrijedilo poznavati. Možete li zamisliti kako bi bilo pokušati uvjeriti ljude da ta velika muškarčina tjera svog šestogodišnjeg sina da mu ga popuši gotovo svake večeri u kupaonici?! Tko bi mi povjerovao? Svi bi mislili da ga pokušavam uvaliti u nevolju, ili nešto slično. Jednostavno nisam mogao pobijediti.

Dan je bio uhvaćen u užasnu klopku. Ne samo da je bio zlostavljan, već se radilo i o roditelju istog spola. To je utjecalo na njegov sram i na uvjerenost da mu nitko ne bi povjerovao.

Incest otac-sin mnogo je češći nego što ljudi misle. Takvi očevi obično djeluju heteroseksualno, ali vjerojatno imaju snažne homoseksualne impulse. Radije nego da priznaju svoje prave osjećaje, pokušavaju potisnuti svoju homoseksualnost vjenčavajući se i postajući roditeljima. Bez pravog izlaza za svoju istinsku seksualnu težnju, njihovi potiskivani nagoni nastavljaju rasti, dok na kraju ne nadrastu svoje ograde.

Napadi Danovog oca počeli su prije 40 godina, kad je incest (kao i homoseksualnost) bio prekriven zabludama i mitovima. Kao i mnoge druge žrtve incesta, Dan je osjetio besmislenost traženja pomoći jer se činilo nemogućim da bi čovjek sa statusom kakav je imao njegov otac mogao počiniti takav zločin. Roditelji, bez obzira koliko otrovni bili, imaju monopol moći i vjerodostojnosti.

"Osjećam se tako prljavo"

Sram žrtava incesta je jedinstven. Čak i vrlo mlade žrtve znaju da se incest treba držati u tajnosti. Bez obzira na to kaže li im se da moraju čuvati tajnu ili ne, imaju osjećaj da je to nešto što se ne smije, i osjećaju sram zbog ponašanja napadača. Znaju da se nad njima čini nasilje, čak i ako su premladi da bi razumjeli seksualnost. Osjećaju se prljavo. Poput verbalno i fizički zlostavljane djece, i žrtve incesta internaliziraju krivnju. Međutim, kod incesta, krivnja je pomiješana sa sramom. Vjerovanje:" Sve je to moja krivnja" nije nikad tako intenzivno kod žrtava incesta. Takva vjerovanja doprinose snažnim osjećajima samomržnje ili srama. Osim što moraju pronaći način da se nose sa samim incestom, žrtve se moraju čuvati od toga da budu uhvaćene i otkrivene kao "prljave, odvratne" osobe.

Liz je bila užasnuta strahom da će je otkriti: Bilo mi je samo deset godina, ali osjećala sam se kao najgora drolja koja je ikad postojala. Stvarno sam htjela reći nekome za svog očuha, ali sam se bojala da će svi, uključujući i moju majku, misliti da sam loša. Nisam mogla podnijeti pomisao da ću na kraju sama ispasti zlom, iako sam se tako osjećala. Zlato sam to samo potisnula u sebi.

Teško je nekome sa strane razumjeti zašto bi desetogodišnja djevojčica koju je očuh prisiljavao na spolne odnose osjećala krivnju. Odgovor, naravno, leži u djetetovoj nevoljkosti da vidi roditelja od povjerenja kao lošeg. Netko mora preuzeti krivnju za ovo sramotno, ponižavajuće, zastrašujuće ponašanje, a s obzirom na to da to ne može biti roditelj, onda to mora biti dijete.

Osjećaji da si prljav, loš i odgovoran za to što se događa stvaraju ogromnu psihološku izolaciju kod žrtava incesta. One se osjećaju potpuno samima, i u obitelji i u vanjskom svijetu. Misle da nitko neće povjerovati u njihovu strašnu tajnu, a opet, tajna tako obuzima njihove živote, da često sprječava stvaranje prijatelja. Ta izolacija može ih prisiliti da se vrate napadaču, koji je često jedini izvor pažnje koju dobivaju, bez obzira na to o koliko se perverznoj osobi radilo.

Ako žrtva doživi bilo kakvu ugodu prilikom incesta, njezin se sram povećava. Nekoliko odraslih osoba koje su bile žrtvama sjeća se seksualnog uzbuđenja pri tom događaju, bez obzira na zbunjenost ili sramotu koju su osjećali. Takvim je žrtvama kasnije još teže odbaciti osjećaj odgovornosti.

Tracy je imala orgazme. Ona objašnjava: Znala sam daje to krivo, ali osjećala sam se dobro. Frajer je bio pravi idiot što mi je to činio, ali sam kriva koliko i on, jer mi se to sviđalo.

Čula sam takvu priču mnogo puta, ali još uvijek mi para srce. Rekla sam Tracy, kao što sam govorila i drugima prije nje: Nema ništa loše u tome da nam se sviđa stimulacija. Tvoje tijelo je biološki programirano da mu se sviđaju takvi podražaji. Ali sama činjenica da si se osjećala dobro, ne znači da je on imao pravo to činiti i ne znači da si ti u nečemu pogriješila. Ti si još uvijek bila žrtva. Na njemu je, kao odrasloj osobi, bila odgovornost da se kontrolira, bez obzira na to kako si se ti osjećala.

Postoji još jedna krivnja koja je jedinstvena za mnoge žrtve incesta: otimanje oca majci. Žrtve u odnosu otac-kćerka često govore da su se osjećale kao "druga žena". To je, naravno, otežalo mogućnost da potraže pomoć jedine osobe od koje su je mogle očekivati - od svoje majke. Umjesto toga, osjećale su se kao da izdaju Majku, dodajući još jedan sloj krivnje svome unutrašnjem svijetu.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

KOLOVOZ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, hvala ti za odlično tumačenje mog sna, a posebno za drugi komentar - živa istina!

    16.08.2019. 17:32h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Sretan Vam blagdan, uživajte u ovom danu. Lp

    15.08.2019. 07:26h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    draga Majo, želim ti sretan rođendan

    06.08.2019. 13:49h
  • Član mkrmarmkrmar

    Pozdrav svima !

    04.08.2019. 16:44h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥L.p

    02.08.2019. 14:00h
  • Član mkrmarmkrmar

    Pozdrav svima !

    28.07.2019. 17:40h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    nema više srčeka? ikonice srčeka? :)

    28.07.2019. 14:29h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Otrovni roditelji - Fizički zlostavljači - nastavak Otrovni roditelji - KONAČNA IZDAJA (Seksualni zlostavljači) - nastavak